 |
| Principovac: kneževski ljetnikovac na najvinorodnijem brežuljku u Srijemu |
Na valovima Fruške gore često se dizala nevera i sada je Dunav tekuća granica. Ali ne teče uz Ilok samo pusta vodurina, ništa manji nije ni vinovod, pazi sad – ovdje se godišnje u podrumima hladi osam milijuna litara vina! Rekli bi Dalmati: vina ka mora!
Toliko vode ne slije se niza sve žedne dalmatinske pločarice... Sremci su isto mrvu kasnili za primorcima - prva loza tamo se ukopala prije 1700 godina, u vrijeme cara Probusa krajem trećeg stoljeća. Neobična je povijest Iloka; ondje je u XV. stoljeću stolovao Nikola, hrvatski ban, bosanski kralj i transilvanijski vojvoda.
U franjevačkoj crkvi pokopan je jedan od najglasnijih crkvenih propovijednika svih vremana, sveti Ivan Kapistran (1386. – 1456.), čudotvorac i osloboditelj Beograda, koji je zamalo uspio nagovoriti Đurađa Brankovića da srpski narod prebaci na katolicizam. Ipak, najjači čep na iločku bočicu čuda udarila je rimska plemićka obitelj Odescalchi, koja je Austriju kreditirala u ratovima protiv Turaka, a zauzvrat je 1697. njihovu izdanku, papi Inocentu XI. poklonio car Leopold iločki dvorac i cijelo srijemsko vlastelinstvo, osim Petrovaradina i Zemuna.
Papa je pak imanje koje seže koliko i pogled s iločkoga gornjeg grada, pa i šire, prepustio svojem nećaku Liviju, njegovi su nasljednici vladali do 1945. godine, a u njihovu golemu dvorcu s pogledom na Dunav, upravo se uređuje Gradski muzej. Tako su posvećenim sortama traminca, chardonnaya, rajnskog rizlinga, graševine, silvanca, pinota, cabernet sauvignona, frankovke, više od milenija vladale plemenite glave, a danas se pored tridesetak manjih proizvođača, najvećim bačvama diči tvrtka “Iločki podrumi”.
 |
| U punionici se začepljuje četiri tisuće boca na sat |
- Arheolozi su našli i starije sjemenke grožđa od rimskih. Blage padine Fruške gore, na sto do tristo metara nadmorske visine, daju sjajne preduvjete za uzgoj loze. Struktura tla, tzv. lesne je ocjedita, dakle ne zadržava vodu.
Dalje; vlada blaga klima s mnogo sunčanih dana, tako da su ekstremne hladnoće iznimke, svakih tridesetak godina – uvodi nas u vinorodni raj agronom Mladen Papak, direktor “Iločkih podruma”, objašnjavajući i zbog čega je traminac njihovo vino broj jedan, koje na svakom vinskom sajmu glumi glavnu facu: - Među najboljima je u Europi, najčešće se uspoređuje s vrhunskim vinom iz francuske pokrajine Alsace.
Traminac iz Iloka pije se na engleskom dvoru od 19. stoljeća, služen je na krunidbi kraljice Elizabete II. i izložen u kraljičinoj zbirci vina. Baš u Iloku iskazuje najbolje sortne osobine i potvrđuje da je kraljevsko vino, koje europski vinoljupci nazivaju kraljem vina. Proizvodi se od 1710. godine. Slamnato je žute do zlatno žute boje, vrlo izražene sortne arome i bukea – navodi Papak.
 |
Kad bi na jedno mjesto skupili sve medalje koje je iločki traminac objesio oko grlića od 2000. godine na međunarodnim i domaćim natjecanjima, bio bi odmah proglašen narodnim herojem. Zadnja je s ovogodišnjeg londonskog “Decanter World Wine Awards” gdje je izborna berba presušenih bobica iz 2006. godine predikatnog traminca okrunjena zlatom među deset tisuća uzoraka!
