StoryEditorOCM
Spektarglava u balunu

Zdravko Reić: U Poljudu su osjetljivi, ma preosjetljivi, na sve primjedbe i kritike

Piše PSD.
1. rujna 2013. - 21:41

Velika, i značajna pobjeda Hajduka protiv Lokomotive, izravnog rivala za drugo mjesto, koja je podebljala tugu zbog poraza protiv Istre u Puli, a pogotovo novim porazom u Osijeku. Nema iznenađenja, mlada momčad “bijelih” logično je podložna oscilacijama u igri, automatski i rezultatima.

Kao prošle sezone, tako i ove, pred trenere Hajduka, onda pred Mišom Krstičevićem, sada Tudorom, s ovim mlađahnim kadrom nisu postavljeni imperativi. Važno je preživjeti, uz obvezu afirmacije mladih igrača, pripremiti ih za europsko tržište, pa dočekati dane kad se neće “pod mus” prodavati svoju supstanciju, nego stvoriti momčad za domete dostojne splitskoga kluba. Valjda to nije utopija, jer u protivnom ne bi valjalo.

Pretjerano osjetljivi

U Poljudu su osjetljivi, ma preosjetljivi, na sve primjedbe i kritike, koliko god one bile opravdane, argumentirane, izrečene/napisane s mjerom i obzirom. No, tako ne može, jer Hajduk nije njihov, ove Uprave ili Nadzornog odbora, usudit ću se kazati čak ni Grada, bez obzira na to što je Split sada većinski vlasnik. Taj veliki, jedinstveni klub nitko ne može svojatati, pa ni Torcida, još manje nekoliko tisuća učlanjenih u udrugu “Naš Hajduk”. Čak i kad napokon dođe vrijeme da klub dobije privatnog vlasnika, koji će dati svoj novac za održanje i – još bolje – razvoj Hajduka, opet će “bijeli” pripadati, makar po osjećajima, po zanesenosti i ljubavi, baš svima, jedan tajkun ili grupa stalno će morati voditi računa o toj masi pripadnika, da ne kažem ovisnika.

A do tada, dok netko ne uloži svoj novac, onaj pravi, svježi privatni kapital, sveta je obveza aktualnih dužnosnika da klub vode stručno i pošteno. Jer, u krajnjoj liniji, plaće su im bogate, prebogate... Nema sumnje, opravdane su namjere predsjednika Marina Brbića i njegovih ljudi da Hajduka postave na prave temelje, ali to su htjeli, tako su govorili, tumačili i planirali njihovi prethodnici. Pa se sve izjalovilo do te mjere da Hajduk više nije siguran ni u plasman pri vrhu tablice, a pogotovo su “bijeli” nemoćni na europskom planu.

Hajduk je osuđen, pa ma kako to ružno zvonilo u ušima navijača, na stvaranje i prodaju igrača. Tako je sad, vjerojatno će tako biti i nadalje, osim u slučaju da klub preuzme gazda kojemu neće biti cilj izbjeći mač bankrota ili održanja bez dugova, nego koji će u sebi imati ambicije realizirati nešto veliko...

Kako je već znano, Hajduk nije u stanju, kao veliki europski klubovi, investirati u već afirmirane igrače, dakle osigurati prava pojačanja za značajne novce. Ali, jednako tako ne može se ovu momčad ostaviti bez pomoći nekoliko iskusnih igrača, takvih koji će mlade i talentirane podržati u razvoju.

Bilo bi kao u nekoj fantastičnoj priči da Tudor s ovim kadrom izvede pothvat, na primjer da se do kraja ravnopravno nosi s Dinamom. Od bivšeg sportskog direktora Sergija Krešića očekivalo se da će ojačati igračku strukturu s pojedinim iskusnijim prvotimcem, što se nije dogodilo. I sad se od Jensa Anderssona traži isto...

Konkretno, angažman Avdije Vršajevića, bez obzira na to što u posljednje vrijeme, s iznimkom posljednje utakmice protiv Lokomotive, nije igrao na razini prošle sezone, pun je pogodak. U njegov dolazak investirano je 50-ak tisuća eura, što je i tada, prema mišljenju pojedinih ljudi iz vodstva, bilo pretjerano (jedan je kazao: “Pa nije Avdija Maradona da toliko košta!”). Takvi igrači donose sigurnost momčadi, a ulaganje u Antona Maglicu (oko 300.000 eura) daje i kvalitetu.

Hajduku je kao dar s neba došao Evrard Jean Kouassi (Krešić me ukorio kad nisam napisao da je to njegov izbor), koji je mlad igrač i izvanredna investicija. Možda će se takvim pokazati i Kamerunac Thiery Makon Nlonga, moguće je da potencijale ima i Patrice Zoungrana, došljak iz Burkine Faso. Međutim, oni nisu sigurne karte, mogući su asovi, ali i lišine.

