Pero Mioč: Brešan nije bio bezbožnik, niti psovač, niti anacionalan (FOTO)

Na posljednji oproštaj od velikana hrvatske književnosti Ive Brešana koji je iznenada preminuo u 81. godini života u šibenskom kazalištu na komemoraciji okupili su se brojni Šibenčani, njegovi nekadašnji učenici, kolege i kolegice, kulturni djelatnici, saborski zastupnici, gradski i županijski čelnici.

Brešan je, kako je podsjetila Živana Podrug koja je vodila komemoraciju, bio i omiljeni gimnazijski profesor koji je okupljao oko sebe svoje učenike i učio ih da misle i propitkuju. Na mnoge je utjecao u odabiru njihove buduće profesije i svi su oni iz Šibenika odlazili sa snažnim „brešanovskim“ pečatom.

Uime Grada Šibenika, od Ive Brešana oprostio se gradonačelnik Željko Burić. Izražavajući sućut obitelji Brešan, Burić je
istaknuo kako je Brešan svojim radom zadužio Šibenik.

- Napustio nas je velikan, a prije svega čovjek koji je volio i živio svoj Šibenik. Ivo Brešan djelovao je kao umjetnički voditelj kuće u kojoj se danas nalazimo, a neizbrisiv trag ostavio je i radom na Međunarodnom dječjem festivalu. Njegov književni i dramski rad struka je u kontinuitetu vrednovala, a uprizorenja njegovih djela publika pozdravljala. Dragi Ivo danas ti kažemo hvala za sav trudi i rad koji si poklonio Šibeniku – kazao je Burić.

Od velikog čovjeka i prijatelja, kako je kazao, oprostio se i šibensko-kninski župan Goran Pauk.
- Svi mi koji smo ga poznavali na ovaj ili onaj način, znamo da je bio jedini i neponovljiv. Ostat će zauvijek u srcima svojih Šibenčana, svojih učenika i svih štovatelja njegova lika i djela te će zauvijek živjeti kroz svoja djela i na ovim kazališnim daskama.

Uime Ministarstva kulture posljednji pozdrav preminulom književniku uputio je i državni tajnik Ivica Poljičak. Podsjetio je na plodno Brešanovo stvaralaštvo koji je kao dramski pisac ostavio neprocjenjiv trag u hrvatskom kazalištu. Bio je plodan i kao prozni pisac, ostavivši iza sebe 12 romana i dvije zbirke pripovijedaka. Pisao je i scenarije, a sa sinom Vinkom, podsjetio je Poljičak, potpisuje i scenarij za filmove kako je počeo rat na mom otoku i Maršal.

- U svojim dramskim djelima Brešan je svoju autorsku poziciju gradio između mitskog i aktualnog, između visokog i niskog, svetog i profanog. Njegove drame su studije mentaliteta, prikaz ljudske primitivnosti i prijetvornosti. Neki Brešanovi likovi, poput Bukare, primjer su čovjeka koji se lako prilagođava i uklapa u sve ideološke sustave. Zbog toga je često bio u sukobu s političkom ideologijom – kazao je Poljičak zaključujući kako je Brešan zaslužio epitet nacionalnog klasika te je, unatoč priznanjima koje je dobio tijekom života, sigurno zaslužio i još više!

Književnik Dubravko Jelačić Bužimski s Ivom Brešanom družio se godinama i kao urednik na MDF-u. U vremenu monologa, kakvo je danas, družiti se Ivo, koji je bio čovjek dijaloga i razgovora, bila je velika čast i zadovoljstvo, kazao je Ban, kako ga jednostavno zvao Brešan.

- On je uvijek slušao tuđe mišljenje i time pokazivao kako uvažava sugovornika, no svoja je uvjerenja nepokolebljivo branio. Bio je mudar, strpljiv i tolerantan slušač. Filozofska mudrost i pučka duhovitost bile su koordinate u kojima se kretalo njegovo pisanje – kazao je Jelačić Bužimski podsjećajući kako je nakon „Hamleta u selu Mrduša Donja“ krenula magična rijeka Brešanovih tekstova. Sve ih je gledao na scenama hrvatskih teatara, a neke i u inozemstvu. Tko je na premijeri „Hamleta“ u Beču bio i tadašnji austrijski premijer.

Brešan je, kazao je nadalje Jelačić Bužimski, svoja djela volio čitati u krugu prijatelja. Ne prihvaćajući poetiku koja je 90-ih godina zavladala hrvatskim kazalištem, Brešan se predano okrenuo pisanju romana i pripovijedaka.
- Znao sam mu reći: Ivo pišeš brže negoli ja stignem čitati. Za roman Katedrala dobio je i nagradu Ksaver Šandor Gjalski. Gotovo 20 godina koliko sam ja bio urednik dramskog programa na MDF-u, a on sjajni moderator okruglih stolova, odlazili smo nakon predstava i satima razgovarali. Ne znam postoji li tema o kojoj nismo razgovarali. I uvijek me je diskretno pitao jesam li pročitao posljednji roman koji bi mi poklonio i onda bi se naš razgovor rasplamsao. Kave i čajevi su se na našem stolu gomilali dok ne bi rekao „Bane, ja ću te sada napustiti!“ i onim svojim dugim koracima, izvježbanim na proplancima Velebita, krenuo kući put Šubićevca! No, dok god tvoje knjige u mojoj kući zauzimaju cijelu jednu policu, znam da nikada nećemo prestati razgovarati – rekao je, među ostalim, Jelačić Bužimski.

Posljednji pozdrav Brešanu je u pismu iz splitske bolnice uputio i prijatelj i akademik Jakša Fiamengo.
- Iza Shakespearova „Hamleta“ ostale su riječi, riječi, riječi. A iza tebe ostalo nego to isto: riječi, riječi, riječi! Mirno spavaj, dobri naš meštre Ivo!

Posebno dirljiv bio je oproštaj redatelja, književnika i prevoditelja Pere Mioča koji se s Brešanom u posljednje vrijeme gotovo svakodnevno družio i prijateljevao.
- Dragi Šibenčani. Ovo dragi nemojte shvatiti kao konvenciju. Ivo Brešan vas je neizmjerno volio sa svim vašim vrlinama i manama. San mu je bio iz Zagreba ponovo se vratiti u njegov Šibenik. Ivo Brešan nije znao mrziti, zavidjeti, nije znao biti jalan – istaknuo je Mioč, te podsjetio kako Brešan za svog života nije doživio da mu budu izdana sabrana niti odabrana djela, nije postao član HAZU-a iako su ga predlagali.

Stoga je Mioč, kako je kazao, odlučio za časopis HAZU- a Formum napisati esej o Brešanovu djelu, zapravo veličini i značaju romana Gorgone, koji kritika nije uopće percipirala. Vijest o Brešanovoj smrti zatekla ga netom je dovršio tekst.
- Čuli smo se samo dan prije negoli mi je Vinko rekao strašnu vijest. Bio sam shrvan. Njega više nema, ali jest! Čime je Ivo Brešan zadužio hrvatsku književnost mogli bismo govoriti cijeli jedan semestar – kazao je Mioč podsjećajući kako Brešan nije bio bezbožnik niti psovač niti anacionalan kako su ga neki optuživali koji bi baš kako je nekada bio zabranjivan „Hamlet“ rado zabranili i roman „Država Božja“.
- Ivo Brešan otišao je bez dugova, ali je zato sve nas zadužio svojim radom! – zaključio je Mioč.