Za uglednim vinskim plemićem ne zaostaje chardonnay, ali ni graševina, koja na istoku zemlje nije uobičajeni kiseliš iz tetrapaka, nego sasvim pristojna sorta, koja velikoj vinariji također donosi priznanja. - Graševina je primjer podcijenjene sorte pa je ljudi koji vole vina, odbijaju kupovati u dućanima. Ako se pravilno odgaja, krasnog je voćnog okusa, cvjetne arome, svježine koja dolazi od ugodnih kiselina, podatna i prilagodljiva...
- Kao snaša...
- I jest kao snaša, mlada! Iločka proizvodnja obnovljena je 1999. godine, nakon povratka stanovnika iz progonstva u koje su ih četnici istjerali 1991. godine. Grad nije bilo moguće braniti, tenkovi su se razmilili sa svih strana, no velikih razaranja kao u tragičnom vukovarskom susjedstvu nije bilo. Svi su Iločani, osim nekoliko staraca i gvardijana fra Marka Malovića, protjerani, a kuće i imanja opustošeni. Narod navikao raditi i imati, vratio se i odmah počeo saditi loze.
 |
| Arhivska vina najstarijih godišta nisu na prodaju, a ostalima je cijena oko tisuću kuna |
“Iločka vinarija” sada ima 300 hektara svojih vinograda i još kooperantskih 600 hektara, proizvodi sedam do osam milijuna kilograma grožđa, od kojega se dobiva četiri do pet milijuna litara vina. Cilj je deset milijuna. A u podrumima se čuva oko 8,5 milijuna litara vina.
- Nije palo s neba, godišnje vraćamo 3,5 milijuna kuna kredita za razvoj turizma, što je projekt koji smo započeli prije dvije godine. Nije to malo, i tjera nas da napredujemo. Ali do prije dvije godine mogli smo samo razmišljati o izvozu – objašnjava direktor. Sadašnji je većinski vlasnik “Roto promet” iz Zagreba, a ove godine u strukturu bi trebao ući koncern “Agrokor”, čija je velika prodajna mrežu san svih proizvođača.
A pogone kroz koje nas Papak vodi, valjda sanjaju svi vinari; divovski čelični tornjevi od 750 tisuća litara, visoki i uski zbog dekantiranja, prijamne košare, izmjenjivači topline, pneumatske preše, vinifikatori, cjevovodi, redovi hrastovih bačava, punionica koja zečepljuje četiri tisuća boca na sat... Gotovo sve novo, obnovljeno, s 220 zaposlenih.
 |
| Nepregledni redovi drvenih bačava u podrumu starom više od 200 godina |
No, najvrednije se čuva za kraj, baš kao onaj slatki traminac. Ispod dvorca Odescalchijevih podrum je izrađen prije više od dva stoljeća, obložen opekama, dug stotinu metara, na tri razine, radi prilagodbe temperaturama mladih vina, za čuvanje i zrenje starijih vina, njegu predikatnih i čuvanje arhivskih vina. Oko milijun litara najvrednijeg srijemskog napitka u stotinama drvenih bačava i prašnjavim bočicama.
- Hoćete li probati?
- Nego.
- Daj ono moje – maše Papak konobaru. - U podrumu je temperatura ljeti i zimi od 14 do 16 stupnjeva, a veći dio je smješten na dubini od 12 metara ispod razine tla, gdje je konstantna temperatura 10-12 stupnjeva, gradnjom je riješena prozračnost i relativna vlažnost zraka – uvodi nas u podzemlje Damir Cibula, voditelj Starog podruma: - Godišnje podrum obiđe više od 20 tisuća gostiju iz cijelog svijeta, a najiskrenije su oduševljeni posjetitelji iz vinskih zemalja, poput Francuza, Belgijanaca, Talijana.
Iz ovog je podruma isporučeno 11 tisuća butelja za krunjenje kraljice Elizabete II., a to je jedini naš podrum ucrtan u vinsku kartu Europe – u dahu navodi Cibula, a mi se lijepimo za podrumski trezor. - U arhivu se čuva šest do sedam tisuća butelja. Arhivska vina proizvode se od grožđa koje je doživjelo fazu prezrelosti na trsovima, a time je bogatije na šećerima, sortnim aromama i ekstraktima.
 |
Vino dobiveno od ovakva grožđa ima gotovo uvijek ostatak neprevrelog šećera u sebi, što mu omogućuje da ostane kvalitetno dugo godina – nastavlja priču Mladen Papak i poučava: - Arhivskim vinom može se nazivati samo ono vino koje je starije od pet godina, a od toga najmanje tri godine leži u boci. Ovo vino starenjem dobiva na kakvoći, a njegove primarne arome s godinama dozrijevanja prelaze u sekundarne i tercijarne.
