Šibenčanima je Stara cesta sa svojim enigmatskim kućnim brojevima još uvijek malo komplicirana, fotoreporter Nikša i ja ostvarili smo u tom smislu i osobno iskustvo. Ali, gosti nepogrešivo, brzo i lako tu pronađu - učinilo nam se usred ulice! - kućni broj 1 gdje ih čekaju soba, studio apartman i apartman pod imenom „Ana + 3“.
A na vratima ljubazna gospođa Katarina Matić koja se poslom iznajmljivanja viška stambenog prostora bavi od dalekih osamdesetih godina!
Jednostavna računica
Svoj osnovni radni vijek gospođa Kata ostvarila je u šibenskom Socijalnom, a iznosio je punih 48 godina radnog staža. Bez dana bolovanja - na to je osobito ponosna.
Dok je gledam i slušam, vidim pred sobom sav onaj divni, uredni, pedantni, konkretni i "sve po reguli“ spoj računovodstvenog činovnika i domaćice, i supruge i mame, koja je samo iz jednog posla prešla u drugi i "vozi“ dalje u svom intenzivnom i vrijednom radnom ritmu, samo s drugom vrstom angažmana.
Zaposlila se pedeset i devete, radila do 2007., a do 87. ona i obitelj "drže“ podstanare.
- Bilo je takvo vrijeme, a naš grad nije bio turistički kao danas. Jednog dana odlučili smo da se podstanarima više nećemo baviti, bilo je to te osamdeset i sedme. Ne, nikad nikome nismo dali otkaz, naši su podstanari otišli u svoje stanove ili kuće i kad su jednog dana otišli zadnji rekli smo - sad je to gotovo. Što sad? Sad bi mogli iznajmljivati po danima, kako kapne, pa neka budu dva noćenja - bit će dva noćenja. Izračunala sam da ćemo s izvjesnim brojem noćenja "isplatiti“ tu mjesečnu stanarinu koju smo dobili od podstanara.
Rečeno- učinjeno.
Tada su, priča gospođa Katarina, u gradu postojale agencije Jadrantours, Atlas i Kompas, nešto kasnije i Ivande, zatim NIK.
- Javila sam se svima, sklopila ugovore, u gradu je bilo vrlo, vrlo malo apartmana i svi smo bili zadovoljni: i gosti, i agencije, i mi. U Turističkoj zajednici radila je gospođa Štrbinić, u turizmu je radila i naša Mirjana, koja tada nije bila ni udana, a sad ima sina koji s njom radi u obiteljskoj agenciji NIK- koju vode ona i suprug, sve je to tako nekako bilo i ostalo povezano... toliko je vremena prošlo.
Nije bilo rizika
A onda je došao internet i došli su apartmani, govori Katarina Matić. Zbog interneta, organizacijski dio posla preuzela je kći Ana, a mama Kata i dalje u rukama drži - četiri kantuna obiteljske kuće s apartmanima.
Opću apartmanizaciju Šibenika jedna od prvih iznajmljivačica, gospođa Katarina, smješta u vrijeme unatrag dvije-tri godine. A kad je ona počinjala, svi su je pitali: Jesi li normalna, pa ko će ti doći u Šibenik?!
Ako 'oće i ako neće, rekla je Katarina računajući na poslovne ljude koji su dolazili u Ražine - i dolazili kod nje na spavanje.
Pitam je - nije li to bio rizik, sigurne podstanare zamijeniti za nesigurna "noćenja"?
- Nije bio rizik. Znala sam, ako ima agencija, bit će i gostiju koji dolaze preko agencija. U početku su to zaista bili samo poslovni ljudi, ali od devedeset i četvrte naovamo počeli su dolaziti turisti. Pamtim da su baš tada najbrojniji bili Talijani, njih je Šibenik oduševljavao. Sad ih je kod mene malo...
U Šibenik i dalje uglavnom dolaze, kako ih Katarina naziva, "kratkotrajni gosti“.
- Sve vam je to jedan-dva-tri dana. Ponekad mi se čini da ih sve ovamo dovede - Krka! Devedeset i devet njih dolazi u Šibenik da bi vidjeli Nacionalni park Krka, i puno manje Kornate. Tek potom, ali redovito se događa! - otkriju grad, i redovito žale što su došli samo na taj jedan - dva dana.
'Ko će sve napuniti?
I znate što još "spašava“ nas kao iznajmljivače? Dva parkirna mjesta koja imamo uz kuću. Naše su recenzije odlične, ocjene se uglavnom kreću od 9 do 10, dakle najviše, ali da nemamo mjesta za parkiranje, sve ono zbog čeag nas hvale - udobnost, urednost, susretljivost - bilo bi "badava“!
Znaju rezervirati i ljudi bez auta, tada mi idemo do njih. Imamo odličnu informaciju o svemu, sve prospekte, karte i planove na svim jezicima, sa svima popričamo i uputimo ih u sve što moraju znati za lako kretanje gradom. Ne možeš čovjeku samo dati ključ i krevet - oni jako, jako vole kad im se obratiš i popričaš s njima, informiraš ih o gradu, govori gospođa Katarina.
- Što ih najviše zanima?
- Kulturno-povijesni spomenici.
- A je li plaža Banj doprinijela iznajmljivačkoj ponudi?
- O, itekako!
Gospođa Katarina Matić ima zaista "sinemaskop“ pregled iznajmljivačke situacije u Šibeniku - istovjetan fascinantnom "sinemascop“ pogledu s njihovih teraca i prozora koje goste ostavljaju bez daha. Misli da je u gradu previše apartmana ali to i razumije: mnogi nemaju posla, nema više tvornica, polje je zapušteno, pa ljudi ulažu u kuće i apartmane za najam.
- Lako je to kad već nešto imaš, tada je dobro i ako zaradiš dvjesto kuna, ali ako počinješ ispočetka, još opterećen kreditom... ne znam, ne znam... ne znam koliko će im se to isplatiti... ko će sve to napuniti?
Naposljetku, Katarina i suprug odškolovali su svoje dvije kćerke, umirovljenici su, koji je sad cilj njihova bavljenja izjnajmljivanjem?
- Uz iznajmljivanje osigurali smo sebi i djeci malo bolji život. I da smo malo komodniji za starost...