Branka Pastuović iz OŠ Brodarica, jedina je, uz kolegicu Ivanu Križanac, učiteljica razredne nastave u Šibensko-kninskoj županiji koja je ove godine dobila Nagradu Ministarstva znanosti i obrazovanja za najbolju učiteljicu. To visoko priznaje struke dobilo je još nekoliko prosvjetara iz šibenskih gradskih i županijskih škola, ali su svi redom predmetne nastavnice: Gordana Palada, također, iz brodaričke škole, Mira Radović iz OŠ Domovinske zahvalnosti u Kninu te profesorice Zorana Bačelić iz Prometno-tehničke i Irena Rupić Pietri iz Tehničke škole u Šibeniku.
Učiteljici Branki ovogodišnja nagrada pak nije ni prva ni jedina u njenoj 30-godišnoj karijeri. Nagradu Ministarstva, popraćenu s nešto više od 7.500 kuna dobila je i lani, a zavrijedila ju je inovativnim i entuzijastičkim radom, u učionici, ali i nebrojenim satima kod kuće gdje je pronalazila, stvarala i izrađivala razne sadržaje za nastavu kako bi svoja predavanja djeci učinila zanimljivim i, kako voli reći, smislenim i svrhovitim.
Skroman novčani iznos nagrade govori puno o tomu koliko država drži do obrazovanja i svojih najboljih učitelja i učiteljica, no to je druga strana priče o kojoj Branka Paustović ne želi baš govoriti. Više voli, ističe, biti dio rješenja nego problema. Zato i za najnoviju nagradu kaže tek kratko kako je veseli kada trud i rad prepoznaju drugi. A nije ju bilo lako dobiti, jer su od prije dvije godine, nakon što je bivša ministrica Blaženka Divjak uvela pravilnik o nagrađivanju te se za najboljeg učitelja/icu raspisuje natječaj, kriteriji postali vrlo složeni i visoki.
I učitelji moraju učiti
Učiteljica je koja i sama voli učiti i koja je odavno prigrlila sve prednosti novih tehnologija, svoje nastavne sadržaje i materijale već godinama nudi i na raznim digitalnim platformama kako bi ih mogli koristiti svi koji to žele. Ima status savjetnice i još je samo jedna stepenica, izvršni savjetnik, dijeli do najvišeg stupnja napredovanja u struci. Surađuje s Carnetom već godinama, objavljuje stručne radove, piše na brojnim obrazovnim portalima, educira kolege uživo i online, a osobito u primjeni digitalne tehnologije u nastavi, radi Twinning projekte, čak i s prvašićima iz cijele Hrvatske, a izrađivala je web stranice svojih razreda, rušeći predrasude svih koji misle da su internetu, računalima, tabletima i raznim aplikacijama skloni samo mlađi nastavnici.
Jedna je od nevelike skupine hrvatskih učitelja koja sudjeluje u Školi na Trećem, kako u vrijeme lockdowna, tako i sada, u novoj školskoj godini. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća učitelja razredne nastave, a u svojoj školi u Brodarici sada vodi drugaše.
- U prosvjetnoj zajednici u Hrvatskoj možda sam najprepoznatljivija upravo po digitalnim sadržajima, a radila sam svega i svačega i prije pojave danas dostupnih digitalnih alata: od plakata i listića do svega što je trebalo za nastavu. Uvijek me to zanimalo. Kasnije sam radila razne digitalne vježbe, kvizove za ponavljanje i sve je bilo dostupno onilne. Počela sam i sama kreirati sadržaje, a u međuvremenu sam, recimo, završila i u autorskom timu Školske knjige kao autorica digitalnih sadržaja za matematiku. Puno sam radila i na mrežnim projektima zajednice učitelja Europske unije i pridruženih zemalja. I tu sam, prije nekoliko godina, dobila nagradu za svoj prvi projekt Dani otvorenog uma koji je bio proglašen najboljim hrvatskim projektom u razrednoj nastavi. Povezujem se s kolegama iz cijele Hrvatske i drugih zemalja. Rade to i drugi kolege u našoj školi u Brodarici koja je poznata po tomu i projektima koji imaju oznaku europske kvalitete što znači da su prepoznati na nacionalnoj razini, ali, uz to, još barem u jednoj zemlji vani!
Željela biti novinarka
Učiteljica Branka odavno više ne broji koliko je sati provedenih u učenju i radu kod kuće, za kompjutorom, "ukrala" svojoj obitelji. Ne broji ni koliko bi novaca s tim dodatnim angažmanom zaradila da je odabrala neku drugu, neusporedivo bolje plaćenu, profesiju. Čovjek bi pomislio da je od malih nogu znala da želi biti učiteljica. Ali, nije. Čak je u mladosti mislila da će postati novinarka! Kada ju je počela zanimati nastava ni sama ne zna. U Zadru je završila višu učiteljsku školu, a kada je pretvorena u petogodišnji studij, doškolovala se i postala diplomirana učiteljica ili, po novom, magistra primarne edukacije.