Stoga u njima teško možemo pronaći sortnu aromu, ali su zato bogata aromama koje asociraju na zrelo staro vino s dozom mirisa meda...
- Koje je najstarije?
- Traminac iz 1947. godine.
- Koliko košta?
- Nije u prodaji. Ali godišta ‘78. ili ‘83. mogu se kupiti za tisuću, tisuću i pol kuna. Kad se gostima teško odvojiti od podrumske magije, ima rješenje.
Pored restorana aranžiranoga golemim drvenim bačvama, vinari su nedavno uredili dvokrevetne apartmane s 32 ležaja. I još, na vrhu iločke torte (ili bačve), na tjemenu najvinorodnijeg brežuljka, okružen tisućama loza - Principovac, ladanjska kuća rimskih patricija.
Bome, prava šminka. Pod nogama i pod lozama Srijem, Banat i Bačka, a netom završena obnova vrijedna 20 milijuna kuna, dala mu je suvremeni interijer s ostakljenom dvoranom na vrhu kule. Sada su u njemu restoran, odmah pored su šest apartmana i jedan predsjednički, igrališta za tenis, biciklističke staze, a oko dvorčića 87 hektara vinograda, nekoliko oraha i 15 tisuća metara četvornih trave. Ako se negdje isplati izležavati, evo mjesta. - Nije njima bilo loše...
- Ni nama, ni nama.
Stara krvOdescalchi su stara talijanska plemićka obitelj, povezana s obitelji Erba. Od 1676. godine patriciji su Venecije, poslije rimski grofovi Montiana, markizi Roncofreda. Dvije obitelji spojile su se brakom Aleksandra Erbe i Lukrecije Odescalchi, sestre pape Inocenta XI. Austrijski car Leopold I. nagradio je bogatu obitelj, posebno Livija, papina nećaka, koji se istaknuo u borbi za oslobođenje Beča 1683. godine, proglasio ga je 1689. godine knezom svetog Rimskog carstva, a 1697. godine dao mu je naziv srijemskog vojvode te posjede između Dunava i Save s dvorom u Iloku. Dobili su pravo kovanja novca, pravo podjele plemstva i građanskih grbova, pravo podijele lena, davanje azila i pravo lova. Priznata je čast nasljednog velikog župana i palatina Ugarske. Za mnoge povlastice i imanja zasluge je ustvari stekao Livijev stric, papa Inocent XI. Odescalchi koji je caru Leopoldu I. dao 336.000 forinti za troškove rata protiv Turaka, objašnjava nam gđa. Ružica Černi, kustosica Gradskog muzeja. Kneževi Odescalchi živjeli su u Italiji, u Braccianu pokraj Rima. U Ilok su dolazili u lov i berbu grožđa. Bavili su se vinogradarstvom i podrumarstvom, a vino su izvozili na svjetska tržišta. Na srijemskom posjedu držali su engleske i arapske punokrvne konje, koji su osvajali najviše ocjene na izložbama i prodavani su u mnoge evropske zemlje. |
 |
| Damir Cibula pred zidovima plementiog rizlinga u starom podrumu |
Svega u Odescalchijevih, građana vatikanskihAdministracija vlastelinstva Odescalchijevih bila je u Iloku, dok su na posjedima i pustarama bili upravitelji i radnici: šumari, lovočuvari, panduri, pravnici, mjernici, vrtlari, vinogradari, podrumari, konjušari, kovači, kolari, kočijaši, biroši i različiti majstori, strojari, ložači parnih strojeva, mlinari, mljekari, govedari, svinjari, ovčari, noćni čuvari i nadglednik. Uzimali su i oko 60 sezonskih radnika te nadničare. Poslugu u dvorcu činili su osobni knežev sobar, sobari, kuhari i vozač, domar i domarka, sveukupno 30 stalnih namještenika. Posjed koji se 1886. godine, za Baltazara III. prostirao na 25 tisuća i 133 jutra oranica, vinograda, šuma i pašnjaka, zahvaćao je 36 sela i naselja. U dvorcu je bila bogata biblioteka, arhiv, vrijedni namještaj i posuđe, porculan, staklo i umjetnička djela. Ispod gradskih zidina uređen je park, manji dio u francuskom, a veći u engleskom stilu. Kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u Vukovaru, 5. siječnja 1948. godine nacionalizirala je imovinu obitelji koja je imala vatikansko državljanstvo. |
