Ne znam koga san zadnjih godina više citirao – Marka Slavicu ili Nikolu Baju Pašića. Ne prođe puno, a ja se sjetim pokoje njihove vječne i neprolazne, što ostaje za sva vremena. Eto, tako san se ovih dana sjetio davno, još u bivšem Politikinom zabavniku pročitane anegdote kako je predsjednik srpske vlade svojedobno obilazio Srbiju, trpeći da ga njegovi domaćini, lokalci, kao i uvijek i svugdje kad im se ukaže visoki gost, koristeći prigodu da se malo ogrebu o državnu kasu, potežu za rukav:
"Gosin presedniče, trebalo bi malo potrošiti u škole, škole su nam živi očaj." "Da, da...", uzvraćao je "gosin presednik" nezainteresirano. A onda bi živnuo. "Nego, a kakvi su zatvori?" pitao je Baja, a domaćini se zagledali: "Ma katastrofa, kakvi će da bidnu, ali škole, škole su nam bitnije!" ustrajavali su, da bi ima Baja na to odgovorio: "Ma, za škole ima vremena, zatvore treba urediti. Jer, znate, mi u škole više neće da idemo..."
Za šišanje i brijanje
Tako je i ministar Marić ovih dana najavio kako će se već od 1. siječnja smanjiti trošarine na nove automobile. Drugim riječima, mi u škole "više neće da idemo", ali nove automobile – "to ćemo da kupujemo". Naravno da to ministar Marić nije rekao, nego je pametno kazao kako "jednim sveobuhvatnim paketom želimo potaknuti obnavljanje voznog parka u RH ne samo iz proračunske perspektive, nego iz perspektive sigurnosti, zaštite okoliša i svega onoga što je važno". Dakle, sve je to za naše dobro! Zar ste uopće sumnjali? Čuva nas naša Vlada, koja poput Superhika uzima siromašnima da bi davala bogatima. Jer, u novinama se pored ovog istupa ministra Marića moglo već pročitati kako se od početka iduće godine uvodi i plaćanje posebnog poreza na rabljene aute.
Nije bilo rečeno koliko, ali to će već pomoću raznih profesionalnih trikova odrediti poreznici kojima su vozači – što preko auta, što preko benzina – ionako omiljene mušterije za šišanje i brijanje. Oni i pušači. Kojima cigarete već od idućeg tjedna poskupljuju za (još) jednu kunu. Očito, što više pušimo, mi više pridonosimo Hrvatskoj. Jer joj platimo više poreza, trošarina i svakojakih drugih nameta. Eto, kažu da od 26 kuna koje platimo za kutiju cigareta samo sedam kuna ide za trošak poljoprivrednika koji je uzgojio duhan, tvornicu koja je proizvela cigaretu, prijevoznika i prodavačicu na kiosku. Sve drugo – ostatak od 19 kuna – ide državi. Slično je i s gorivom. Da zaokružimo, od 10 kuna za litru samo 3,6 ide proizvođačima. Sve ostalo – 6,4 kune – ide državi. U blagajnu moga zenze, ministra Marića.
Sve u jedan posto
Problem je samo što je u nas država – kao u Francuskoj u doba Luja XIV., koji je rekao "Država, to sam ja" – i HDZ i SDP, HNS i HSS. Pa tako u Šibeniku imamo državnu lučku upravu, a u njoj tri direktora, što sadašnja, što bivša. Imamo tvrtku kombiniranog vlasništva, državnog i gradskog, bivšu Tvornicu elektroda i ferolegura, koja je zatvorena prije 23 godine, a u njoj još dva direktora, bivši i sadašnji (treći je otišao u mirovinu), pa imamo "Vodovod" u kojem također na plaći imamo dva direktora... I to sve samo u jednom malom gradu koji je tek jedan posto Hrvatske. Gdje je tek ostalih 99 posto? Stvarno se postavlja pitanje – možemo li mi (po)pušiti toliko? I možemo li se još vozati ili smo već dovoljno izvozani? I onda još kažu da su skupi Gripeni! Nisu skupi Gripeni, nego su skupi – Buzdovani.