Za manje od mjesec dana trebala bi biti dovršena projektna dokumentacija obnove šibenske Tvrđave sv. Ivana te raspisan natječaj za izvođača radova.
Nakon tvrđava sv. Mihovila i Baronea, ovo je treća gradska tvrđava koja se najvećom dijelom financira novcem iz europskih fondova, jer je od potrebnih nešto manje od 50 milijuna kuna iz EU fondova osiguran 41 milijun kuna.
I dok se očekuje da popularna Tanaja, kako mnogi Šibenčani nazivaju tu tvrđavu, uskoro postane gradilište, javnosti su otkrivene nove spoznaje proizišle iz najnovijih povijesnih, konzervatorskih i arheoloških istraživanja na Tvrđavi sv. Ivana. Do njih su došli dr. sc. Ivo Glavaš iz šibenskog Konzervatorskog odjela u Šibeniku i Josip Pavić, povjesničar zaposlen u Javnoj ustanovi Tvrđava kulture Šibenik.
- Prvi put je identificirana najstarija, prva faza iz 1646. godine, kada je tvrđava izgrađena u žurbi pred osmanlijskom najezdom i koja je znatno manja od današnje tvrđave. Kolega Pavić to je sjajno uočio. To je ujedno i najvažnije otkriće. Prvi su put obrađene i sve razvojne faze tvrđava. Do sada se govorilo o jednoj ili dvije, a mi smo otkrili da je tvrđava mijenjala izgled najmanje šest puta.
Pronađeni su i elementi izvorne vojne instalacije iz novog vijeka na tvrđavi koji do sada nisu bili prepoznati. Tako je uočen i pomoćni ulaz koji je braniteljima služio za komunikaciju s ostalim dijelovima utvrde, a do sada se mislilo da je taj otvor iz recentnog vremena. Utvrđeno je i gdje je bila izvorna barutana, a prvi put donose se i neki u Hrvatskoj do sada nepoznati povijesni izvori o osmanlijskom napadu na Šibenik 1647. godine. Kolega Pavić i ja o tomu smo napravili zaokruženi, znanstveni rad, prvi takav o nekoj novovjekovnoj tvrđavi u Šibeniku. Rad je pod naslovom "Tvrđava sv. Ivana u Šibeniku - nove spoznaje i istraživanja" objavljen u najnovijem broju znanstvenog časopisa Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske koji izdaje Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture. Recenzenti su naši vodeći znanstvenici koji se bave utvrdama kasnog srednjeg i ranog novog vijeka dr. sc. Andrej Žmegač s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu te dr. sc. Katja Marasović s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije sa Splitskog sveučilišta - pohvalio se Glavaš.
Okolnosti gradnje Tvrđave sv. Ivana na brijegu iznad grada, samo 300 metara od bedema i tada jedine gradske Tvrđave sv. Mihovila, bile su vrlo dramatične. Bilo je to početkom Kandijskog rata (1645. - 1669.), kada se Šibeniku primicala najveća osmanlijska vojska koja je do toga doba ušla u Dalmaciju, podsjećaju Pavić i Glavaš.
Tvrđava je izgrađena naporom građana i do sada su istraživači najveću pozornost posvećivali upravo tom zajedništvu i duhu Šibenčana, dok se sporednim smatrao nastanak same tvrđave, njezino proširenje, kao i preinake koje su napravljene kako bi se povećala njezina obrambena funkcija.
- Tvrđava je u prvih 15 godina imala nekoliko građevinskih intervencija koje su prvotno zamišljene i ad hoc izvedenu formu transformirale u vrlo kompleksnu i dobro branjenu utvrdu.
Glavni prostor tvrđave, tzv. zvijezda, u tri godine nakon gradnje 1646., dva je puta preoblikovan, dok se rad na vanjskim utvrđenjima nastavio u nekoliko faza barem do 1964. godine. Nakon toga, osnovni oblik i struktura tvrđave ostali su gotovo netaknuti do danas. Na tvrđavi su se izmjenjivale vojne uprave Venecije, Austrije i obiju Jugoslavija koje su napravile tek manje prilagodbe objekata i grudobrana - zaključili su Pavić i Glavaš, koji će svoje spoznaje o tvrđavi šibenskoj publici uskoro predstaviti na predavanju u knjižnici.