 |
| Iločki traminac pokupio je pregršt zlatnih medalja za kvalitetu |
Tu-tu, auto i ober šoferIz Beča je 1908. parobrodom u Ilok stigao prvi vlastelinov automobil, marke ‘Graf – Stift’, Wien, jačine 20 konjskih snaga i s motorom od četiri cilindra. S njim je došao i Jozef Drozen, kao vozač i mehaničar. Plaća mu je bila 100 kruna mjesečno uz stan, 16 metara drva i dva odijela godišnje. Putna dnevnica određena je na tri krune. Drozen je rođen u Češkoj, završio je bečku stručnu školu, pripravnički tečaj za upravljanje automobilom i garažom, vozački ispit položio je 1906. kod Policijske direkcije u Beču, dozvolom za vožnju broj 807. Kola nisu imala registracijski broj, jer registracija u ovim krajevima još nije postojala. Uniforma vlastelinskog vozača je plava bluza, a srebrna dugmeta imaju utisnut kneževski grb, jahače hlače s kožnatim kamašnama, kape većinom kožnate sa zaušnicama i zaštitne naočale. |
|
| Principovac: kneževski ljetnikovac na najvinorodnijem brežuljku u Srijemu |
Na valovima Fruške gore često se dizala nevera i sada je Dunav tekuća granica. Ali ne teče uz Ilok samo pusta vodurina, ništa manji nije ni vinovod, pazi sad – ovdje se godišnje u podrumima hladi osam milijuna litara vina! Rekli bi Dalmati: vina ka mora!
Toliko vode ne slije se niza sve žedne dalmatinske pločarice... Sremci su isto mrvu kasnili za primorcima - prva loza tamo se ukopala prije 1700 godina, u vrijeme cara Probusa krajem trećeg stoljeća. Neobična je povijest Iloka; ondje je u XV. stoljeću stolovao Nikola, hrvatski ban, bosanski kralj i transilvanijski vojvoda.
U franjevačkoj crkvi pokopan je jedan od najglasnijih crkvenih propovijednika svih vremana, sveti Ivan Kapistran (1386. – 1456.), čudotvorac i osloboditelj Beograda, koji je zamalo uspio nagovoriti Đurađa Brankovića da srpski narod prebaci na katolicizam. Ipak, najjači čep na iločku bočicu čuda udarila je rimska plemićka obitelj Odescalchi, koja je Austriju kreditirala u ratovima protiv Turaka, a zauzvrat je 1697. njihovu izdanku, papi Inocentu XI. poklonio car Leopold iločki dvorac i cijelo srijemsko vlastelinstvo, osim Petrovaradina i Zemuna.
Papa je pak imanje koje seže koliko i pogled s iločkoga gornjeg grada, pa i šire, prepustio svojem nećaku Liviju, njegovi su nasljednici vladali do 1945. godine, a u njihovu golemu dvorcu s pogledom na Dunav, upravo se uređuje Gradski muzej. Tako su posvećenim sortama traminca, chardonnaya, rajnskog rizlinga, graševine, silvanca, pinota, cabernet sauvignona, frankovke, više od milenija vladale plemenite glave, a danas se pored tridesetak manjih proizvođača, najvećim bačvama diči tvrtka “Iločki podrumi”.
|
| U punionici se začepljuje četiri tisuće boca na sat |
- Arheolozi su našli i starije sjemenke grožđa od rimskih. Blage padine Fruške gore, na sto do tristo metara nadmorske visine, daju sjajne preduvjete za uzgoj loze. Struktura tla, tzv. lesne je ocjedita, dakle ne zadržava vodu.
