EX CATHEDRA Pucaj, zašto igraš?

PIŠE BORIS ŠKVORC

Igrali smo tri na tri u glasovitom karlovačkom Šancu. S nama i neki Nijemac ili Amer, nadobudni skakač u posjetu baki. Trošili smo lopte kao ludi i jedini nam cilj bijaše upucati tricu i frajerski izletjeti pred slučajnu publiku s potkošuljom na glavi: evo, ja se ispuco!

Strani je dijelio lopte, dilao ih, blokirao, postavljao obranu. Defence, vikao je cijelo vrijeme. I glupo se smješkao, organizatorski. Ali tko bi nas mogao organizirati! Košarkaški, naravno. Onda smo mu počeli namještati loptu izvana da i on koju upuca. Mislim tricu, bilo je to prije rata. U jednom trenutku pustili smo ga samog, bez ruke, bez kontakta, na samoj liniji svježe obojene crte koja razdvaja prosječne pucače od genijaln...