- U prosvjeti radim 30 godina i dugo sam bila po zamjenama, po selima od Boraja, Bilica do Krapanja i Dubravica. Kada se u školskoj godini 1999./2000. otvorila nova škola u Brodarici tu sam se zaposlila.
I ostala do danas, s jednakim entuzijazmom kao i prvog dana kada je ušla u razred.
- Često se čuje prigovor kolega koji toliko ne koriste digitalne alate u smislu kako oni rade s djecom. Ali ništa što ja radim nije izvan učionice i mimo djece. Sve te sadržaje stvaram da bi ih koristila na nastavi i podijelila s drugim. Recimo, napravim jednu slagalicu, ali ona nije papirnata nego digitalna i uvodnom dijelu sata, primjerice radimo pjesmu Putovnje žute kruške, djeca na pametnoj ploči trebaju složiti sliku ogoljelog stabla na kojem je jedna kruška, a kada to naprave poslušamo samu pjesmu. Digitalni sadržaji u mom razredu nisu nikada dominantni. Uvijek je važna interakcija s djecom. Ili, na kraju sata napravim vježbu koja je zapravo ponavljanje. To sam dosta radila za matematiku. U svemu tome ima igre, slikovnog i zvučnog materijala, a djeca vole koristiti tehnologiju u nastavi - naglašava učiteljica Branka i brzo dodaje kako to uvijek mora biti imati smisla i neku svrhu.
Problem nastaje, smatra, kada se sve što nudi tehnologija i novi mediji svede tek na puku zabavu.
- Kada je izmišljena televizija to je bilo izvrsno za razmjenu informacija, približavanje... Druga je stvar što se to danas svelo na zabavu. Isto se događa s računalima. Djeca su na mreži, whatsappu i kolege znaju reći kako se današnja djeca rađaju s tom tehnologijom. Ma, oni se rađaju za youtube, video zapise... Zapravo, uopće nisu informatički pismeni, a ja im nastojim pokazati kako nam sva ta tehnologija služi da bismo sami nešto naučili i stvorili, a ne da bude kradljivac našeg vremena. Ključ leži u prilagodbi, smislenoj i svrhovitoj upotrebi - kaže bez imalo dvojbe.
Ili brižni ili nestrpljivi
Uostalom, zahvaljujući tehnologiji, svojih 18 đaka proljetos je uspješno dovela do kraja školske godine. Ipak, ništa ne može zamijeniti živi kontakt s djecom. Sve silne aplikacije, platforme i mreže tu su da pomognu, a ne zamijene nastavnika. Zato je i svaki novi dan u razredu s njenim drugašima neizmjerno veseli, čak i kada u nenormalnoj korona-situaciji, djeca moraju sjediti u klupi razdvojeni pleksiglasom jedni od drugih. To im ipak ne smeta da se dogovaraju, razgovaraju i da ih učiteljica pita i potiče da traže i nude svoja rješenja i smišljaju odgovore.
- Imamo i svoja razredna pravila ponašanja i preuzimanje odgovornosti za svoje postupke. Puno toga radim intuitivno, to jest ono što mislim da je važno i da će biti dobro prihvaćeno. Stalno tražim bolje. Jer, učitelj više nije centar svijeta u kojem će s katedre učenicima poručivati otvori 15, stranu, nauči ovih pet rečenica i odgovori na 105 pitanja. Važno je promatrati, uočavati i rješavati probleme.
A današnje vrijeme puno je izazova, reći će. I nisu samo djeca drugačija, promijenili su se i roditelji. Zaposleniji su, opterećeniji. I nestrpljiviji.
- Ne mogu generalizirati, ali mislim da danas imamo s jedne strane previše brižne roditelje, a s druge one koji misle da sve treba škola napraviti.
I koliko god se često čuje kako su obrazovanje i školstvo u državi zadnja rupa na svirali, Branka Pastuović ne odustaje od svog pozitivnog stava i entuzijazma. Na pitanje bi li, da može ponovo birati, opet izabrala prosvjetu, odgovara kratko i jasno "da", ali ipak nakon nekoliko sekunda stanke. Ako je u tim tenutcima i bilo kakvog premišljanja, ono se briše u nemjerljivom veselju i znatiželji s kojim svakoga dana dočekuje svoje učenike, a pogotovo nove generacije.