StoryEditor
Spektarpile naopako

O ljudskim pravima nema referenduma!

Piše PSD.
9. lipnja 2012. - 16:04
Kao i svi građani Splita koji čitaju novine, tako sam i ja posljednjih dana i tjedana izložen intenzivnoj medijskoj sagi o današnjem gay prideu. Da se ne pretvaramo, i sâm sam sudjelovao u toj sagi, nastojeći pokojim tekstom dati doprinos osvještavanju čitatelja o važnosti onoga što se suhoparno zove “borba za ljudska prava”, a konkretno se odnosi na prava naših sugrađana i sugrađanki iz LGBTQ zajednice da žive u jednakim uvjetima kao i mi ostali, sretnici koje je biološka lutrija učinila heteroseksualcima.

Kažem “sretnici” jer mi možemo nesmetano raditi sve ono zbog čega na njih pada kamenje, od toga da možemo slobodno poljubiti svog životnog partnera nasred Rive, do toga da s tim partnerom možemo imati djecu i odgajati ih. Da ne govorim sad o svim onim zakonskim pravima koja mi nesmetano konzumiramo, a njima su u praksi još uvijek teže dostupna ili potpuno nedostupna, od legaliziranja intimne zajednice do prava vezanih uz nasljeđivanje i slično.

Hoću reći ovo: u usporedbi s njima mi smo sretnici jer možemo nesmetano postojati, a oni to još uvijek ne mogu.

Stoga sam s velikom pažnjom iščitavao sve što se posljednjih dana i tjedana pisalo o splitskom prideu. Tako sam, između ostaloga, doznao i da u žnjanskom kafiću “Bubamara” serviraju opake halucinogene koji gostima kafića toliko pomute pamet da pomisle da su intelektualci, kao što u nekim drugim institucijama gosti pomisle da su, štajaznam, Napoleon Bonaparte ili Julije Cezar.

Nasilje je bilo jednosmjerno

S druge strane, doznao sam i da u klubu “Palach” u Rijeci serviraju neka drukčija pića, pa su gosti tog kluba – koji čine gro riječke glazbene i svake druge scene – odlučili kolektivnom šetnjom i koncertom u „Palachu“ podržati današnji splitski pride.

Ali najviše pažnje privuklo mi je priopćenje nove, ovog tjedna formirane inicijative “Split misli”, koju čine studenti Splitskog sveučilišta. Jer, ako od ikoga u ovom gradu imam određena očekivanja, imam ih od studenata – kao intelektualna avangarda mlade generacije, u mojoj svijesti upravo su današnji splitski studenti oni koji ovaj grad sutra moraju učiniti boljim i tolerantnijim mjestom za život.

Možda sam profesorski prestrog, ali – suprotno mojim očekivanjima – imam određene primjedbe na sadržaj tog priopćenja, koje počinje kontroverznom rečenicom:

“Svjedoci smo u zadnjih mjesec dana raspirenog medijskog sukoba dviju nepomirljivih strana kada je u pitanju održavanje ovogodišnjeg splitskog gay pridea, te želimo, kao oni koji već sada izgrađuju budućnost našeg grada, ali i države, dati svoj doprinos nastojanjima da do fizičkog sukoba (kakav je opet, nakon prošlogodišnjeg, izgledan) koji bi se mogao dogoditi u subotu 9. lipnja 2012. godine na splitskoj rivi, NE DOĐE ni pod koju cijenu.”

Moram vas, poštovani kolege studenti, podsjetiti da je na lanjskom splitskom prideu nasilje bilo isključivo jednosmjerno: sve ono kamenje letjelo je u jednom te istom smjeru – iz gomile izvan policijskog kordona na šačicu građana unutar kordona – dok u obrnutom smjeru nije bačen ni jedan kamen. Nitko iz povorke ponosa nije kamenjem uzvratio na gomilu izvan policijskog kordona. Nazvati to “sukobom dviju strana” prilično je netočno, ako ne i licemjerno. Zar ne?

Konzultacije u klubu ‘Palach’

Nazvati nasilnike i žrtve “dvjema stranama” otprilike je isto kao da sraz između silovatelja i silovane žene nazovete “nepomirljivim sukobom dviju strana”. Takvo što možete npr. reći za sukob između dviju navijačkih skupina, ako obje podjednako pridonose ukupnom nasilju, ali je potpuno neprimjereno i promašeno takvom dioptrijom gledati nasilje homofoba prema sudionicima povorke ponosa.

Jer, čime su sudionici povorke pridonijeli nasilju? Time što su se usudili kazati da postoje (ako je riječ o samim pripadnicima LGBTQ zajednice), odnosno time što su odlučili podržati prava ljudi iz te zajednice da postoje (ako je riječ o hetero građanima koji su marširali u povorci)?

U nastavku priopćenja splitski se studenti zauzimaju za edukaciju građana te osuđuju svaki govor mržnje i svaki poziv na nasilje, predlažući da se pride do daljnjega odgodi, a u slučaju neuspjeha edukacije građana traže da se o održavanju pridea u Splitu provede - referendum.

Poštovani kolege studenti, hvalevrijedna je vaša inicijativa da se građani Splita educiraju o ljudskopravaškim značenjima gay pridea, kao i vaš apel za nenasilje, ali temeljna ljudska prava ne mogu biti predmet odlučivanja na referendumu. Zato se i zovu temeljna ljudska prava.

Eto. Molim vas da ove moje riječi shvatite kao prilog vašem nastojanju da Split misli. A ako vam trebaju konzultacije s ovim čangrizavim profesorom, naći ćete me u klubu “Palach” u Rijeci. Jest da je kafić “Bubamara” na Žnjanu geografski puno bliže i meni i vama, ali čovjek mora paziti što pije.

DAMIR PILIĆ

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. svibanj 2021 15:18