Za grad koji živi u "bajla, bajla" 365 dana u godini što bi drugo bila najvažnija investicija u 2017., godini koja je na izmaku, nego – plaža? I to još simboličnog naziva Rezalište! Nekadašnji rad strojobravara i metalostrugara, grad teške industrije i lakih metala - Mangan City, plaže Banj i Rezalište preobratile su u Beach Boyse. Ova investicija na Brodarici, započeta krajem prošle/ početkom ove godine, koštala je 11 milijuna kuna, od čega je s milijun kuna šibensku tranziciju pomoglo ministarstvo turizma dok je ostatak obveza gradske blagajne.
'Nemoguća misija'
Ideja je bila jednostavna - SDP odnosno Franko Vidović s Banjem su omogućili Crnici i Njivicama, pa skoro i Meterizama, nekadašnjem "ciganskom naselju" u kojem je građevinska dozvola bila misaona imenica da se bave turizmom, "zimmer freiem" i najmom apartmana. Pragmatični dr. Željko Burić s istom je "ricetom" ispisao terapiju Ražinama u kojima je - slično kao u Crnici TEF – izdisao TLM. Otvoriti nekoliko tisuća "supstitucijskih" radnih mjesta? "Nemoguća misija", ali nekoliko tisuća kreveta... E, to bi se već moglo. Radovi koji su počeli krajem 2016./ početkom 2017.
S Rezalištem ili bez njega, s turizmom zbog kojeg brodarička dica više ne znaju što su spužve - eventualno Spužva Bob - po kojima su - ali i po Kesonskoj bolesti - njihovi krapanjski preci bili poznati po cijelom Jadranu, u Šibeniku je u 2017. godini gradonačelniku Željku Buriću pošlo za rukom ono što nije nikom drugom prije njega. U godini u kojoj je i "Real" Madrid osvojio ponovno ligu prvaka, drugi put zaredom, on je drugi put zaredom izabran za šibenskog gradonačelnika. Goran Pauk, šibensko-kninski župan, također je izabran ponovno, ali u četvrti mandat župana. Njemu je 2017. bila godina uskrsnuća, nakon što je u prošloj 2016. bio već politički umro, nakon što su on i Josipa izgubili županiju od Dujića, ali na njegovu sreću nije bio pokopan.
"Smjena straže" izvršena je u Skradinu i Vodicama, u kojima su vječni Nediljko Dujić i Branka Juričev Martinčev, koji su tamo vladali od stoljeća sedmog, od dolaska Hrvata na ove prostore, dragovoljno prepustili svoja mjesta nasljednicima Anđelku Brajkoviću i Nelki Tomić. Ukratko, HDZ na ovim lokalnim izborima nije pobijedio samo tamo gdje se nije ni kandidirao, a SDP je svugdje ispao. Osim u Raslini, Klarinovoj općini Tisno i Dobrinom Žirju. A spao na tek dva vijećnika u Gradskom vijeću grada Šibenika. U kojem su neki riknuli, a neki zarikali, poput "mladih lavova" - Ive Glavaša, Antona Dobre i Iris Ukić Kotarac.
Santo Subito!
No, da u politici ima života - i kruha - i izvan HDZ-a uporno već dva desetljeća dokazuje Stipe Petrina koji je Gospi Loretskoj - i sebi još za života - dignuo spomenik na brdu Gaj, u svibnju ove godine. Najveći na svijetu, visok 17 metara i koji će kad se zgotovi biti vrijedan skoro jednako toliko milijuna kuna. Do Gospina kipa trebalo bi se stizati primoštenskim stepenicama za nebo, s tri ili čak četiri strane svijeta, a Gospa bi vridnim Primoštencima tribala pozlatiti svaki milijun što su uložili u njezinu sliku i priliku. Ufajući se kako će in Gospa poslin šta su pusta stoljeća živili od žgobavanja, lašuna i motike, navigali bateći tuđa mora po svitu, taj isti svit sada dovesti u Primošten na hodočašće. A kad su već došli, moraće nešto izisti i popiti, prispavati negdi, platiti parking, kupiti koji Gospin suvenir, svetu sličicu, kipić. Njima uspomena, Hrvatskoj PDV, a Primoštencima marža. I tvrda vira. U Gospu i Stipu. Santo Subito!Nova politička zvijezda sjaji i na Dinari. Marko Jelić joj je ime. I ne samo Marko Jelić, već i Kristina Perić i Marijo Ćaćić, njegova zamjenica i zamjenik, dogradonačelnici koji su Zvonimirov grad preuzeli od "kninske kraljice" Josipe Rimac. Koja je najprije pala u stranci, u HDZ-u a onda i u biračkom tijelu koje joj je otkazalo poslušnost. Ipak, njezina se stranka pobrinula da 2017. ne pamti skroz po zlu, pa ju je Vlada u rujnu mjesecu – taman pred početak nove školske godine – zbrinula kod Lovre Kuščevića, u ministarstvo državne uprave, kao državnu tajnicu. Josipino političko oživljavanje oživjelo je i "zdrave snage" u šibensko-kninskom HDZ-u. Koje je poslalo žalbu - "pišem ti pismo" - gore u Zagreb zbog raspuštanja kninskog HDZ-a i imenovanja povjerenika. Jer da se time "omogućava povratak Srba u grad, što će uništiti san dr. Franje Tuđmana koji je s razlogom raselio ovo područje". Dakako, još se jednom pokazalo da je bolje svašta ist nego svašta govorit - a osobito pisati - pa su "književnici" na koncu još dobro prošli što ih nije sve poitalo iz stranke. Ispalo je da je onaj što ih je samo "raspušća" milosrdan ki sveti Franjo Asiški.
