Zašto, tako, Marko? To pitanje postavljaju brojni Kninjani (i ne samo Kninjani!) poslije saznanja da gradonačelnik Zvonimirova grada Marko Jelić nije priredio primanje za brončanu rukometašicu Valentinu Blažević koja je svoj sportski put počela u RK-u Knin, a koja je blagdane provela sa svojima iz Knina i ćaćinih Maovica.
Možda se tome Kninjani ne bi toliko čudili da poteštat Marko nije u sličnoj situaciji reagirao drugačije. Točnije, primio je Kninjanku Mateu Jelić, koja je osvojila srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u taek-won-dou. Je li objašnjenje leži u istom prezimenu (Jelić) ili nečem drugom, ne baš benignom?
Šibenčani protiv Šibenika
- Nitko ne govori toliko protiv Šibenika koliko - Šibenčani. Slika mog rodnog grada je posve u suprotnosti s izjavama koje ponekad pročitam u izvješćima sa Šibenskog gradskog vijeća. U ostalim gradovima, pa i u Zadru, gdje živim godinama, odreda hvale napredak Šibenika. Moja nećakinja Dubravka, koja je rođena i živi u Beogradu, tvrdi „da je jedva prepoznala Šibenik koliko se proljepšao" - javila nam se prof. Anka Padelin, supruga pokojnog zadarskog gradonačelnika dr. Julija Padelina, a koja je djevojački Bujas-Trava iz šibenskog Doca.
Gospođa Padelin otišla je i korak dalje.
- Najmlađi potomci u našoj obitelji su također oduševljeni Šibenikom. Makar žive diljem Europe, trude se koristiti tipične šibenske izraze. Primjerice, „Ajmo baciti škovace!“
Baltazar kao baza
Gotovo suznih očiju nazvao nas je zagrebački Kninjanin Bobo Čimbur, vlasnik popularnog restorana „Baltazar“. Jednako pogođen zbog muka građana Siska, Petrinje i Gline, ali i silno dirnut brzinom kojom su Zagrepčani u njegov lokal donijeli pomoć za stradalnike s Banije. Istog dana kad je stigla vijest o snažnom potresu.
- Naš narod je čudo u teškim trenucima. Za samo sat vremena u moj su „Baltazar“ dopremili više od tone potrebne hrane, pokrivača i svega što može služiti teško stradalim ljudima - kaže Bobo, koji obvezno pusti suzu na pjesmu „Dalmacija ne može bez Knina, ka ni mater bez rođena sina“.
A ekspresno skupljenom pomoći ne završava priča o ulozi obitelji Čimbur u teškim trenucima građana koji su ostali bez krova.
- S prikupljenom hranom moj sin Igor odmah je krenuo u Petrinju te na licu mjesta pripremio u posebnom kazanu večeru za 200 građana. I ne misli se micati iz tog mjesta sve dok ga nesretni Petrinjci budu trebali - dodao nam je Bobo.
Miljević voli Šibenik
Teško je zanijekati dojam da sjajni zagrebački odvjetnik Veljko Miljević voli Šibenik. Otkrio nam je da je u blagdanskim danima njegova gošća bila šibenska nevista Gabi Novak, te da se posebno sjeća svog prezimenjaka Boška Miljevića-Cane, sjajnog stopera Šibenika. Posegnuo je i za pitanjem: - Znade li Matija da njegovi Dedići i moji Miljevići potječu iz istog sela u Crnoj Gori, odakle smo se doselili u Dalmaciju!?
Za kraj ugodnog blagdanskog razgovora nas je, međutim, iznenadio svojim stavom o „slučaju Mamić“:
- Sud u Strasbourgu će sigurno srušiti sve hrvatske presude Zdravku Mamiću. Iz prostog razloga što Mamić nijednim činom nije oštetio državu.
Propuštena obljetnica
COVID-19 je jedini razlog što je glazbeni Šibenik propustio obilježiti jednu zaista veliku obljetnicu, 50. rođendan klape Šibenik ili, kako ih obično zovu, šibenskih „majstora pivača“. Riječ je o sastavu koji je triput slavio na „Omišu“, te istodobno stvorio novi urbani tip klapske pjesme uz mandoline i gitare. Šibenčani su prije 41 godinu kao prva od klapa otvorili vrata zagrebačkog „Lisinskog“, koji je dotad bio rezerviran samo za klasičnu i zabavnu glazbu.
Klapa je najčešće nastupala u sastavu Radoslav Koštan, Branko Bubica, Zvonko Najev, Ante Barbača, Toni Bataljaku i Dinko Gojanović-Rakić. Od prve, „omiške“ postave na drugi svijet su se preselili (kasniji operni pjevač) Neven Belamarić i Slobodan Matijević-Dina, poznat i kao bubnjar u Oliverovim splitskim Batalima.