Dalje; vlada blaga klima s mnogo sunčanih dana, tako da su ekstremne hladnoće iznimke, svakih tridesetak godina – uvodi nas u vinorodni raj agronom Mladen Papak, direktor “Iločkih podruma”, objašnjavajući i zbog čega je traminac njihovo vino broj jedan, koje na svakom vinskom sajmu glumi glavnu facu: - Među najboljima je u Europi, najčešće se uspoređuje s vrhunskim vinom iz francuske pokrajine Alsace.
Traminac iz Iloka pije se na engleskom dvoru od 19. stoljeća, služen je na krunidbi kraljice Elizabete II. i izložen u kraljičinoj zbirci vina. Baš u Iloku iskazuje najbolje sortne osobine i potvrđuje da je kraljevsko vino, koje europski vinoljupci nazivaju kraljem vina. Proizvodi se od 1710. godine. Slamnato je žute do zlatno žute boje, vrlo izražene sortne arome i bukea – navodi Papak.
|
Kad bi na jedno mjesto skupili sve medalje koje je iločki traminac objesio oko grlića od 2000. godine na međunarodnim i domaćim natjecanjima, bio bi odmah proglašen narodnim herojem. Zadnja je s ovogodišnjeg londonskog “Decanter World Wine Awards” gdje je izborna berba presušenih bobica iz 2006. godine predikatnog traminca okrunjena zlatom među deset tisuća uzoraka!
Za uglednim vinskim plemićem ne zaostaje chardonnay, ali ni graševina, koja na istoku zemlje nije uobičajeni kiseliš iz tetrapaka, nego sasvim pristojna sorta, koja velikoj vinariji također donosi priznanja. - Graševina je primjer podcijenjene sorte pa je ljudi koji vole vina, odbijaju kupovati u dućanima. Ako se pravilno odgaja, krasnog je voćnog okusa, cvjetne arome, svježine koja dolazi od ugodnih kiselina, podatna i prilagodljiva...
- Kao snaša...
- I jest kao snaša, mlada! Iločka proizvodnja obnovljena je 1999. godine, nakon povratka stanovnika iz progonstva u koje su ih četnici istjerali 1991. godine. Grad nije bilo moguće braniti, tenkovi su se razmilili sa svih strana, no velikih razaranja kao u tragičnom vukovarskom susjedstvu nije bilo. Svi su Iločani, osim nekoliko staraca i gvardijana fra Marka Malovića, protjerani, a kuće i imanja opustošeni. Narod navikao raditi i imati, vratio se i odmah počeo saditi loze.
|
| Arhivska vina najstarijih godišta nisu na prodaju, a ostalima je cijena oko tisuću kuna |
“Iločka vinarija” sada ima 300 hektara svojih vinograda i još kooperantskih 600 hektara, proizvodi sedam do osam milijuna kilograma grožđa, od kojega se dobiva četiri do pet milijuna litara vina. Cilj je deset milijuna. A u podrumima se čuva oko 8,5 milijuna litara vina.
- Nije palo s neba, godišnje vraćamo 3,5 milijuna kuna kredita za razvoj turizma, što je projekt koji smo započeli prije dvije godine. Nije to malo, i tjera nas da napredujemo. Ali do prije dvije godine mogli smo samo razmišljati o izvozu – objašnjava direktor. Sadašnji je većinski vlasnik “Roto promet” iz Zagreba, a ove godine u strukturu bi trebao ući koncern “Agrokor”, čija je velika prodajna mrežu san svih proizvođača.