Pravne akrobacije
No, nije samo Anton Dobra onaj koji će 2017. godinu pamtiti po dobrom. Tu su direktori, odnosno ravnatelji NP-a Krka, Josip Zanze - Nacionalni park Kornati i Krešimir Šakić - Nacionalni park Krka daleko najjači u županiji. Šakiću i Zanzi 2017. je bila puna šaka brade i njihova jedina želja je da im i 2018. bude kao i ova. Nećemo vas zamarati s brojem posjetitelja - premda ni oni nisu zanemarivi, jer je Krka s više od milijun posjetitelja uz Plitvice najposjećeniji NP u Hrvatskoj - ali njihove šanse da će ovu godinu završiti na ravnateljskim mjestima bile su jedan prema milijun. Oni su uspjeli u onome u čemu se u nas rijetko, skoro pa nikad ne uspijeva - stranka im je, - SDP - izgubila na izborima, ni Most se ne drži najbolje, a oni su zadržali menadžerska mjesta.No, zato ga je Miho Mioč uspio izgubiti, unatoč tome što mu je stranka na izborima osvojila sve što se osvojiti dalo. On se, što bi Milojko Pantić, sportski komentator TV-a Beograd rekao, "malo prekombinovao". Imao je četverogdoišpnji direktorski mandat u "Vodovodu i odvodnji" usred kojeg mu je Nadzorni odbor firme izglasao novi na pet godina. Što bi značilo da će na čelu tvrtke biti do 2020. godine kada bi on imao 68 godina života. Ovakve pravne akrobacije - o kojima šibenski gradonačelnik kao predstavnik vlasnika navodno, po vlastitim riječima, nije imao pojma - za kakve smo dosad mislili da su rezervirane samo za Putina i slične predsjedničke čunke bile su malo "too much" i za standarde HDZ-a. Pa je Mioč nakon ovog novinskog otkrića smijenjen. Kao privremeno rješenje imenovan je njegov kum iz HNS-a Frane Malenica. A kako su kod nas jedine trajne stvari privremena rješenja - a vridi teke i to šta je HNS dio koalicije na vlasti - valja očekivati da će Malenica ostati na čelu "Vodovoda" i kroz 2018. godinu i nakon dugih ponovno dočekati kratke rukave.
Jasno je da se u gradu u kojem se učestalo dešavaju ovakve stvari mora puna pažnja posvećivati ne samo dovodnji, nego i odvodnji, kanalizaciji i kolektoru. Tako se kroz ovu godinu kreditom EBRD-a od deset milijuna eura radilo i na kolektoru za jugoistočni dio grada - Pode, Ražine, Podsolarsko, a kroz iduću godinu na red će doći već turistički opjevani Brodarica i Krapanj.
Čvor Meterize
Naravno, kakva bi to bila izborna godina, kao što je to 2017. a da se u njoj ne bi namrčilo nešto asfalta. Čuj, nešto... Malo smo se očito razvicjali. To nešto je 20 milijuna kuna što su investirale Hrvatske ceste u čvor Meterize. Grad Šibenik za tu investiciju iz gradskog proračuna nije dao ni lipe, ali je zato neizmjerno puno grintao - po ulicama, kafićima, novinama portalima. Te tu se niko neće znat snać, te mali su krugovi, komplicirani, tu će se stranci gubit, neć se moć vozit bez uputa, pa nema nogostupa. Ali umjesto da mrtvih i ranjenih bude barem kao u Alepu, tu se već tri mjeseca vozi i provozi bez i najmanjeg prometnog prekršaja. Skoro pa jednako kao i kod križanja na Baldekinu, kod Plavog nebodera. Koje je otvoreno ima već skoro dvije godine - u veljači 2015. Na semaforiziranom križanju nije zabilježen ni najmanji udes, aute idu normalno, pješaci isto tako. Iako su uspaljeni politikanti danima i mjesecima upozoravali na katastrofu koja će se tamo dogoditi ako se "tute" ne napravi rotor.Veliki projekt s čijim se papirima grad Šibenik borio u 2017. godini, a čija je izgradnja trebala konačno početi u veljači 2018. godine je i izgradnja podzemne garaže ispod Poljane, na tri etaže s 256 parkirnih mjesta za kojima vapije stara gradska jezgra Šibenika i njegov centar. Za razliku od mukte Meteriza, ovaj bi pothvat grad trebao koštati, pokazao je natječaj, 49 milijuna kuna plus PDV. Sve skupa oko 63 milijuna kuna, koje bi na koncu izvođaču radova, splitskom "Lavčeviću", trebali iskeširati grad Šibenik i Gradski parking. No, s obzirom na to da se jedan od ponuditelja na natječaju, ING GRAD žalio, moglo bi značiti da se ovaj projekt odgađa s početka na kraj iduće godine, a - tko zna - možda i na 2019. godinu.
