Ivo Aras Kenci, Stjepan Bašić, Joso Kale, Boris Višić, Duško Gulin Manga, Zoran Markov, Neven Renje, Mladen Pralija, Zoran Slavica, Gojko Mrčela, Toni Jurjev, Ivica Matas, Hrvoje Slavica, Ivan Živković, Lovre Rogić… (op. p. ispričavamo se, ako smo nekoga nenamjerno preskočili). To je niz vratara, odgojenih na Šubićevcu, koji su se na vratima Šibenika najčešće “miksali” sa splitskim čuvarima mreže (Ante Sirković, Igor Vukman, Lukša Poklepović, Frane Bižaca, Goran Blažević…), te nezaboravnim Makedoncem Kostom Miloševskim.

I tako je polako došao red na mladog, 22-godišnjeg Antonija Đakovića, koji je poslije posudbe u vinkovačkoj Cibaliji ne samo trenutačno šibenska “jedinica”, već i kapetan momčadi. Kao dovoljan povod za zimsku ćakulu s mladićem, koji visinom, stasom, pa, što kriti, i odmjerenošću ima gotovo sve uvjete da se razvije u prokušanog prvoligaškog vratara.

– Priznajem da sam malo umoran od oštrih, početnih treninga. Krenuli smo s gotovo paklenim vježbanjem ususret proljeću. S uvjerenjem da svaki trening, svaka vježba znači barem mali pomak u našoj neskrivenoj želji da na završetku drugoligaške utrke prvi presiječemo, slikovito rečeno, ciljnu vrpcu – krenuo je više nego otvoreno u ugodnu, makar malo suzdržanu nogometnu ćakulu Antonio Đaković.

Nisu samo odlasci i dolasci igrača karakterizirali zimsku stanku na Šubićevcu. Došlo je i do promjena u stručnom stožeru. Dosadašnjeg trenera vratara Ivicu Matasa, koji se otisnuo prema Saudijskoj Arabiji, zamijenio je Hrvoje Slavica, u čijoj je karijeri nemali broj nastupa za “narančaste”.

– Pa, Lavić, kako ga obično zovemo mi, koji smo godinama u šibenskom klubu, nije samo moj trener, već i najveći Funcut među igračima i nogometnim učiteljima na Šubićevcu. Dobar je za atmosferu u svlačionici i na travnjaku. Nadam se da ću u suradnji s njim načiniti još jedan korak naprijed u svojoj karijeri. Zašto bih krio svoje ambicije – pita se i hvali svog novog učitelja naš sugovornik.

Đaković nimalo ne žali zbog činjenice da se “narančasti” neće seliti sa svog Šubićevca tijekom zimskih priprema.

– Ne vapim za treninzima u nekom drugom mjestu, daleko od Šibenika. Mislim da pritom dijelim mišljenje najvećeg dijela prvotimaca. Ozračje je u momčadi na početku zimskih priprema na Šubićevcu zaista na visokoj razini – drži Đaković.

Jesen je bila specifična kad je riječ o vrataru i kapetanu Šibenika. Svi se slažu da su mu obrane i sigurnost na vratima bile sve uvjerljivije što je jesenska ligaška utrka odmicala kraju. A Đaković za to ima vrlo jednostavno objašnjenje.

– Što kriti da mi je u prethodnoj sezoni manjkalo minuta među vratnicama, dovoljno ligaških nastupa!? Hvala vam na mišljenju da sam bio sve bolji iz utakmice u utakmicu, ali taj rast u formi smatram i više nego normalnim. I drago mi je da vaše mišljenje dijeli većina naših navijača, koji šibensku nogometnu priču čine privlačnijom, dodatno zanimljivom – iskren je Antonio.

Vratar i kapetan Šibenika drži kako će šibenska obrana, pa time i on osobno, na proljeće biti još bolja, još sigurnija.

– Svih nas je više nego ugodno iznenadio novajlija Roberto Punčec. Na prvom testiranju, iako je bio umoran od putovanja, pokazao je gotovo najbolje rezultate među svim šibenskim prvotimcima. Riječ je o tipičnom nogometnom profesionalcu s nemalim međunarodnim iskustvom. Ne pretjerujem kad kažem da je naša obrana njegovim dolaskom dobila prvoligašku kvalitetu. A to je temelj za bolju igru, za ostvarenje toliko priželjkivanog natjecateljskog cilja, plasmana u Prvu ligu – ne bježi Đaković još jednom od neskrivenih ambicija.

Od prve se složio s trenerom Marijom Carevićem da bi momčadi dobro došao još jedan kvalitetni vezni igrač. S uvjerenjem da za takvu akviziciju još ima vremena.

Mnogi su zaboravili da je, baš kao i Antonio, (prvo)ligaški dres Šibenika nosio njegov otac Krešimir, koji se iskazao i kao veliki znalac u malom nogometu. Vrijedi podsjetnik da je tata Đaković dijelio šibensku prvoligašku svlačionicu u doba kad je trener bio Nikica Cukrov, a kad su mu konkurencija kao stoperu bili Xevxet Muriqi, Mile Petković i gotovo zaboravljeni Sinjanin Poparić. No, kao da tata Krešimir oponaša košarkaškog veterana Predraga Šarića, koji uvijek nešto grinta kad mu spomenute sina, po nepisanom pravilu ima neku primjedbu na igru svog Darija!

– Nisu to oštri prigovori, ali nije lako ni slušati kad ti ćaća Kreše kaže “Mogao si u ovoj situaciji reagirati bolje” ili “Ova ti je intervencija bila nesigurna”. Na to reagiram itekako pomirljivo, svjestan da još moram puno raditi na sebi kako bi postao vratar koji računa na ozbiljnu karijeru. Zato me, ponovit ću, veseli vaša konstatacija, kako sam što je ligaška utrka odmicala branio sve bolje – otkrio nam je Antonio dio obiteljskih nogometnih ćakula pri kraju razgovora.

Za kraj priče s mlađahnim kapetanom “narančastih” ostavili smo pitanje, koje je neizbježno, a koje silno okupira nogometni Šibenik. Svejedno, radilo se o članovima stručnog stožera, nogometašima ili navijačima. Pitanje, koje se provlači od navijačkih kuloara do renoviranog doma na Šubićevcu, od igrača do članova stručnog stožera.

– Uvjeren sam da ćemo na kraju proljeća slaviti prvo mjesto i povratak u Prvu ligu. Zrinski nam je, istina, odmakao pet bodova, ali to nije nedostižna prednost. U to smo se i mi, Šibenčani, itekako uvjerili minulih sezona, kad smo imali i veću bodovnu razliku za željeni cilj.

Uvjeren sam da smo puno kvalitetniji od Zrinskog. Da momčad iz osječkog predgrađa ne može “vječno” maziti sreća, kao u jesenskom dijelu prvenstva. Da te glava zaboli od podataka, koji govore da su bezbroj utakmica dobili sa 1:0, kako su najviše golova zabili iz prekida.

Muka mi je i kad pomislim na našu utakmicu sa Zrinskim u Osijeku, kad smo izgubili na, blago rečeno, jeftin, pa i nepravedan način. Ne mogu vjerovati da nitko od sudačke trojke nije “vidio” očito potezanje za dres našeg napadača Božića u više nego zreloj prilici za pogodak. No, ne smijemo razmišljati o bliskoj prošlosti, okrenimo se proljeću. Zato radije ponavljam kako sam uvjeren u sretan kraj ligaške utrke, točnije da ćemo prvenstvo završiti na prvome mjestu – okončao je Đaković otvoreni i ugodni nogometni razgovor.