Nije u šoldima sve” – ta popularna Grdovićeva pjesma je sve samo ne fraza, kad je riječ o Šubićevcu. O, kako su se iskreni prijatelji šibenskog nogometa radovali, kad se početkom godine kao vlasnik kluba pojavio hrvatski Amerikanac, bolje naš Primoštenac Marino Jurić! Neslužbeno, uspješni poduzetnik je u saniranje nemalog duga (8,5 milijuna kuna) svojih prethodnika i nove projekte (i igrače) u klubu uložio gotovo 3,5 milijuna eura. Suprotno tome, u aktualnim se blagdanskim danima ljubav prema narančastoj boji nemilosrdno miješa s problemima, koje vlasnici i čelnici HNK-a Šibenik, sve i da hoće ne mogu sakriti.
Bilo je i puno težih trenutaka u povijesti Šubićevca, ali nikad toliko pogrešnih poteza, kad je riječ o stručnoj i igračkoj problematici.
Sve je počelo tvrdoglavim stavom da više nego uspješnog Španjolca Marija Rosasa može zamijeniti Zadranin Nenad Milin, koji je na šibenskom travnjaku trajao tek nešto više od duge poslije kiše. Otuda i neviđena parada loše odabranih trenera.
Iako je u matičnom klubu doživio preporod, te dobio za šibenske nogometne (ne)prilike nemoralnu i izravnu ponudu Marina Jurića, Mario Jakoliš je u suradnji sa svojim menadžerom Martićem ignorirao staru, dobru dalmatinsku izreku “ Bolje dinar u ladu nego tri na suncu”. A informacije iz Francuske govore da se nije baš usrećio u tamošnjem prvoligaškom “fenjerašu” Angersu.
Uzalud im govorili
Uzalud su bila dobronamjerna nagovaranja da na Šubićevac stigne, na varaždinskom travnjaku procvjetali, Tonio Teklić, te domaći momak Vinko Petković. Klupsko vodstvo se sa svojim savjetnicima odlučilo za nemalu listu “mačaka u vreći”. Podatak da su od 15 pristiglih igrača, kad je riječ o jesenskim nastupima, samo trojica opravdala epitet pojačanja, ne bi pretrpjela ni Barcelona ili münchenski Bayern, a kamoli mali Šibenik. Dio dovedenih igrača ponovno je aktualizirao dvojbu je li trebalo pomalo brzopleto izdati ispisnice (čitaj: protjerati) skupini prvotimaca (Batarelo, Bilić, A. Jakoliš, Bačelić-Grgić…), koji nisu vrhunskog dometa, a koji su sezonu ranije pod vodstvom Španjolca Rosasa pokazali da mogu vrijediti klubu. O nedostatku “pravog” skautiranja mladića iz Dalmacije i susjedne Hercegovine da i ne govorimo. Zbog svih navedenih razloga šibenska su nogometna kola počela kliziti prema dolje, te se našla na opasnoj nizbrdici.
Stara je istina da za prolivenim mlijekom ne treba žaliti, ali i valja izvući pouke iz niza propusta za (blisku) budućnost. Točnije, još uvijek nije kasno za nove, smišljene poteze.
Ne znamo hoće li ga u nastavku rezultat poljubiti, ali Mario Cvitanović jamačno zna nogometne tajne. Kao da mu manjka samo više vjere u svojevrsni preokret, što bi stigao s jednim-dva pojačanja, koja bi bila daleko iznad razine Roma i Koprivnika.
Usporedo sa zimskim treninzima na Šubićevcu, 300 “i nešto” kilometara sjevernije traju teški pregovori o dokapitalizaciji kluba (op.p. možda je to samo blaga varijanta promjene vlasništva u HNK-u Šibenik!?). Zato, rado ponavljamo izjavu jednog od bitnih čimbenika na Šubićevcu, koja u blagdanskim danima zvuči dodatno važno: Neka nam dragi bog pomogne!
– Nije lako našim vaterpolskim prvoligašima uči u utrku s inozemnim destinacijama, kad se tamo nude tisuće eura, a kod nas, ako izuzmemo splitski Jadran i dubrovački Jug, tisuće kuna – kazivao nam je gotovo proročanski Perica Bukić, spiritus movens hrvatskog vaterpola, koji nikad nije zaboravio matičnu Crnicu.
