Jesu li stranke u nas postale nebitne? Jesu, postale su apsolutno nebitne! Zato i nestaju, jedna po jedna. Najprije one najmanje, a sad je, polako, došao red i na one najveće, HDZ i SDP. Ne vjerujete?
Evo, dovoljno vam je baciti pogled na stranačke izbore u ove dvije naše najveće stranke. Nije ni kod nas u Šibeniku bila neka velika gužva za čelna mjesta – Nediljko Dujić i Željko Burić za županijski odbor, Paško Rakić i Branko Peran za gradski. U SDP-u Ivan Rajić i Karlo Klarin na županiji, a u gradu Šibeniku - Tonči Restović. I to je to! A stranke su postale suvišne onog trenutka kad smo promijenili izborni zakon i započeli izravan izbor gradskih i općinskih načelnika.
Prije su stranke mogle postavljati i smjenjivati gradske i općinske načelnike, a sad to više ne mogu. I nemaju više nikakvog smisla. Postale su suvišne, kao videoteke, koje su najprije pokopale kina, a onda su, same od sebe, propale u vrijeme 'pržilica' i DVD-ova.
Sve se obrnulo
Ako je Marko Jelić, sa svojom Nezavisnom listom, koju je 'sklepao' mjesec ili dva prije izbora, postao župan, kakvog onda ima smisla osnivati i podružnice po Kninu, Drnišu, osnovne organizacije ove ili one, održavati silnu stranačku mrežu, sastanke, tiskovne konferencije, priopćenja... Baš nikakvog!
I voditi računa o tome tko će biti predsjednik HDZ-a i(li) SDP-a. HSS, HSLS, HSP da i ne spominjemo. Ovako si lijepo Nezavisna lista, udružiš se s drugom Nezavisnom listom, Stipe Petrine iz Primoštena, pa s trećom iz Tribunja, Marka Grubelića, četvrtom s Murtera, Tonija Turčinova, petom Ivana Gulama iz Pirovca I to je manje-više to. Ljudi vole nezavisne! Što je i logično. Tko će volit zavisne? Nekad je bilo bitno da imaš gori nekog u Zagrebu, u Saboru, po ministarstvima, po tome se mjerila moć i utjecaj.
Sada je obratno! Onaj tko ima nekog iznad sebe, taj više nije baja, nego je škoba. On ide po mišljenje u središnjicu! Za sve mora pitat one gorika! Mora poštivat stranačku stegu! Mora slušati, vele mu oponenti. On se bori za sebe, a ne za nas! A ovi nezavisni, oni ne ovise o nikom. Posebno ne o korumpiranim strankama. Nego, samo o biračima. Svojim mještanima i sugrađanima. I ne trebaju im – ni jednima ni drugima – nikakvi posrednici. Lijepo zvuči, jel da?
Stranačka infrastruktura - mobitel
Ako kome treba još koji primjer, imamo ga. U gradu Šibeniku je isto tako, pored HDZ-a i SDP-a, i njihovih nadugo i naširoko opjevanih 'stranačkih vojski', lijep komad vlasti dopao i Hrvoja Zekanovića. Za kojeg prosječan šibenski birač isto teško da zna koja je – trenutno – stranka. Suverenist, Hrast, neka druga biljka. Pa se i njega više percipira kao slobodnog strijelca, imenom, prezimenom i nadimkom.
I on je okupljao svoju listu za Gradsko vijeće 'ad hoc', užežin izbora, kao da ide na partiju karata ili balota, 'oćeš ti, oće on' bez ikakve specijalne stranačke infrastrukture, pa je opet - 'uvatija dva'. Dva vijećnika i dvije firme – Vodovod i TEF, odnosno Batižele. Da ima pravu, veliku, stranku to bi Zekanoviću sada bio veliki problem – potukle bi se stranačke struje i nadobudni pojedinci velikog ega ko će biti direktor, tko zamjenik, tko ima više stranačkog staža, a tko škole, tko bolje kotira kod ovog ili onog ministra i stranačkog tajnika, tko ima podršku središnjice, tko nema. Ovako tih problema nema. I ova dva kadra što je našao, izvan stranke je našao! Umjesto stranke, bitniji mu je mobitel!