Otac mi je bija poznati spliski zlatar, nije bilo čovika u Splitu koji nije zna za njega. Zva se Džon Džoni, ima je butigu u pupku Splita, u Marulićevu ulicu. Nikad nije otiša radit da nije bija obučen, kako bi se onda reklo – ultima moda! Uvik u veštitu, obavezno s kularinon, izglancanin postolama.
Nije volija jednobojne veštite, ima je pun ormar kariranih veštita, kafene ili sive boje. Kako je bija pušač, a nije tija pušit u butigu, stalno bi bija na vrata butige, s kenton ili marlboron u ustima. Poznava je mali milijun svita, prijateljeva je s masu uglednih Splićana, ali bi rado sedija i ćakula i s običnin sviton.
U njegovu zlatarsku butigu svaki dan dolazija je svit koji ne bi ništa doša kupit, nego bi se govorilo o sportu i politici. Hajduk je uvik bija najvažnija ...