Odbacivanje svojih ‘tića’

Još u lipnju u Sportskim novostima glavni urednik Robert Šola upozorio je na to da se, s obzirom na izbor Šveđanina Anderssona za sportskog direktora, Hajduk okreće inozemstvu i dovođenju mladih, vjerojatno talentiranih igrača, koji se tek trebaju dokazati u HNL-u. To i nije problem, da s druge strane Hajduk ne odbacuje pojedine svoje mlade igrače. Ostavimo po strani ono što se ne može ispraviti, kao što su promašaji s nizom otpuštanja, od Marina Tomasova preko Duje Čopa, Ivana Lendrića, Dinka Trebotića, Marija Tičinovića, Jure Obšivača, do prodaje baš za siću Josipa Eleza. Pitanje je što se dogodilo s Mirom Kovačićem i Ivanom Valentinom Tomašom, dvojicom mladih igrača koji su redovito nastupali za mlađe reprezentacije Hrvatske.

U redu je, procjenu trenera Tudora o igračkome kadru mora se prihvatiti. Dakle, Kovačić i Tomaš trenutačno su višak, ali potpuno je neprirodno da se njih odbacuje, dapače neprofesionalno. Pa Kovačić je ovog ljeta bio član reprezentacije Hrvatske na prvenstvu svijeta (u-20) u Turskoj, Tomaš je niz godina igrao za u-17 i u-19. I onda im Andersson, zamislite, na engleskom jeziku, priopći da su višak i da traže novi klub.

Čekajte, čekajte, šjor Anderssone, s jedne strane dolazi neki mladić iz Burkine Faso, tko zna po kojem rezonu (tko ga je i koliko gledao?), a s druge strane dvojica igrača koji su osam, devet godina u Hajduku, i koji su prošli sve selekcije, mogu otići? Neka traže klub!?

I to im je priopćeno na stranom jeziku? A Kovačić je 18. siječnja ove 2013. potpisao profesionalni ugovor s Hajdukom na 4,5 godine!

Pa moglo im se nešto predložiti, uputiti ih u neki klub-satelit, možda prijatelj, preporučiti ih, u krajnjoj liniji i iskoristiti za razmjenu, ako hoćete neki predujam za buduće poslove. Stanislav Kovačić, ozbiljan čovjek, tvrdi mi da mu je predsjednik Brbić još u srpnju poslao e-mail o tome da je njegov Miro prekobrojan i najavio “javit ću se”, ali od tada do danas ni mukajet.

‘Avangardni’ projekti

I Kovačić sam nešto trenira, da ne kažem trkelja, po Omišu, a Tomaš u Baškoj Vodi. Pa mogli su, kao i ovaj iz Burkine Faso, igrati za Primorca, za navodno drugu momčad Hajduka. A taj projekt s Primorcem doveden je u pitanje, premda je najavljivan kao prava mjera za razvoj mladih igrača, za provjeru njihovih mogućnosti. A da ne govorim o projektu Fluminense, s koliko su ponosa bivši predsjednik Nadzora dr. Josip Paladino i aktualni šef Uprave Brbić govorili kao o nečemu avangardnome, pa se sve ispuhalo.

Da, Zdravko Mamić je u korist Dinama sve druge sje.ao, instalirao je Lokomotivu u Prvoj ligi, Radnika u Trećoj kao svoje satelite, pa uzima igrače i raspoređuje ih, šalje ovamo i onamo po HNL-u i drugim ligama. A Hajduk je posljednjih godina zaratio sa svima, a posebno je izgubio potporu u svojem prirodnom okolišu, u Dalmaciji. Lijepo je, pohvalno da Hajduk ima čovjeka i za tzv. interkontinentalnu selekciju, ali dajte, brinite se u prvom redu o svojima, o bliskima, posebno o onima koji su odgajani u inkubatoru Hajduka i koji su apsolutno privrženi bijelom dresu.

Ovi koji dolaze iz Afrike ili s drugih strana svijeta, bez obzira na to što mogu biti korisni, oni se dovode u prvom redu za račun menadžera i agencija čiji su to igrači. U posljednje vrijeme u Poljudu banku drži agencija Germania, a nekada su pojedinim igračima vladali domaći menadžeri i mešetari.

Sjećam se kako je prije desetak godina sada pokojni Dino Pokrovac doveo iz Japana Almira Turkovića, priča je bila da je za papire platio 300.000 dolara, a koliko je bilo i što je sve menadžer dobio, ostala je tajna. Tako i sad ovi iz Germanije i drugi menadžeri parkiraju svoje u Hajduka, pa ako se pokažu i postignu cijenu, onda se transferi dijele.

A kad se radi o Hajdukovoj djeci, onda je sve Hajduku! 

                                                                                                                                                            zdravko reić

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. siječanj 2023 16:32