Nemate pojma koliko su ljudi u Izraelu sve skloniji Hrvatskoj! To osjećam u gotovo svakom kontaktu. Rijetko i srećem Židove koji nisu posjetili jadransku obalu i Hrvatsku u cjelini. Iznenađuju me kad spominju hrvatske lokacije i ljepote, od kojih neke ni ja nisam posjetio – tako je bez pitanja počeo naš razgovor europski priznati košarkaški trener, Šibenčanin Neven Spahija, koji i drugi put u karijeri vodi momčad "Maccabija", a koji se ovih dana odmara u rodnom gradu.
Vole nas dodatno jer smo kupili njihove ratne zrakoplove...
– Nemojte pojednostavljivati stvari! Za izraelske simpatije prema Hrvatskoj presudni su očito dobra diplomacija naše Vlade, te možda još i više sportski uspjesi. Pogotovo ovaj zadnji, nogometne reprezentacije. Znate li bolju promociju od sportskih uspjeha!? Nemate pojma koliko je naš bivši reprezentativac Giovanni Rosso ludovao u izraelskom TV studiju za vrijeme nedavnog Svjetskog prvenstva u Rusiji. Židovi su bez premišljanja prihvatili njegovu zamisao da odjenu kockaste dresove. Ja sam, kako ste rekli, drugi put u Tel Avivu, ali nikad Hrvati nisu uživali takve simpatije Izraela kao danas.
Boravak u Las Vegasu
Izraelci sve više dolaze u Lijepu našu kao turisti...
– Prije nekoliko dana u Šibeniku je boravio Dani Federman, jedan od vlasnika "Maccabija". Zadivljen je izgledom staroga grada. Potrudio sam se, dakako, i da osjeti prepoznatljivu hrvatsku gostoljubivost. Moj izraelski prijatelj, turistički vodič Ami Ben Ishai boravio je u zadnje dvije godine više dana u Šibeniku od mene! Toliko je veliko zanimanje izraelskih turista za šibenske tvrđave i staru gradsku jezgru.
Vi biste bili češće i dulje u Šibeniku da odustanete od ljetne navade pohoda u Ameriku, među NBA prijatelje...
– To je stručna potreba. Znate, jedino lopta vezuje europsku i američku košarku. Sve je drugo posve drukčije. I proći će puno vremena da se bilo koji europski klub barem malo približi NBA momčadima. Ove sam godine bio najviše u Las Vegasu, jer se tamo igrala Ljetna liga. Nogometnu utakmicu Hrvatska – Engleska gledao sam u društvu menadžera vrhunskih klubova – San Antonija, New Yorka, Memphisa... Sa mnom je bio i Zadranin Kristijan Petešić. Zapamtite to ime i prezime. Ono će vrlo skoro nešto značiti u američkoj profesionalnoj košarci. Pucao sam od sreće dok smo gledali nogomet. Svi su navijali za Hrvatsku!
Muzej u Danilu
Je li silan kontrast poslije Las Vegasa stići u maslinik u Danilu, mjestu vaših predaka, gdje uređujete malo obiteljsko carstvo?
– Uređenje kuće je pri kraju. Krenula je i proizvodnja ulja, no još uvijek ne lijepim etikete na boce. Pogotovo što je to butik – proizvodnja za prijatelje. Ne za prodaju.
Na vašem terenu je dijelom i planirani muzej...
– Poznata je stvar da sam kod gradnje kuće naišao na vrijedno arheološko nalazište te ga odmah prijavio Muzeju grada Šibenika. Odrekao sam se, dakako, tog dijela zemlje, pa i pomogao arheološke radove. Nitko sretniji od mene zbog toga. Kad mi u Danilo stignu prijatelji iz svijeta, imat će što vidjeti, doživjeti.
Pa, nećete ih, valjda, voditi samo u Danilo?
– Kako ću preskočiti Šibenik, kao jedan od najljepših svjetskih gradova! Tek sad, nakon godina provedenih u inozemstvu, shvaćam koliko je lijep moj rodni grad. Ljepši od svih gradova u devet zemalja gdje sam radio kao košarkaški trener. Ne znaš što je ljepše, tvrđave, stara gradska jezgra, novi mali hoteli, uređene fasade... Šuperali smo Dubrovnik.
Koliko se sjećam, zaljubljeni ste u cijelu jadransku obalu, posebice otoke...
– Impresivna su ta četiri velika otoka, Hvar, Brač, Vis i Korčula. Nemam puno vremena do početka novih priprema. Skoknut ću samo do Hvara.
Diplomat Šupuk
Kako ćete do Hvara? Prodali ste, čujem, brod...
– Jesam. Bila je to prevelika investicija za malo ljetnog odmora. No, kapetan broda, moj prijatelj Miro, i dalje je uz mene.
A bivši šibenski gradonačelnik Ante Šupuk?
– On je iskusan čovjek, dobar diplomat. Bio je sa mnom u svih šest zemalja gdje sam osvajao naslove. I kod zadnjeg u Tel Avivu.
Prije mog dolaska "Maccabi" nije tri sezone bio prvak Izraela. Sportski direktor Nikola Vujčić i ja smo se prihvatili teškog posla. Lani smo promijenili svih 12 igrača. Sad je na redu stabilizacija. I više nemamo pravo na alibi.
Uvijek ste pratili što se događa na Baldekinu. Uostalom, bili ste gotovo presudni za sponzorstvo turske "Dogus grupe"...
– Ne morate mi vjerovati, ali Šibenik je još jedini košarkaški klub koji još uvijek financira ta tvrtka. Vjerojatno zbog toga što i oni imaju neke svoje probleme.
Radujete li se povratku Martina Junakovića u šibenski dres?
– Silno, on je nadaren igrač. Mora samo raditi na tome da manje oscilira od utakmice do utakmice. Uostalom, ima nemalu šansu i da se probije u reprezentaciju.
Znači, i vi, kao i Dino Rađa, bježite od prijedloga da, čekajući nekog mladog razigravača, "posudimo" stranca?
– Nikako stranca. To su potezi za klupske ambicije. Ne za reprezentaciju. Kao domoljub to ne prihvaćam.