Sinjski Alkar je u pionirskim danima šibenske košarke bio crna mačka za Šibenčane. Na starom, dobrom igralištu „Partizana“, pa kratko, do 1976. godine i na Baldekinu. No, Sinjani nikad nisu lakše došli do bodova kao prošle subote. Zašto? Pa, Šibenka je djelovala kao brod bez kompasa, kormilara i matične luke većim tijekom malog dalmatinskog derbija.
- Tako se važne utakmice dobiju pameću i dobrim šutom, te boljim obrambenim skokom. Svime, čega je minulog vikenda subote nedostajalo Šibenčanima – komentirao je poslije susreta primjetno tužan jedan od veterana Baldekina.
O čemu je, primjerice, razmišljao trener domaćina Damir Milačić, kad su Sinjani nemali „minus“(21:12) u relativno kratkom razdoblju preokrenuli u obilati „plus“(23:32)!?
Propušteni napadi
Čemu brzopletost u trenucima, kad je Rebić s dvije „trice“ smanjio u završnici rezultat na 60:68, kad je u tjesnacu minuta i koševa još uvijek tinjala kakva-takva šibenska nada? Zar nije na parketu (i na klupi) bilo nikoga tko bi povikao „Stani! Odigrajte smireno do prave prilike za šut“. A s ta dva propuštena napada (čitaj: dvije jeftino izgubljene lopte) nestalo je svake dvojbe oko pobjednika.
Oh, kako završna statistika susreta u nekim svojim dijelovima može biti varljiva, neprimjerena zbivanjima na parketu! Brojke govore kako su Šibenčani imali čak 60 posto šuta za „dvicu“! Podatak, koji vas tjera da je domaćin šutirao, uglavnom, solidno i precizno. A slika s Baldekina govorila je potpuno drugačije. Šibenka je igrala neku vrstu „košarkaškog rukometa“. Kružilo se s loptom oko sinjske obrane bez „pravih“ prijetnji dalekometnim pogocima. Izuzetak je bio već spomenuti Rebić u završnim i iskusni Domagoj Bašić u početnim trenucima utakmice.
Itekako vrijedi pitanje zašto je poslije početnih 5 koševa spomenuti veteran ostao zaboravljen na klupi. Pogotovu, što više nema nikakve dvojbe kako Šibenki, osim „klasičnog“ centra nedostaje „pravi“ potrošač ili šuter, koji jamči porciju od dvadesetak koševa po utakmici.
- U Šibenki je najveći problem „potrošački kod“. Kad dođe stani-pani malo je igrača, koji imaju odlučnosti i preciznosti da zapucaju s odstojanja – komentirao je, koristeći igru riječi u svezi poznate HRT-ove emisije „Potrošački kod“, jedan od najvjernijih gledatelja na Baldekinu.
- Nemamo novaca za pojačanja – odgovorio je ne tako davno i neslužbeno na novinarska pitanja o mogućim akvizicijama predsjednik Šibenke Ante Nakić.
Bespotrebne provjere
Nema, dakako, valjanog razloga da mu ne povjerujemo kako je financijska situacija zaista teška, ali… Pamtimo šibenske košarkaške sezone, kad smo dobivali slične odgovore, a onda se u panici borbe za opstanak uvijek nalazilo dovoljno novca da se na svaki način, pa i, što kriti,“igrama“ izvan parketa spašavao prvoligaški status.
Voljeli bismo da trener Damir Milačić i njegovi suradnici imaju neke „unutrašnje pričuve“, da će neki košarkaši uskoro propjevati. No, ako je suditi po košarkaškom pripetavanju sa sinjskim alkarima ne vjerujemo previše u takvu mogućnost. U tom smislu dobro bi bilo da netko Milačiću otkrije i neke istine iz bliske prošlosti. Da se okani upornog provjeravanja mogućnosti igrača,koji su već provjereno loši ili ispodprosječni. Da im barem limitira radijus kretanja i minutažu. Da shvati kako se iza nečijeg lijepog rukopisa, kako bi znao govoriti legendarni Splićanin Ante Biće Mladinić, po nepisanom pravilu krije loše napisana zadaća. S malo nade da će taj šibenski igrač sutra biti košarkaški pismen kao u književnosti pokojni šibenski bard Ivo Brešan.