Najoptimističniji scenariji za jesen koja je pred nama izgledaju kao da su ih napisali pesimisti na svoj loš dan. Nije pitanje hoće li jesen biti teška, nego koliko će biti teška, a trojica ekonomista koji su nam dali svoje jesenske projekcije uz dobre varijante vezuju pomoć od EU-a od 10 milijardi eura ili zaduživanje od Međunarodne banke za obnovu i razvoj ili poticanje svih koji nešto proizvode bez čekanja jeseni, kako bismo koliko-toliko uspjeli malo pokriti rupu koja će se otvoriti padom prihoda od turizma.
Turizam u najboljoj opciji donosi 30 posto lanjskih prihoda ili manje i mnogo manje od toga, osobito ako neka susjedna zemlja zbog korone zatvori granice prema Hrvatskoj. I dobri scenariji uključuju rast nezaposlenosti, otkaze i smanjivanje plaća, uz polagani oporavak dogodine, dok se u lošim scenarijima predviđa posrtanje godinama...
Prof. Drago Jakovčević ukazuje da hrvatska ekonomija, kao ni jedna druga ekonomija, ne može sebi dopustiti ponovno zatvaranje zbog koronavirusa. Njegovo je mišljenje da treba sanirati lokalitete gdje su žarišta i da to zdravstveni sustav može podnijeti. Što se turizma tiče vjeruje da bismo imali velikih problema, ako bi, primjerice, Slovenija ili Austrija zatvorile granice prema Hrvatskoj i da se onda ne bismo mogli oporaviti tri do četiri godine.
Uništeni Split
– Prošao sam kroz Split, grad je pust kao grobnica. Split bez turizma nema budućnosti, to je uništen grad. Građevinarstvo bez turizma nema budućnosti, ne samo zbog toga što su vlasnici apartmana i kuća za odmor plaćali gradnju tih objekata nego zato što bi se novac od turizma koji je stizao vlasnicima apartmana ulijevao u Zagreb za nekretnine za njihovu djecu i za školovanje.
Sve djelatnosti kod nas su upućene na turizam, za to smo sami krivi. O tome nema smisla više govoriti, nego sada treba snažiti sve proizvodnje i oslobađati od poreza sve koji bilo što žele proizvoditi u Hrvatskoj, jer ćemo od jeseni pa nadalje imati strašnu nezaposlenost i snažan proračunski deficit.
Jednostavno ne treba čekati jesen i tu nezaposlenost i deficit nego spašavati proizvodnju subvencijama iz svih proračuna, državnog i lokalnih zajednica, jer bez posla nemamo novca, ne možemo platiti režije i živjeti, neće biti u proračunu ni za plaće ni za mirovine. Onda nas čeka ulica. Zato moramo ustrajati da se barem onih 30 posto projektiranog dohotka iz turizma ostvari, političkim manevrima i diplomacijom postići da nam Slovenija i Austrija ne zatvore granice i da dolaze turisti koji nam gravitiraju – vjeruje prof. Drago Jakovčević.
Od turizma je važniji za ekonomski oporavak izvoz roba povezanih s proizvodnjom, ukazuje Petar Vušković, koji smatra da sada plaćamo danak lošoj strukturi potražnje u turizmu, 90 posto ukupne potražnje dolazi nam s inozemnog tržišta pa domaća potražnja jednostavno nije dostatna da ublaži loš turistički rezultat. Dodaje da se trenutačno mali iznajmljivači suočavaju s otkazima rezervacija, a država s nikad nižim priljevom deviza iz inozemstva i da ulazimo u treći kvartal u kojem ostvarujemo gotovo 70 posto prihoda od turizma. U najidealnijim uvjetima ostvarit ćemo maksimalno 30 posto ukupnog lanjskog turističkog prometa.
Poticaj izvozu
– Ako gledamo zadnjih 10 godina, izvoz roba je značajniji ekonomski agregat nego što je to turizam, odnosno izvoz usluga. Zbog toga je važno da država potiče proizvodnju što nižom poreznom presijom te da se uzdamo u što bolju ekonomsku situaciju naših najvažnijih trgovinskih partnera, Njemačke i Italije – ističe Vušković. Na jesen, veli, državu očekuju brojni izazovi, na turizam se neće moći osloniti, dok državni intervencionizam iz prvog vala korona-krize neće biti dostatan da se popravi loša makroekonomska slika.
– Vlada će se morati zadužiti kod Međunarodne banke za obnovu i razvoj zbog pokrivanja očekivanih budžetskih neravnoteža uslijed pada osobne potrošnje i rasta nezaposlenosti. Očekujem rast nezaposlenosti do kraja godine iznad 200.000 nezaposlenih, pad osobne potrošnje uz njezin blagi oporavak u predblagdanskom božićnom vremenu. Javni dug će ići preko 90 posto BDP-a i približit ćemo se granici od 100 posto BDP-a – naglašava Vušković, koji navodi da će se 28. kolovoza znati koliki je zabilježeni ekonomski pad u trećem kvartalu, koji će dodatno smanjiti optimizam, a za ekonomiju je optimizam najvažniji, jer kada su poduzetnici pesimistični nisu spremni investirati ili zapošljavati čak i ako imaju realne prilike za takvo nešto.
Dr. Damir Novotny smatra da će pad ekonomske aktivnosti biti daleko veći od 9,4 posto koliko je Vlada prognozirala i dodaje da je teško procijeniti koliki će biti pad, 10, 13 ili 15 posto.
– Vlada nema veliki manevarski prostor da bi mogla reagirati osim ako ne napravi duboke rezove u javnoj potrošnji. Političke odluke tog tipa se ne donose u vrijeme izbora nego tek kad se formira vlada. Može se očekivati da se usuglasi paket mjera koji je predložila Europska komisija i da taj paket prođe parlament, pa će se Europska komisija prvi put u svojoj povijesti zadužiti na međunarodnom financijskom tržištu. Iz tog zaduženja od 550 milijardi eura, Hrvatska bi dobila desetak milijardi eura koje bi ublažile posljedice korona-krize i ubrzale oporavak.
Mora se štedjeti
To je izgledan scenarij i sljedeće godine rezultati tog paketa mjera osjetili bi se na ekonomskim aktivnostima. Koliko će biti brz oporavak iduće godine tek ćemo vidjeti, ali je sigurno da ćemo trebati nekoliko godina da se vratimo na razinu ekonomskih aktivnosti iz 2019. – kaže dr. Novotny. Na naše pitanje što će biti ne dobijemo li novac iz tog paketa, hoće li država imati za plaće i mirovine, ovaj ekonomist objašnjava da je to manje vjerojatan scenarij, u kojem bi se nagli ovogodišnji pad pretvorio u stagnaciju dugu nekoliko godina, kao što se to dogodilo 2009. godine.
– Novca za plaće i mirovine će uvijek biti, samo će se morati štedjeti jer je nezamislivo povećavanje poreza. Javni sektor će se morati prilagoditi, a mirovine su ionako male pa ih se vjerojatno neće dirati. Javni sektor je 2009. godine živio od 90 milijardi kuna proračunskih rashoda, a ove godine je planirano 140 milijardi kuna.
Ne vidim nikakvog razloga da se ne vratimo na razinu javne potrošnje iz 2009., to ne bi bio veliki slom jer je tada javni sektor živio ne osobito komotno, ali ni jako skromno. Privatni sektor će se ionako morati prilagoditi te neminovno rezati broj zaposlenih i smanjiti plaće – veli dr. Damir Novotny.