Svim prijateljima košarke, ali i mnogima kojima radost loptanje pod obručima ne teče venama, 7. lipnja 1993. godine urezao se u pamćenje. Na žalost, po lošem. Naime, tog datuma otišao je košarkaški Mozart. Na autocesti kod njemačkog grada Denkendorfa poginuo je Dražen Petrović. I gotovo četvrt stoljeća od Draženove pogibije živi sjećanje na jednog od najboljih europskih košarkaša svih vremena.
Tom tužnom prigodom i u njegovom rodnom Šibeniku biva upriličen prigodni program. I ove godine brojni Draženovi štovatelji okupili su se kod njegovog spomenika i igrališta na Baldekinu, neposredno kraj legendarne šibenske dvorane u kojoj je napravio prve košarkaške korake.
Tim povodom, u srijedu su izaslanstva Grada Šibenika, Šibensko- kninske županije, sportskih klubova i udruga te Zajednice sportova Grada Šibenika i Šibensko- kninske županije položili su cvijeće uz Draženov spomenik, potom i kod Draženovog koša u Preradovićevoj ulici, gdje se nalazi šibenski stan Petrovićevih.
Među brojnim poznatim licima koji su se došli pokloniti Draženu, nije bilo teško izdvojiti jedno itekako prepoznatljivo. Riječ je o Dariju Šariću, uz Bojana Bogdanovića trenutačno najboljem hrvatskom košarkašu. I nakon Dražena zasigurno najsjajnijem košarkaškom izdanku Šibenika:
- Ah, zna se kakav je Dražen igrač bio. O tome zaista ne treba trošiti riječi. Moje mišljenje je da je on najveći hrvatski sportaš svih vremena. Stoga smo mu svi došli odati počast. On treba biti uzor svim sportašima. Počevši od mene koji sam već afirmiran, do djece iz omladinske škole koji tek počinju svoj sportski put. Upravo Draženov sportski put je onaj koji treba slijediti- kazao nam je Šarić.
Poveznica između Dražena i Darija je i NBA liga:
- Da, premda je Dražen prije 25 godina igrao u Americi njegova igra tamo još živi. To je najbolji znak koliki trag je Dražen ostavio "preko bare", štoviše kad se zna da su američki igrači dosta zatvoreni u sebe- dodao je Šarić.
Dario je s Draženom i obitelji vezan:
- Tako je, moj otac Predrag odigrao je s Draženom puno utakmica u dresu Šibenke. Doživjeli su zajedno puno lijepih trenutaka i ispričao mi je mnogo priča s kojima sam odrastao- emotivan je "Šiši" mlađi.
Jednim od šibenskih Draženovih nasljednika može se smatrati i Mira Jurića. On je bio silno nadareni playmaker, koji je svoj talent naplatio "tek" srebrnom medaljom na Svjetskom prvenstvu u Torontu 1994. godine. Zajedno s još jednim Šibenčaninom Ivicom Žurićem:
- Imao sam čast dolaziti na Draženove treninge '82. i '83. godine. Osobno, počeo sam trenirati jedan drugi sport, ali tada je cijeli grad bio zaluđen košarkom, dobrim dijelom radi Dražena, pa sam tako i ja odlučio trenirati košarku. Zaista, Dražen mi je bio idol. S njegovom majkom Biserkom sam izrezivao i skupljao novinske tekstove o Draženu...- prisjetio se Jurić.
Emocije ga stišću i skoro četvrt stoljeća od Draženove pogibije:
- Ovih dana mi bude jako teško. Na Draženovom sprovodu imao sam jednu od najtežih uloga u životu. Morao sam pročitati sjajan tekst novinara Ive Mikuličina. Jednostavno, noge su mi se odsjekle- otvorio se Jurić i za kraj jednom rečenicom najbolje ocrtao Dražena:
- On je bio jedan i jedini- neponovljiv- poentirao je Jurić.