Ono što se zadnjih tjedana naslućivalo sada je i službeno- nogometaši Šibenika finale Kupa s Hajdukom igrat će kao drugoligaši
Kada je zimus Narančaste preuzimao novi vlasnik Željko Karajica jasno je naznačio kako je ostanak u ligi glavni cilj. Prva meta je promašena. Šibenčanima ostaje još jedna-Kup. Klub sa Šubićevca u bizarnoj je situaciji. U neuspješnoj sezoni mogu se upisati u klupske anale i osvojiti prvi službeni trofej.
Međutim, pravo je pitanje koliko grogirani Šibenik može nauditi goropadnom Hajduku?
Analiza silno turbulentne sezone na Šubićevcu bit će napravljena iza finala Kupa. No, za uzroke potopa Šibenika treba malo zagrebati u blisku povijest.
Kako je nogomet blisko vezan s politikom, nema sumnje da je Šibenik podijelio sudbinu mnogih u Hrvatskoj. Slobodni pad počeo im je- privatizacijom. Rekli bismo, nekoliko godina lošeg rukovođenja klubom došlo je naplatu.
Još uvijek aktualna šibenska gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Željkom Burićem pošto-poto se htjela riješiti ‘vrućeg‘ krumpira zvanog nogometni klub. Logično, jer što će gradska uprava voditi jedan profesionalni nogometni. Ali, nije logično bilo ga praktiki darovati suspektnim poslovnim ljudima kao što su bili Kolumbijci Zapata i Cardona.
Kolumbijski dvojac vrlo brzo je urušio solidne temelje koje su im ostavile bivše uprave. Loše upravljanje klubom nastavili su i njihovi nasljednici - obitelj Jurić.
Sve je kulminiralo lošom selekcijom igrača u ljetnom prijelaznom roku, isprepletenom silnim menadžerskim interesima te začinjenom prečestim promjenama trenera. Za ilustraciju, u dvije prvoligaške sezone, Šibenik je vodilo čak sedam trenera, s tim da je Čanadi imao dva mandata!?
Spasiti što se spasiti dalo pokušao je zimus njemačko-hrvatski poduzetnik Željko Karajica.
On i njegovi suradnici nisu imali puno prostora za planiranje, već su preko noći doveli kontigent igrača (Đira, Kvržić, Hiroš, Radonjić, Pozo...) s kojima su mislili ostati u ligi. Vratili su i trenera Čanadija.
Početak je bio dobar, pobjegli su Gorici na čak 11 bodova. A onda je 25.veljače pobjedom Gorice nad Lokomotivom počelo klizanje Šibenika i uzlet Turopoljaca.
U konačnici, Šibenčani su prosuli prednost koja se činila nedostižnom. No, Narančasti znaju kako je to gubiti golemu bodovnu razliku. Dovoljno se sjetiti samo sezone 2015./16. kada je klub sa Šubićevca isto glavinjao s lošim potezima i ispustio plus 11 nad Cibalijom i ostao u drugoj ligi.
Činjenica je da su Karajica i društvo ‘kupili‘ navijače konkretnim potezima čim su došli u klub.Ali, isto tako stoji da nisu znali zaustaviti slobodni pad Šibenika. Nisu na vrijeme ‘nanjušili‘ nedisciplinu u momčadi koja je kulminirala uoči ključne utakmice s Goricom (0:4).
Zakasnili su sa sankcijama prema grješnim igračima, a nisu niti pokušali šok terapiju eventualnom smjenom trenera. Slijepo su vjerovali Čanadiju koji nije znao trgnuti ekipu iz letargije.
Sve je to prošlo svršeno vrijeme, puno je važnije kakva je budućnost Šibenika? Ispadanje ne treba shvatiti kao tragediju, ako se stvari postave na zdrave temelje. U tom smislu važni su planovi vlasnika Karajice.
Još u siječnju on je najavio kako će ostati u Šibeniku i u slučaju ispadanja iz lige. Ako tako doista i bude, onda ljeto treba iskorisititi za pravi ‘reset‘ u igračkom i stručnom kadru te novi početak.
Odradi li se ‘čistilište‘ kako spada, Šibenik se može vrlo brzo vratiti u eltni razred hrvatskog nogometa. Zasigurno i kudikamo zdraviji nego što je u njemu igrao protekle dvije sezone.