11. 11. 1953., prije 56 godina
Malograđanština, koja nestaje
Nedjelja je poslijepodne, ugrijalo jesensko sunce, a varoške žene iznijele klupe pred kuće, žmirkaju u sunce i gledaju prolaznike.
– Cijelo poslije podne sjedim, a ni jedne poznate face, sve furešti svit – tuži se jedna stara varošanka. Sve pusta “vlašćarija”, i ponavlja floremievski refren: “Splićanina treba tražit kanočalon”.
– Vlaji, kažete?
– Pa bome, govori ona. I u susidstvu i u ovu kuću i pokazuje na prvi i drugi pod. Pratim njen pogled, na prozorima cvijeće i zavjese.
Bila je ta kuća prazna i srušena, gospodar ih je pustio u kuću, i oni su sve popravili. Vridan svit, sve mi ona i da je ne pitam, potanko objašnjava.
Znamo da je još davno stvorena fama o netrpeljivosti Splićana prema Zagorci...