Karmen Herceg ne vjeruje u šutnju. Vjeruje da se vrijedi boriti i javno govoriti o problemima s kojima se suočava, a oni je u 44 godine njezina života nisu nimalo zaobilazili.
Karmen ima diplomu Tekstilno-tehnološkog fakulteta, smjer dizajn tekstila i odjeće i već 16 godina ponosna je vlasnica krojačko dizajnerskog obrta. Šibenskoj javnosti njezin je rad i te kako poznat, imala je brojne modne revije, sudjelovala u raznim projektima, a u prvim danima korone, kada je bila nestašica maski, besplatno ih je šila za djecu. Karmen, i to mnogi dobro znaju, ima stopostotni invaliditet. Rođena je s nerazvijenim šakama i bez desnog stopala zbog čega, da bi mogla hodati, od djetinjstva nosi protezu. Upravo je ta proteza ovih dana digla buru u javnosti, jer Karmen, navikla da se u životu bori, nije željela šutjeti.
Naime, proteza koju je dobila prije dvije godine pukla je na dva mjesta i prema mišljenju protetičara nije bila za popravak. I u specijalističkom liječničkom nalazu navodi se da je riječ o vrlo aktivnoj, zaposlenoj osobi te da joj je potrebno novo stopalo. Međutim, tjedan dana kasnije, 5. travnja, iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) stigao je negativan odgovor:
- Ne odobrava se pomagalo jer je isto pomagalo odobreno i preuzeto 17. ožujka 2020. godine na rok od 3 godine, pa se nalazi u uporabnom roku.
Drugim, riječima, Karmen je još godinu dana trebala hodati s puknutom protezom, a kako je, kaže, to zapravo nemoguće, do ožujka iduće godine morala bi živjeti bez proteze.
Odakle vam pravo?!
- Voljela bih upoznati one koji su donijeli ovakve propise. Jesu li ikada sreli nekog invalida koji nosi protezu? Odakle im pravo i na osnovi kojih činjenica su odlučili da se svake tri godine može dobiti nova proteza. Znam da država štedi novac na nama, ali to nije njihov novac nego moj i svih nas koji punimo proračun. Apsurdno je da umjesto da nas potiču da radimo i budemo korisni društvu, da nas uskraćuju i ponižavaju na ovakav način. Zdravlje je svakome važno. I meni je važno: ako hodam bez proteze krivim se, stradava mi kuk i kičma. Meni ne treba publicitet, imam petlju i energije gurati dok ne dobijem ono na što imam pravo, ali znam ljude koji se srame ili ne znaju svoja prava, mlade ljude kojima je narušeno samopouzdanje i imaju komplekse zbog svog stanja, a to ostavljaju posljedice na odrastanje i onda HZZO, koji bi im trebao olakšati, situaciju zakomplicira ovakvim propisima - revoltirana je Karmen.
To ju je, ističe, nagnalo da uputi i javni apel u kojem je, među ostalim, navela i ovo: "Sramite se, trebali biste vi živjeti s ovim tih godinu dana pa da vas vidim!", poručivši kako ni ona ni drugi koji se suočavaju s istim problemima neće dopustiti da ih se kažnjava, jer se usude aktivno živjeti!
Brzo su, kaže Karmen, uslijedile reakcije, pozivi i podrška mnogih ljudi, a kada se zakovitlala medijska prašina, iz HZZO-a je, svega tri dana nakon što joj nisu odobrili protezu, stigao drugačiji odgovor: " Želimo izvijestiti da je gospođa Karmen Herceg ostvarila pravo na traženo ortopedsko pomagalo (proteza) sukladno članku 18. Pravilnika o ortopedskim pomagalima". Naveli su i kako je njihovo pozitivno rješenje uslijedilo nakon što je priložila potrebnu medicinsku dokumentaciju, no Karmen tvrdi kako to nije točno, je dokumentaciju dostavila odmah čim je zatražila novu protezu.
Bezobrazno i bešćutno
- Nazvali su me na mobitel i rekli da su mi odobrili protezu, ali nije istina da nisam priložila dokumentaciju. Kada su me prvo odbili, napisali su da još nije istekao rok od tri godine i da zato ne mogu dobiti novu protezu, a ne da dokumentacija nije bila potpuna. To je bezobrazno i bešćutno. Žalosno je da se ovo riješilo čim se proširilo po medijima. Ne osjećam se zbog toga pobjednicom, jer sam slično već prolazila i ne bi me čudilo da za koju godinu sve opet bude isto - govori Karmen.
