Šesti uzastopni poraz košarkaša Šibenke rasplinuo je, što kriti, ne tako realne želje da kraj treće etape ligaške utrke dočekaju u gornjem dijelu ljestvice, točnije na 6. mjestu.
Teško je vjerovati da će Narančasti u preostalih 6 kola preskočiti ambiciozni Zabok, s kojim istina imaju pozitivni međusobni skor, ali koji im bježi 3 boda (čitaj: ima tri pobjede više). Kad je riječ o ovosezonskim natjecateljskim dometima, vodstvo i stručni stožer šibenskog košarkaškog prvoligaša moraju se zapravo zadovoljiti minimalnom utjehom da su izborili ostanak u Drugoj regionalnoj ligi. Mala je vjerojatnost da time mogu biti zadovoljni vrijedni članovi uprave i još vrjedniji Funcuti, koji su u jednom trenutku, točnije poslije visoke pobjede nad Cibonom u gostima, u svojim nadama poletjeli vrlo visoko.
Objektivno, Baldekin je na svojevrsnom raskrižju, pomalo opterećen saznanjem da se petnaestak pojačanja, koliko je u zadnje dvije sezone stiglo u šibenski košarkaški hram, nije baš osladilo. Točnije, nameće se pitanje je li već sada treba polako pripremati iduću sezonu!? S više nego jasnim planovima glede stručne politike. Valja izvući toliko potrebna iskustva iz prošlosti, točnije činjenice da se u zadnjih 20 sezone puno toga, dobrog i lošeg događalo na šibenskom parketu.
Sezona za zaborav
Od plasmana u ABA- ligu, kad su silno pogođena američka pojačanja (Bailey, Dixon) ohrabrila domaće momke (Jurić, Huljev, Vidačak, Šarin…) na putu prema najjačem natjecanju u regiji, do sezone za zaborav, kad je ondašnji trener Jeronimo Šarin u drugom poluvremenu utakmice u Preku na otoku Ugljanu morao odjenuti dres kako bi svojim koševima i iskustvom dovukao momčad do Druge hrvatske lige. Kako zaboraviti kvalifikacijsku utakmicu sa zadarskom Puntamikom, kad je zablistao kasniji, povremeni reprezentativac Martin Junaković, uz asistenciju ondašnjeg prvotimca i današnjeg klupskog direktora Domagoja Bašića koji je po majci iz dobre, stare šibenske Mandaline. Bašić je bio i jedan od ključnih svjedoka kad su Šibenčani u sezoni 2016/2017, iako su prvi presjekli ciljnu vrpcu, na kraju ligaške utrke, izigrani od Hrvatskog košarkaškog saveza koji je usred sezone promijenio propozicije koje govore kako prvak automatski ulazi u Regionalnu ligu.
Autoru ovih redaka, koji službeno prati Šibenku od daleke 1972. godine, po posebnom guštu bila je sezona poslije, kad je u Slobodnoj Dalmaciji osvanuo naslov “Lete šibenska dica” poslije visoke pobjede (104:70) nad nekadašnjim euro-ligašem Zagrebom, a kad je zadnje minute susreta dočekala domaća, tinejdžerska petorka (Šarić, Klepo, Jelić, Nakić, Gulin). Zbog više nego jasnog stava da Baldekin, jednostavno rečeno, svoju budućnost mora graditi na momcima, odgojenim na šibenskom parketu.
Imena spomenute mlade petorke automatski povlači pitanje jesmo li imali dovoljno strpljenja s Jelićem, koji je danas bitan čimbenik u rosteru Cedevite Juniora!? Baš, kao što je trebalo biti još strpljiviji s mladim centrom Antićem, kojemu smo olako minulog ljeta izdali ispisnicu.
Najveći doprinos
- Posebno valja biti strpljiv kad je riječ o mladim visokim igračima. Oni, s manjim izuzecima, u pravilu sazrijevaju sporije od bekova i krila – znao je kao papagaj ponavljati, nažalost, pokojni predsjednik HKS-a Šibenčanin Danko Radić, kojega pamtimo i kao uspješnog trenera šibenskih košarkašica i dubrovačkih košarkaša. Sve što smo nabrojili već apostrofirani Domagoj Bašić zna jednako kao autor ovih redaka, a možda i bolje!
On bi trebao dati najveći doprinos profiliranju buduće sportske politike Baldekina, bolje rečeno vraćanja na stare staze oslanjanja na domaće momke. Na taj bi način neumorni rad klupskog voddstva, koje ima puno potporu dijela politike, pa i bratskog HNK Šibenik (op.p. navodno je Šubićevac u dva navrata uskočio eurima za pojačanja Baldekina!) bio puno plodonosniji, a momčad imala toliko željeni, dodatni šibenski prefiks.