A pogone kroz koje nas Papak vodi, valjda sanjaju svi vinari; divovski čelični tornjevi od 750 tisuća litara, visoki i uski zbog dekantiranja, prijamne košare, izmjenjivači topline, pneumatske preše, vinifikatori, cjevovodi, redovi hrastovih bačava, punionica koja zečepljuje četiri tisuća boca na sat... Gotovo sve novo, obnovljeno, s 220 zaposlenih.
|
| Nepregledni redovi drvenih bačava u podrumu starom više od 200 godina |
No, najvrednije se čuva za kraj, baš kao onaj slatki traminac. Ispod dvorca Odescalchijevih podrum je izrađen prije više od dva stoljeća, obložen opekama, dug stotinu metara, na tri razine, radi prilagodbe temperaturama mladih vina, za čuvanje i zrenje starijih vina, njegu predikatnih i čuvanje arhivskih vina. Oko milijun litara najvrednijeg srijemskog napitka u stotinama drvenih bačava i prašnjavim bočicama.
- Hoćete li probati?
- Nego.
- Daj ono moje – maše Papak konobaru. - U podrumu je temperatura ljeti i zimi od 14 do 16 stupnjeva, a veći dio je smješten na dubini od 12 metara ispod razine tla, gdje je konstantna temperatura 10-12 stupnjeva, gradnjom je riješena prozračnost i relativna vlažnost zraka – uvodi nas u podzemlje Damir Cibula, voditelj Starog podruma: - Godišnje podrum obiđe više od 20 tisuća gostiju iz cijelog svijeta, a najiskrenije su oduševljeni posjetitelji iz vinskih zemalja, poput Francuza, Belgijanaca, Talijana.
Iz ovog je podruma isporučeno 11 tisuća butelja za krunjenje kraljice Elizabete II., a to je jedini naš podrum ucrtan u vinsku kartu Europe – u dahu navodi Cibula, a mi se lijepimo za podrumski trezor. - U arhivu se čuva šest do sedam tisuća butelja. Arhivska vina proizvode se od grožđa koje je doživjelo fazu prezrelosti na trsovima, a time je bogatije na šećerima, sortnim aromama i ekstraktima.
|
Vino dobiveno od ovakva grožđa ima gotovo uvijek ostatak neprevrelog šećera u sebi, što mu omogućuje da ostane kvalitetno dugo godina – nastavlja priču Mladen Papak i poučava: - Arhivskim vinom može se nazivati samo ono vino koje je starije od pet godina, a od toga najmanje tri godine leži u boci. Ovo vino starenjem dobiva na kakvoći, a njegove primarne arome s godinama dozrijevanja prelaze u sekundarne i tercijarne.
Stoga u njima teško možemo pronaći sortnu aromu, ali su zato bogata aromama koje asociraju na zrelo staro vino s dozom mirisa meda...
- Koje je najstarije?
- Traminac iz 1947. godine.
- Koliko košta?
- Nije u prodaji. Ali godišta ‘78. ili ‘83. mogu se kupiti za tisuću, tisuću i pol kuna. Kad se gostima teško odvojiti od podrumske magije, ima rješenje.
Pored restorana aranžiranoga golemim drvenim bačvama, vinari su nedavno uredili dvokrevetne apartmane s 32 ležaja. I još, na vrhu iločke torte (ili bačve), na tjemenu najvinorodnijeg brežuljka, okružen tisućama loza - Principovac, ladanjska kuća rimskih patricija.
Bome, prava šminka. Pod nogama i pod lozama Srijem, Banat i Bačka, a netom završena obnova vrijedna 20 milijuna kuna, dala mu je suvremeni interijer s ostakljenom dvoranom na vrhu kule. Sada su u njemu restoran, odmah pored su šest apartmana i jedan predsjednički, igrališta za tenis, biciklističke staze, a oko dvorčića 87 hektara vinograda, nekoliko oraha i 15 tisuća metara četvornih trave. Ako se negdje isplati izležavati, evo mjesta. - Nije njima bilo loše...
- Ni nama, ni nama.