Dodaje kako je proteza koju dobiva preko HZZO-a do sada stajala 12.600 kuna i nije osobite kvalitete. Kada bi je privatno nabavljala bila bi višestruko skuplja.
- Dobijem stopalo od karbonskih vlakana. To je unutarnja konstrukcija na koju dolazi navlaka od gume. S tim da ne postoji u veličini moje zdrave noge nego je proteza veća, tako da moram kupovati cipele prema protezi, broj veći pa moram stavljati pamuk u cipelu za zdravu nogu. Nisam bogatunka da mogu privatno plaćati protezu. Uostalom, ako imam pravo, a kao obrtnik plaćam zdravstveno osiguranje i sve doprinose, zašto bih privatno plaćala. Ne samo ja, nego svi - smatra Karmen.
A zbog loših proteza pola je svog života prohodala bosa.
- Te proteze, osim što su estetski bile nakaradne, stvarale su mi žuljeve i rane tako da sam uglavnom pola života hodala bosa. Jer, taj se materijal troši. Uslijed hodanja i trenja ugrije se i počne ljuštiti i to već nakon nekoliko mjeseci od kada dobijete novu protezu. Što više hodate, to se više ljušti. Znate i sami koliko je neugodno i bolno ako vam upadne kamenčić u cipelu, a kada se u protezi počne ljuštiti unutarnji sloj, to je kao da vam je netko u cipelu bacio šaku kamenja. Samo što vi možete izuti cipelu i izbaciti kamenčić, a ja mogu samo stisnuti zube, hodati dalje i trpjeti.
Kao dijete protezu sam također mogla mijenjati samo svake dvije godine. To je besmisleno. Dijete naraste za nekoliko mjeseci. Bilo je slučajeva da sam dobila žutu protezu kao da sam ne znam što, spojenu dijelom i flasterom. To je nakaradno. Da u 21. stoljeću moram sakrivati protezu da ne bih plašila ljude okolo, to je bezobrano i ponižavajuće. Proteze se sada mijenjaju svake tri godine, ali njihova kvaliteta je takva da ne mogu toliko izdržati. Pomirila sam se s tim da ne izgledaju lijepo i da ne mogu nositi obuću koju želim, nego onu u koju mogu ugurati protezu, ali ne mogu odustati od toga da mi proteza bude udobna - naglašava Karmen.
Teža od zdrave noge
Jednom je, kaže, čak i privatno izradila protezu, no ni s njom nije imala sreće. Bila je teža od njene zdrave noge pa ju je pri hodanju sve boljelo. Na kraju je više nije mogla koristiti, a 3000 eura otišlo je u vjetar. Takve eksperimente sebi više ne može dopustiti. Svjesna je da u Hrvatskoj baš i nema puno tvrtki koje se bave izradom ortopedskih pomagala i surađuju sa HZZO-om, pa mogućnost izbora i nije osobito velika. Ipak, kvalitetna proteza nije luksuz, nego nasušna potreba svake osobe s invaliditetom, ističe Karmen. Utoliko nepravedni i nelogični zakoni i propisi, nadasve bešćutni sustav, još više bole, ali i ljute.
Na novu protezu Karmen će još morati pričekati. Sada kada je stiglo HZZO-ovo odobrenje, morat će čekati dva i pol tjedna da se protetičar izabrane tvrtke vrati s godišnjeg. Ali i to je bolje nego da ide u Zadar ili Split da bi joj se uzeo otisak. jer to sada može napraviti u Šibeniku. Nakon toga slijede izrada proteze i probe, pa bi nova mogla biti gotova za tri tjedna ili mjesec dana. No, Karmen ne misli odustati od nastojanja da se promijeni sporni pravilnik o odobravanju ovakvih otropedskih pomagala svake tri godine.
- Smiješno je da ljudi misle da su oni koji imaju invaliditet automatski i intelektualno oštećeni. Valjda nam zato rade ovakve stvari. Nije se ta percepcija promijenila od kada znam za sebe, ali pozivam ljude da mi se pridruže i da se zajedno borimo protiv toga! - odlučna je Herceg.
