 |
| Trećina raspoloživog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj je zakorovljena |
Radna mjesta se gase kao na automatskoj traci, a svakodnevni prehrambeni artikli i dalje se nude po cijeni kavijara. Poznato Vam je da je Hrvatska, po cijenama hrane, nažalost, europski rekorder. Bez obzira na šoping centre koji su posljednjih godina preplavili naše gradove, i dalje nam na osnovne namirnice odlazi najveći dio plaće, pa ću biti slobodan konstatirati da čak ni tržišna utakmica između vlasnika razvikanih lanaca nije dala značajnijih rezultata.
Hrana je, naime, ekstra skupa, jer se, cijenjeni ministre, unatoč Vašim obećanjima i obećanjima Vlade kojoj bezrezervno služite, u Hrvatsku i dalje uvozi sve i svašta, pa se našem poljoprivredniku ne isplati ni paliti traktor. Osim toga, hrvatsko je selo zaglavilo u prošlom stoljeću. Gazdinstva su mala, količine hrane koje se proizvode minorne, a poljoprivredna mehanizacija ili je zastarjela ili je uopće nema. Kad ti i takvi seljaci svoje proizvode plasiraju na tržište, nerijetko ostanu kratkih rukava.
U najboljem slučaju roba im se plati s velikom odgodom, a ima onih koji svoj teškom mukom zarađeni novac nikada ugledati neće jer su, primjerice, u dolini Neretve poslovali s vlasnicima tvrtke “Vrni” koji su ih na kraju dobro “zavrnuli”. O tome da je trećina raspoloživog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj zakorovila, valjda ne trebam trošiti riječi. Mladost, zaluđena proklamiranim parazitskim modelom društva kojem je kumovala i ova vlada, pobjegla je daleko od pluga i motike, a stariji ne bi prodali imanje - čuvaju ga za potomke koji ga ne žele.
Tako poljoprivreda kao gospodarska grana u koju se svi zaklinju polako, ali sigurno umire, a Hrvati žvaču splačine iz uvoza sumnjive kvalitete. Od komasacije kojom bi se okrupnilo zemljište, i tako omogućilo poljoprivrednicima koji žele napraviti pravi biznis masovnu proizvodnju - nije se dogodilo ni k. Zato imamo slučaj da se kombajn na slavonskoj ravnici nema gdje okrenuti, a da ne bi ‘ugazio’ na tuđe zemljište i izazvao susjedov gnjev.
Na koncu, želim Vas još jednom podsjetiti da subvencije koje dajete seljacima za poljodjelstvo i stočarstvo često postaju same sebi svrhom: nemali je broj seljaka iz Dalmatinske zagore tako nabavio stoku samo da bi se dokopao državnih dotacija za njezino uzdržavanje. Pogađate, krave nisu nahranili, novac su potrošili, a blago su pustili da luta naokolo dok ne izleti pod kotače nekog nesretnog vozača.
Priča o našem selu, dragi ministre Čobankoviću, jedan je vrlo neslani čobanac koji će netko hrabriji od Vas ipak morati skuhati nanovo, jer se od podgrijavanja više ne da živjeti. Ne dobijemo li umjesto Vas doskora boljeg kuhara, i mi koji Vama služimo, i Vi koji nama vladate, brojit ćemo rebra jedni drugima kao da nam je sudbina sušna Afrika, a ne Slavonija koja bi mogla hraniti pola kontinenta.