StoryEditor

EX CATHEDRA: (De)blokada u glavama

Piše PSD.
3. svibnja 2009. - 14:18

PIŠE
BORIS ŠKVORC
Znakovi pored puta. Tako glasi ime jedne knjige impresionistički intoniranih eseja Ive Andrića. U njoj je slavni nobelovac u malim stvarima pronalazio velika značenja, doprinosio otkrivanju slike svijeta u kojem živimo.

U rukama žene koju promatra vidi sliku jedne povijesti teškog života, u potleušici pored puta priču o stradanju naroda, u očima mlade djevojke nadu u moguću drugačiju budućnost.

Današnji grad prepun je znakova i ti naši znakovi manje su kulturološki, više pragmatički: nagovještavaju skore izbore. Izbore u našim glavama i izbore za lokalnu vlast. Osvojiti Grad u suvremenoj paradigmi je važnije nego izabrati najpametniji put ili najdosljedniju moralnu opciju.

Glava se može promijeniti, moralni izbor prilagoditi, ovisno o Situaciji. Pa ljudi smo, dogovorit ćemo se. Lokalni izbori su drugo. Oni su moć i vlast iduće četiri godine, oni su jamac stabilnosti, razvoja i stvarne moći.

Splitski znakovi pored puta nam nagovještavaju stvarnost koju ćemo iduće četiri godine živjeti kombinacijom postmoderne imitacije reklame o nerocjenjivosti pravog (izbornog) trenutka i zdravim narodskim pozivom da je vrime.

Vrime je za što? I zašto je neprocjenjivo to da imamo gradonačelnika koji brine za nas? Jedan od kandidata nam se smješka s plakata i objašnjava za sebe da je prvo čovik. A onda valjda sve ostalo. Znači li to da je čovjek više nego političar ili da je prvo bio čovjek, a onda da je postao političar?

Teško je reći. Drugi šalje razglednicu Splitu s ljubavlju. Kao da se kandidira za vijećnika u Gornjoj Pušći pa sad nostalgično razmišlja o tome kako bi bondovski bilo biti političarem i moćnikom u Splitu. Treća nam ekipa prenosi reklamu za mastercard i stavlja je u ‘Obama stil’ koreografiju, dajući nam do znanja koliko su neprocjenjivi integritet, obitelj i predanost svome cilju.

Još samo da je obećati dječici psića iz prihvatilišta za izbornu pobjedu, moglo bi se čak i u Bijelu kuću. A onda postoji i opcija koja nam kaže da je vrime za nešto. Za promjenu političke garniture, hijerarhije moći, pobunu studenata, betoniranje obale, shoping centar u podrumu Palače?

Demokraciju ili ovjeru postojećeg stanja stvari? Saznat ćete ako glasujete za šarmantnog biznismena koji vam to poručuje. Jer to je njegov program. Da je vrime. Ali kakvo za koga, vidjet ćemo tek. Osim moralnih ‘statementa’ i priznavanja činjenice da je došlo vrijeme, zanimljivim se kulturološki čini i ono manje marketinški uspješno znakovlje koje nas bode s plakata svojim pokušajem rušenja drugih.

Negativni odnos prema drugima, kao na plakatu na kojem politička opcija plakatom ‘uništimo Dalmaciju’ pokušava izrugati drugu, teško da je polučio svrhu. Oko nas je sila znakovlja. Poruke onih koji su nas oblijepili pričom o sebi i svojim vrijednostima teško je međutim iščitati jer osim lijepog odijela, stilizirane fotke ili pljuvanja po drugom kazuju malo ili ništa.

Nitko se nije odvažio pokazati nam plan Splita kakav ima biti za deset godina, objasniti nam ključne elemente razvoja, kako će se dovinuti divljoj gradnji, neredu, prljavštini, odvozu smeća, prometnom i parkirnom kaosu, uporabnim dozvolama, bespravnim objektima, neurednim plažama, Žnjanu, Duilovu, novom odlagalištu smeća, nezadovoljstvu umirovljenika, studenata, nezaposlenih, turista koji tumaraju po gradu kad je nedjeljom zatvoren turistički ured...

Kako će nam pomoći deblokirati pesimizam koji se uvukao u svijest i retoriku građana, omogućiti nam da živimo u gradu kojim ćemo se s pravom ponositi? Možda istinom o tome gdje smo i koliko se malo s novcem kojim raspolažemo u ovom trenutku može napraviti.

Osoba iks ne bi osvojila vlast, ali bi barem u kampanju uvela malo nade u moguću deblokadu uštogljenosti, rezerviranosti i konfekcijske bezličnosti. Ali kod nas kampanje nisu vezane uz nadu. One su vezani uz delegaciju vlasti. Zato pobunjeni studenti trenirajući izravnu demokraciju upravo pokušavaju biti sve što ova lokalna kampanja za ‘preuzimanje’ grada nije.

Dati sami sebi malo nade.Upravo zato, unatoč svojoj anarhičnosti i besmislenosti ‘zauzimanja fakulteta’, ta je kolektivna pobuna mnogima simpatična. Premda na kraju priče ni njihova znakovita blokada neće deblokirati ništa. Baš kao ni ovi šareni znakovi naše neposredne naše budućnosti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

27. rujan 2020 06:47