Stara krvOdescalchi su stara talijanska plemićka obitelj, povezana s obitelji Erba. Od 1676. godine patriciji su Venecije, poslije rimski grofovi Montiana, markizi Roncofreda. Dvije obitelji spojile su se brakom Aleksandra Erbe i Lukrecije Odescalchi, sestre pape Inocenta XI. Austrijski car Leopold I. nagradio je bogatu obitelj, posebno Livija, papina nećaka, koji se istaknuo u borbi za oslobođenje Beča 1683. godine, proglasio ga je 1689. godine knezom svetog Rimskog carstva, a 1697. godine dao mu je naziv srijemskog vojvode te posjede između Dunava i Save s dvorom u Iloku. Dobili su pravo kovanja novca, pravo podjele plemstva i građanskih grbova, pravo podijele lena, davanje azila i pravo lova. Priznata je čast nasljednog velikog župana i palatina Ugarske. Za mnoge povlastice i imanja zasluge je ustvari stekao Livijev stric, papa Inocent XI. Odescalchi koji je caru Leopoldu I. dao 336.000 forinti za troškove rata protiv Turaka, objašnjava nam gđa. Ružica Černi, kustosica Gradskog muzeja. Kneževi Odescalchi živjeli su u Italiji, u Braccianu pokraj Rima. U Ilok su dolazili u lov i berbu grožđa. Bavili su se vinogradarstvom i podrumarstvom, a vino su izvozili na svjetska tržišta. Na srijemskom posjedu držali su engleske i arapske punokrvne konje, koji su osvajali najviše ocjene na izložbama i prodavani su u mnoge evropske zemlje. |
|
| Damir Cibula pred zidovima plementiog rizlinga u starom podrumu |
Svega u Odescalchijevih, građana vatikanskihAdministracija vlastelinstva Odescalchijevih bila je u Iloku, dok su na posjedima i pustarama bili upravitelji i radnici: šumari, lovočuvari, panduri, pravnici, mjernici, vrtlari, vinogradari, podrumari, konjušari, kovači, kolari, kočijaši, biroši i različiti majstori, strojari, ložači parnih strojeva, mlinari, mljekari, govedari, svinjari, ovčari, noćni čuvari i nadglednik. Uzimali su i oko 60 sezonskih radnika te nadničare. Poslugu u dvorcu činili su osobni knežev sobar, sobari, kuhari i vozač, domar i domarka, sveukupno 30 stalnih namještenika. Posjed koji se 1886. godine, za Baltazara III. prostirao na 25 tisuća i 133 jutra oranica, vinograda, šuma i pašnjaka, zahvaćao je 36 sela i naselja. U dvorcu je bila bogata biblioteka, arhiv, vrijedni namještaj i posuđe, porculan, staklo i umjetnička djela. Ispod gradskih zidina uređen je park, manji dio u francuskom, a veći u engleskom stilu. Kotarska komisija za agrarnu reformu i kolonizaciju u Vukovaru, 5. siječnja 1948. godine nacionalizirala je imovinu obitelji koja je imala vatikansko državljanstvo. |
|
| Iločki traminac pokupio je pregršt zlatnih medalja za kvalitetu |
Tu-tu, auto i ober šoferIz Beča je 1908. parobrodom u Ilok stigao prvi vlastelinov automobil, marke ‘Graf – Stift’, Wien, jačine 20 konjskih snaga i s motorom od četiri cilindra. S njim je došao i Jozef Drozen, kao vozač i mehaničar. Plaća mu je bila 100 kruna mjesečno uz stan, 16 metara drva i dva odijela godišnje. Putna dnevnica određena je na tri krune. Drozen je rođen u Češkoj, završio je bečku stručnu školu, pripravnički tečaj za upravljanje automobilom i garažom, vozački ispit položio je 1906. kod Policijske direkcije u Beču, dozvolom za vožnju broj 807. Kola nisu imala registracijski broj, jer registracija u ovim krajevima još nije postojala. Uniforma vlastelinskog vozača je plava bluza, a srebrna dugmeta imaju utisnut kneževski grb, jahače hlače s kožnatim kamašnama, kape većinom kožnate sa zaušnicama i zaštitne naočale. |
|
| Principovac: kneževski ljetnikovac na najvinorodnijem brežuljku u Srijemu |
Stara krvOdescalchi su stara talijanska plemićka obitelj, povezana s obitelji Erba. Od 1676. godine patriciji su Venecije, poslije rimski grofovi Montiana, markizi Roncofreda. Dvije obitelji spojile su se brakom Aleksandra Erbe i Lukrecije Odescalchi, sestre pape Inocenta XI. Austrijs... |
