Što će moja kćerka kad se vratimo u Hrvatsku?

Ne vidim kako bi nam narednih godina moglo biti bolje nego što nam je sada. Jedna politička ekipa ostavlja iza sebe ekonomski i društveno spaljenu zemlju, pusto strnište iz kojeg vire ruševine tvrtki i kojim lutaju povorke nezaposlenih, dok premalen broj zaposlenih i prestrašenih šuti, ali još manji broj stvarno i radi. To je spomenik sadašnje garniture, to je ono što ostaje iza njih.

To je situacija u koju se namjeravam, nakon više od deset godina života u Bruxellesu, vratiti sa svojom 14-godišnjom kćerkom. Dobro, život je, također, i cijela mreža rodbine, prijatelja, poznatih ljudi, koji ublažavaju ovu groznu, ali točnu sliku.

No, privatni život sastoji se i od planova, projekcija budućnosti, sagledavanja mogućnosti. Nema sumnje, zbog kapilarnog prodiranja korupcije...