No, dizalica u Šibeniku svejedno ne bi trebalo nedostajati ljubiteljima istih. Pored hotela koji na rivi grade privatni investitori Zoran Popović i Ante Mioč, i grad Šibenik se izvještio u baratanju s EU novcima s kojima financiraju brojne projekte. Tu su tako projekt "Trokut" od 27 milijuna kuna, koji gradska uprava reklamira kao suvremeni pandan "Narodne tehnike". Samo što je umjesto "Tehnika narodu" sada parola "IT narodu".
Milijuni od EU-a
Za obnovu tvrđave svetog Ivana dobiveno je 42 milijuna kuna iz EU fondova, pa za studenstki dom na Palacinu 80 milijuna, pa sada u najnovijem za Koraljarski centar Zlarin 21 milijun kuna, što je gradonačelnik Burić obnarodovao na Svečanom novogodišnjem prijamu u Gradskoj vijećnici. Glamuroznije za kraj godine valjda nije moglo, kada je već u istom finalu, u kazalištu upriličena fešta kojom se tvrđava svetog Nikole upisala na UNESCO-ovu listu zaštićene kulturne baštine. Tako je Šibenik postao jedan od rijetkih gradova u svijetu s čak dva spomenika UNESCO-a, uz bok takvim veličinama kao što su London, Berlin, Peking i New Delhi.U takvom ozračju i konstelaciji zvijezda normalno da oporba nije imala puno šansi. Pa je sve nade, kako prije izbora, tako i sada na koncu godine, polagala u pumpanje afere s benzinskom pumpom na obali, pored već spomenutog Mioč-Popovićeva hotela. Što se s tom pumpom dogodilo? Tko će ga znati! Ipak, čini se da je gradonačelnik Burić, dobrodušan kakav već jest obećao i Mioču i Popu da će učiniti sve da se pumpi ne produži koncesija. A onda je to isto - odnosno suprotno - obećao Ini kada ja dogovarao otkup njezinih potraživanja na ime skidanja hipoteke s terena bivšeg TEF-a. Nikom nije bilo jasno kako su, kojim volšebnim trikovima gradonačelnik i njegov pravni konsiljere Tihomir Paškov uspjeli dug od 169 milijuna kuna, odnosno u najkonzervativnijoj verziji 46,5 milijuna kuna svesti na 12,5. Kasnije je postalo malo jasnije, kada je pumpi na rivi Županijska lučka upravu produžila koncesiju, unatoč tome što je "greškom" ispala iz GUP-a. Pa je Gradsko vijeće grada Šibenika "ispravljalo grešku".
Prije neki dan ministarstvo graditeljstva takvu su odluku, stavili izvan snage. Ispalo je, naime, da se ne radi samo o grešci... nego prije o namjernom popravljanju GUP-a. Kako bi se pomoglo Ini. No, kako se naftašima nije pomagalo za lijepe oči, niti za nešto ispod žita, nego za četiri milijuna kuna koliko bi u slučaju da se pumpi ne produži koncesija grad morao isplatiti Ini povrh ovih 12 milijuna kuna – pa bi bilo 16 – to baš i nije nešto čime bi se gradonačelniku moglo naškoditi. Pragmatičan kakav jest, on će na koncu balade u Gradskom vijeću samo reći ono što je već jednom kazao - "OK dečki, ako ste vi za to da mi platimo četiri milijuna kuna, i da uklonimo pumpu, ja zadovoljan. Ja sam htio za 12 i s ispravljanjem tehničke greške... Ali, ako vi hoćete za 16 i bez greške, nema problema..." To je najmanja dubioza s kojom će on - uz Dubiozu kolektiv - furiozno uletjeti u još jednu novu godinu. Prvu u novom mandatu...
