 |
| PIŠE IVICA IVANIŠEVIĆ |
Prije tridesetak godina veliki hit u našim kinima bio je “Ponoćni ekspres”
Alana Parkera, film koji je do te mjere unizio ugled Turske u svijetu da se posljedice osjećaju, valjda, još i danas. Jezovita slika kazamata u kojemu se zbiva radnja duboko se urezala u svijest gledatelja, pa i dalje služi kao nezaobilazna referentna točka kada treba opisati bijedu i surovost nekoga zatvorskog sustava.
Kako je krenulo, “Ponoćni ekspres” mogao bi postati i omiljena prispodoba našim novinarima kada pišu o stanju u hrvatskim kaznionicama. Službeno, te su ustanove kalibrirane za prihvat 3351 štićenika. No kako se zadnjih godina tamo bilježi rekordan broj noćenja, ćelije su postale pretijesne. Prošloga ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....