Nema nikakve dvojbe da će 1983. godina ostati zapamćena kao zlatna u analima Baldekina. Ne samo zbog (nepravedno otete) titule prvaka Jugoslavije i još jednog europskog finala. Tog je proljeća Šibenka slavila i titulu juniorskog prvaka bivše države, dok je Šibenčanin Dražen Petrović našao svoje mjesto u reprezentaciji, koja je nastupila na EP u Francuskoj.
Izuzetno korektna bila je trenerska smjena u šibenskom prvoligašu. Za istim stolom na večeri u popularnom restoranu „Uzorita“ našli su se Zagrepčanin Faruk Kulenović i njegov nasljednik Beograđanin Vlado Đurović. U pripremi nove sezone Đurović je povukao nekoliko bitnih poteza. Tijekom ljeta „zatvorio“ je u dvoranu Predraga Šarića, te upornim šuterskim treningom od prosječne „četvorke“ stvorio reprezentativno krilo
Košarkaškim velemajstorima Jariću i Petroviću na bekovskim je pozicijama pridružio šuterskog „džokera“, Solinjanina Milana Zečevića. Smiona je bila i Đurovićeva odluka da u društvu prokušanih košarkaša (Macura, Ljubojević, Jarić…) sve konce igre povjeri mlađahnom, ali već goropadnom tinejdžeru Draženu Petroviću.
- To nije pedagoški, druže Đuroviću – kritizirali su splitski novinari trenera Šibenke, kad je poslije pobjede na Gripama podigao na ramena 18-godišnjeg Dražena.
Živi magarac
A beogradski trener je uzvratio brzo i spremno:
- Vi ste vjerojatno u pravu što se tiče pedagogije, ali bez Dražena mi večeras ne bismo ostvarili vrijedan uspjeh u gostima.
Pobjede su te sezone postale navikom košarkaša Šibenke. U domaćem prvenstvu i Europi. A usporedo s uspjesima rasla je i atmosfera na Baldekinu. Sjajan štimung na gotovo svim utakmicama.
stvarali su svojom svirkom članovi Šibenske narodne glazbe. Navijački folklor, predvođen brijačem Mirkom Cigićem i pomorcem Markom Bračićem – Lulom dosegao je gotovo kritičnu točku, kad su u dvoranu dovukli živog, živcatog magarca!
Dvije najvažnije utakmice te sezone Šibenka je odigrala u roku od mjesec dana. Najprije je 8. ožujka u Berlinu poražena (88:94) u još jednoj završnici Kupa Radivoja Korača protiv francuskog Limogesa, a potom je 9. travnja 1983. godine u dramatičnom finalu play-offa sa 83:82 pobijedila sarajevskom Bosnu, te se domogla titule prvaka, koja joj je oteta samo dvadesetak sati poslije!
Berlin nije zapamćen samo po još jednom posrtanju s Francuzima, već i dvije velike „sitnice“. Dan prije utakmice Dražen Petrović je uzalud kamilicom liječio jačmir, koji mu je zatvorio oko, te smanjio pregled igre i preciznost. Jednako veliki problem bilo je pristrano suđenje Bugarina Arabađana, koji je svojim nepravednim odlukama natjerao Šibenčane na kratki prekid utakmice. U jednom trenutku ogorčeni Šibenčani nahrupili su na parket, pa je reagirala i njemačka policija. Posebno su se okomili na najvatrenijeg Funcuta Borisa Pelajića –Pelea, koji je uspio umaći. No, cijelu se noć, zbog straha od policije, vozio berlinskom podzemnom željeznicom kako bi dočekao zoru i povratak autobusa u Šibenik.
- Kriv sam. Morao sam pružiti više. Bez obzira na probleme s okom – zavapio je samokritički Dražen Petrović, koji je na toj utakmici ostao u sjeni sjajnih izdanja Ljubojevića i Šarića. Uostalom, evo učinka Šibenčana u Berlinu: Petrović (19), Žurić, Ljubojević (16), Đurić, Macura, Damjanić (23), Marelja (6), Jablan, Jarić (16), Slavica (2).
Najbolja momčad
Šibensko posrtanje u Berlinu nije umanjilo elan igrača u žestokoj borbi za naslov prvaka. Uz napomenu kako je malo tko slutio da će im titula biti oteta na nesportski način administrativnim putem. Na tu mogućnost Šibenčane je upozorio trener košarkaša Crvene zvezde Ranko Žeravica poslije poraza Beograđana na Baldekinu.
- Za mene ste vi najbolja momčad, ali čuvajte se drugih stvari. Ne događanja na parketu. Ima onih, koji su na sve načine spremni zaustaviti šibenski put prema tituli – tiho je zborio Žeravica autoru ovih redaka.
