Alkohol je lažni prijatelj. Danas i poznati šibenski akademski slikar, grafičar, Zvonimir Vila tako tvrdi. Rekao je, okusiti više neće ni kap i do svoje riječi zasad drži, piše HTV
- Zovem se Zvonimir Vila. Po zanimanju sam akademski slikar, grafičar, liječeni alkoholičar. Što se tiče alkohola, da, pio sam puno i bio sam ovisnik. Imao sam jako velikih problema, ne samo ja osobno, nego i društvo i djevojka s kojom sam živio. I ti problemi su bili sve jači i jači. Prestao sam piti u 4. mjesecu i bio sam na liječenju na odjelu za alkoholizam Klinike u Zagrebu. Moram spomenuti stručne ljude koji rade na odjelu za ovisnosti, to je pročelnik klinike profesor doktor Zoran Zoričić, inače iz Šibenika, i profesor doktor, nažalost pokojni, Robert Torre. To su dva vrhunska stručnjaka, svjetska. I oni mogu pristupiti čovjeku na jedan ljudski, dostojanstven način, da on uvidi koji je pravi put i da uvidite sami što vam je alkohol donio. Ili bolje rečeno, što vam je alkohol odnio, ispričao je zaHTV-ovu emisiju Kod nas doma.
Bolest. To je alkoholizam.
- Ja se nisam mogao tome othrvati. I to je čista ovisnost, jer alkohol se tretira kao jači od droge, dodaje.
Zalječiva je, ali raskrstiti s njom nije lako.
- Jedna čaša može pokvariti sve ono što ste učinili, sav trud. "Ma, mogu jedan bićerin pa ću nastaviti dalje!". Gotovo, tu padaš. Ja sam tek na pragu, svjestan sam toga, ali dobro je da sam svjestan. Ta poskliznuća jesu češća, jer je teško. Je, teško je, i čak i do toga može doći da vrištite od želje, jer imate žudnju, iskren je Zvonimir.
Trijezan je već 11 mjeseci, no kosturi prošlog života i dalje iskaču.
- Iza veš mašine našao sam litru neotvorenog Pelinkovca. Pa ja sam od Nikoline skrivao! To ne bih rekao prije, meni bi neugodno bilo. Kada sam radio, nisam pio. Ne bih mogao grad napraviti da sam lokao! ... Bolnica je bitna, i tretman i terapije koje su tamo. Možeš svašta u bolnici obećati, ali klub je ključna karika za nastavak liječenja, ističe.
I Šibenik ga opet ima. Razgovara se ondje iskreno, bez celofana, o svemu, jer tako i treba biti. Naime, bolničko liječenje korak je u normalan život, tek prvi. A klubovi su na tom putu prijeko potreban oslonac.
Vila će reći, dvije godine životom mu je vladao alkohol.
- To će i alkoholičar sam reći. I neće priznati da je alkoholičar i da pije. Sredstvo ne pomaže, a bez njega ne možeš. I tu si u začaranom krugu, jer ideš na dno, ističe Zvonimir Vila.
Dolje je bio, i ne bi opet. Stalni višak promila u krvi skupo ga je stajao. Svjestan je, dobio je popravni, zaključuje HTV.