Veliki jubilej, 55. obljetnicu mature, proslavila je ovih dana zlatna generacija šibenskih gimnazijalaca koja je maturirala davne 1963. godine.
Njih 26 okupilo se u Zablaću ne želeći prepustiti zaboravu bezbrojne uspomene koje ih i danas vežu unatoč minulim desetljećima i različitim životnim putevima. Nekadašnji gimnazijski prirodnjaci i društvenjaci postali su ugledni profesori, pedagozi, pravnici, liječnici, inženjeri..., riječju – intelektualci koji su predanim radom ostavili neizbrisiv trag u svojim sredinama.
Neki su ostali živjeti u Šibeniku i zato im je lakše sastati se baš svake godine. Ostali su se skrasili u drugim gradovima, državama, čak i na drugim kontinentima.
– Neke kolegice i kolege žive u Poljskoj, Njemačkoj ili drugim zemljama diljem svijeta i nisu mogli doći. Ostali su došli. Jedna je kolegica na jubilarni susret stigla čak iz Kanade. U toplom i ugodnom okruženju svojih školskih prijatelja prisjetili smo se naših profesora i kolega koji, nažalost, nisu s nama, ali žive u našem sjećanju, bezbrižnih mladenačkih dana i anegdota. Teško je bilo rastati se. Istinski sam ponosna što sam dio generacije koja je obilježila jedno razdoblje, koja je tako puno dala... Taj me je susret preplavio ushićenjem i srećom kakvu sam osjetila i na našoj 30. i 50. obljetnici. Fotografirali smo se za uspomenu da ti trenuci nastave živjeti – povjerila nam je Anka Pereža, svojoj generaciji poznata po djevojačkom prezimenu Dukić.
A svojim učenicima hrvatskog jezika i povijesti u Splitu po divnim predavanjima i emotivnoj poeziji kojom je nagradila i autoricu ovih redaka. Jer, kako reče gospođa Anka nadahnuta susretom sa svojim gimnazijalcima, "ovo malo sunca što smo jedni drugima dali nitko nam ne može oduzeti".