Sve možeš kupit u našim trgovačkim centrima. I sime od holandeskog – odnosno niskozemskog – bosiljka, i onog đenoveškog, i simenje od azijskog povrća za wok, limunsku travu sa Madagaskara i francusku ljutiku. Jedino nigdi nema kupiti sime pomidora šljivara iz Donjeg Polja, murtele iz goričkih pitara, grava sikiraša iz Banjevaca i buble s dulibe moje baba Tonke i pokojnog mi dida Marka. Zato je za svaku pohvalu potez od muzeja grada Šibenika, ravnatelja mu Željka Krnčevića Pige, Marije Krnčević Rak, etnologinje i našeg magistra od agronomije i ekologije Romana Ozimeca, koji su u muzeju pokrenuli akciju razmjene baš takvog, našeg domaćeg simena i imena, lukovica i prisadnica. Da ne nestane ka da ga nikad nije bilo...