O završnoj utakmici doigravanja za prvaka Šibenka – Bosna (83:82) govorit će se dok je (košarkaškog) svijeta i vijeka. Zbog dramatičnog tijeka i još dramatičnije završnice. U prvom su se poluvremenu Šibenčani smrzavali na „minus 19“, pa emotivni predsjednik Tome Zorić nije od tuge ni izlazio iz svlačionice. Na tribine ga je vratio pljesak publike, koji je pratio buđenje Dražen Petrovića. Poslije samo šest koševa u prvom, košarkaški Mozart uvalio je još 34 koša u drugom poluvremenu. Šibenska je publika bila u transu, kad je domaćin stigao na „plus 5“. No, onda se „prikazao“ zagrebački sudac Ilija Matijević. Šibenčani su već slavili novi pogodak, kad je Ilija poništio koš, te vratio loptu na drugu stranu zbog navodne „osobne“ Branka Macure.
Bio je to signal za novo buđenje Sarajlija, koje su dalekometnim pogotkom Vučevića stigli u novo vodstvo(81:82). No, Matijević je još jednom izbio u prvi plan, svirajući „osobnu“ Sarajliji Hadžiću zbog kontakta s Draženom Petrovićem.
Neviđeno slavlje
Sarajlije su poludili u dva smjera. Napali su Matijevića tvrdnjom da je vrijeme isteklo. Istodobno, kapetan Bosne Žarko Varajić okomio se na suigrača Hadžića riječima „Što ti bi da napraviš faul!?“ Poslije male gužve Dražen je hladno pospremio oba slobodna bacanja u koš, pa je nastalo neviđeno šibensko slavlje, koje se s Baldekina prelilo do Poljane. Prije podjela pokala i medalja predsjednik KSJ Vasil Tupurkovski čestitao je domaćinu riječima: - Čestitam Šibenki i Šibenčanima na izuzetnom uspjehu. Titula je stigla u pravi grad, pravi klub!
No, nepunih dvadeset sati poslije Tupurkovski je zajedno s ostalim članovima Predsjedništva KSJ, uključujući i Zadranina Ivicu Troskota, mrtvo hladno glasovao za odluku da se poništi utakmica, te Šibenčanima oduzme titula! Neprimjeren je bio i nastup ondašnjeg izbornika Zadranina Pina Gjergje, koji je ničim izazvan izjavio:
- Bosna je oštećena, ne sudi se osobna u zadnjim sekundama.
Nije potrebno pojašnjavati kako su svoju oštricu prema Baldekinu (i sucu Matijeviću) usmjerili novinari istočne provinijencije. Istodobno, hrvatski se mediji nisu pretrgli u obrani Šibenke. Bilo je, dakako, i časnih iznimki.
- Divim se šibenskom jedinstvu kod otete titule. I žalim što mi u Splitu nismo imali sličnu reakciju, kad je novosadski sudac Maksimović na neviđen način oteo titulu Hajduku – otvorio se legendarni predsjednik Hajduka Tito Kirigin predsjedniku šibenske „vlade“ Jeri Slavici.
Proslava otete titule
Vrhuška KSJ je odredila da se nova utakmica Šibenka – Bosna odigra u Novom Sadu. No, ta je odluka zapela na šibenskom dišpetu.
- Ja ne idem u Novi Sad i svoju medalju nikom ne dam – reagirao je Dražen Petrović te u tom smjeru pogurao cijeli klub.
Slično je reagirao i legendarni predsjednik Šibenke Tomislav Zorić:
- Lopovi, vi ste sve samo ne sportaši! Vi ste obični kriminalci, beogradska mafija – obrušio se Zorić ne baš nježno na jugoslavenske košarkaške moćnike.
Šibenski je dišpet, pak, posebno proradio, kad je donesena odluka da se proslavi već oteta titula prvaka Jugoslavije!
Pred gotovo 10.000 Šibenčana na balkonu Gradske vijećnici s pokalom su se pojavili gradski oci, klupsko vodstvo, stručni stožer i košarkaši Šibenke. Nije izostala ni šibenska zajebancija. Okupljena masa posegnula je za zgodnom igrom riječi, te vikala „Hoćemo Seksa, hoćemo Seksa!“, tražeći da im se obrati gradonačelnik Dane Sekso.
Godinu dana poslije čelnik Šibenke Vlado Čović je Gandhijevskom manirom dodatno posramio vodeće ljude KSJ Nebojšu Popovića i Radomira Šapera darivajući ih na zajedničkom ručku u Šibeniku.
- Nismo mi krivi. Znamo da odluka nije bila sportska. Na poništenje utakmice natjerali su nas političari – ispričavali su se s nemalom nelagodom Nebojša i Raša.
ŠIBENKA – BOSNA 83:82(39:50)
ŠIBENIK – Dvorana na Baldekinu. Gledatelja oko 3.600. Suci: Matijević iz Zagreba i Petrović iz Beograda.
ŠIBENKA: Petrović 40, Zečević, Žurić, Ljubojević 10, Petani, Đurić 4,
Damjanić, Macura 13, Marelja 2, Šarić 8, Jarić 4.
BOSNA: Vučević 14, Đurić, Benaček 14, Pajović, Primorac, Radovanović13, Zrno1, Varajić 18, Mutapčić, Bilalović, Hadžić 22,
Mitrović