Zaplovili u strane luke
Reprezentativac Andrija Bašić je samo predvodnik jedne cijele momčadi, koja je sa šibenskog mula zaplovila u strane luke: Vlahović, Koprčina, Pelicarić, Petković, Bulat, Štrkalj…
– Prije početka sezone imali smo dvojbu da li igrački kadar popuniti s dva iskusna majstora ili i dalje inzistirati na forsiranju mladih. Odlučili smo se za potonju varijantu, pa logično moramo plaćati barem mali danak tom procesu – objašnjavao je Cico Ninić, alfa i omega Solarisa.
Da dobar prošlosezonski rad u Crnici, kad su “sunčani” u doigravanju poslije tijesnih ishoda ispali od nekad nedostižne zagrebačke Mladosti, nije ostao nezapažen, (ne)izravno govori podatak da je splitski Jadran, neovisno o nemalom broju domaćih stručnjaka, posegnuo za šibenskim trenerom Jurom Mareljom. U atmosferi, koja i nije baš svakidašnja na dalmatinskim usporednicama. “Jadranaši” su posegnuli za dobrosusjedskom tezom o odlasku nadarenog trenera u splitski Zvončac s obzirnim obrazloženjem “Inzistirat ćemo na Mareljinom angažiranju jedino ako se s tim slaže vodstvo Solarisa”!
I dočekali šibenski odgovor u stilu “Zašto bismo zaustavljali razvoj mladog i ambicioznog trenera!?”
Treba li sakriti tezu da su Cico Ninić i suradnici mali financijski “mađioničari”, kad valja osigurati godišnji proračun od 2,5 milijuna kuna, a samo milijun kuna košta omladinski pogon!? A ulaganje u mlade se, sudeći po najnovijim pozivima pod reprezentativnu zastavu itekako isplati.
Ulaganje u mlade
Ulaganje u mlade, posebice kroz prizmu rada Škole košarke “Dražen Petrović”, ove se sezona itekako isplatilo Baldekinu. Od 12 prvotimaca čak ih je dvije trećine prve košarkaške korake načinilo na šibenskom parketu. Sliku o mladoj momčadi dodatno su potencirali pristigla pojačanja, jednako mladi Brocić, Skorić i Howard, tako da po godinama strši jedino simpatični Međimurec Jambrović, koji se potpuno udomaćio u šibenskom dresu. Njegov pobjedonosni pogodak, ostvaren poslije gotovo životinjskog prodora, protiv Zadra omogućio je (ne)izravno da “narančasti” ligašku stanku dočekaju na četvrtome mjestu s istim skorom kao splitski “žuti”.
Starim košarkaškim stručnjacima jamačno nije promakao ni podatak da je Šibenka sa 850 primljenih koševa u 12 utakmica imala daleko najbolju obranu u dosadašnjem tijeku prvoligaške utrke. Od momčadi, koja se prošle sezone itekako mučila u sporim, neinventivnim napadima, te poroznom obranom, Šibenčani su gotovo “preko noći” prerasli u sastav, koji agresivnom obranom, pravodobnom tranzicijom i neprestanim kruženjem lopte zadaju nemale brige svojim suparnicima.
A na kraju prošle sezone nismo baš štedjeli trenera (i sportskog direktora) Damira Milačića, pa ni njegov odabir igrača. Očito je da je pozitivna preobrazba Baldekina rezultat svojevrsne samokritike klupskog vodstva i stručnog stožera.
Ako pomlađena Šibenka nastavi s jednakim igrama (i rezultatima), neminovnim se čini dolazak košarkaških emisara na dobri, stari Baldekin. S jednakom istinom da šibenski prvoligaš ne može ponuđenim plaćama parirati ni drugoj momčadi crnogorske Budućnost (čitaj: Studentskom centru), a kamoli Crvenoj zvezdi i Partizanu, gdje je godišnja plaća jednog od prvotimaca deset puta veća od šibenskoga godišnjega košarkaškog proračuna!