Imam običaj da se u svakom gradu u kojem upoznam zanimljive ljude i provedem nekoliko ugodnih dana, upitam: bih li u njemu mogao živjeti do kraja života? Dosad sam sebi to pitanje postavio u Amsterdamu, New Yorku, Buenos Airesu, Barceloni, Sydneyju, Kyotu, Beogradu, Dubrovniku, Beču, Londonu i Parizu. I, vjerovali ili ne, uvijek je odgovor bio: ne bih! Nakon mjesec dana provedenih u Splitu pitam se bih li živio ovdje, u mediteranskom raju. U Splitu? Ča je pusta Londra kontra Splita grada? Ili ako ne u Splitu, onda u njegovoj bližoj okolici?
Na otoku Braču, recimo. Da bih dane, koji su mi još ostali od jeseni života, pretvorio u vječno ljeto, u neprekidne praznike. No, i s praznicima imam problem. Ljeti se svi negdje razbježe. Država se isprazni. Svijet se isprazni. Novine se ispr...