StoryEditor
SpektarPolitičar s neograničenim rokom trajanja i talentom za glumu

Milorad Pupovac emotivni pragmatik

Piše PSD.
23. travnja 2011. - 14:02

Hrvatski lingvist  (doktor znanosti i sveučilišni profesor) Milorad Pupovac političar je neprolaznog formata. Puno riječi za jednu misao, svaka odvagana, svaka “s ključem”, pa tko ne razumije, neka misli što je “pisac htio reći”. No, dojam je redovito isti: taj čovjek, sudeći po držanju, uvijek govori samo sudbonosno važne i hrabre stvari. Doista i jest 1991. godine bilo važno i hrabro, na inicijativu o referendumu za neovisnost “Krajine”, izjaviti da je takva inicijativa “za srpski narod u Hrvatskoj opasan i neprihvatljiv čin suicidalnog samodržavlja”. Ili u jesen iste te godine na haaškoj konferenciji podržati samostalnost hrvatske države. Ili u godinama jugosrbijanske agresije govoriti o pravima ugrožene manjinske srpske zajednice, o zločinima nad Srbima u Hrvatskoj, masovnim deložacijama iz stanova, otpuštanjima Srba s posla, pokrštavanju djece itd. Ali, nije bilo baš junački o presudama generalima Gotovini i Markaču šutjeti kod kuće, a govoriti za beogradski Blic. Pupovac je hrvatski političar.

Presuda neće, deklamira Blicu, utjecati na odnose Beograda i Zagreba, ”ali će se svakako odraziti na ulazak Hrvatske u EU jer, ako pregovori s Bruxellesom ne budu završeni u lipnju, rezultat referenduma o pristupanju EU-u bit će poražavajući”. Zašto to nije mogao kazati domaćim medijima? Ta ionako se na generale izravno ne referira...

Pupovac je bez sumnje zadužio hrvatske građane srpske nacionalnosti, ali i “manjince” u Hrvatskoj an gro, jer je uvjerio jednu rigidnu, desničarsku vlast (HDZ), okrenutu isključivo matičnom (hrvatskom) narodu, da povećanom senzibilnošću spram pitanja nacionalnih manjina može više dobiti nego izgubiti. Tijekom protekla dva desetljeća osigurao je monopol na “srpsko pitanje” u Hrvatskoj, dobrim dijelom zahvaljujući i pregnantnoj suradnji s HDZ-om koji je, nota bene, u predvečerje svoga izglednog odlaska s vlasti, spreman čak cementirati Pupovčevu (SDSS-ovu) monopolističku poziciju i zakonom!

U ime zahvalnosti za dosadašnju kooperativnost i potporu vlasti proskribiranih “zajedničara”, SDSS-u bi se jamčila sva tri mandata u Saboru ako ta stranka dobije ukupno najviše glasova od srpske manjine u Hrvatskoj. Time je oduzeto demokratsko pravo svakom pojedincu ili stranci iz ove manjinske zajednice da u vlastitoj izbornoj jedinici kapitalizira svoj ugled ili uvažavanje sredine ako nije član SDSS-a (ili SNV-a, kojemu je na čelu - Pupovac).

Da, mogao bi se lider hrvatskih Srba sada slobodno pozivati na “minuli (politički) rad” kojim je stekao “zasluge za narod” jer, objektivno govoreći, u devedesetima i nije bilo lako biti Milorad Pupovac u Hrvatskoj. Ali, to ga ne ekskulpira od odgovornosti za limitiranu, ”jednostranačku demokraciju” koju nudi ovdašnjim Srbima, pa čak i ako je motivirana neracionalnim rasipanjem srpskih glasova. I vrsni stručnjaci ustavnog prava, posve deideologizirani i stranački neumreženi, nisu mogli naći valjanu argumentaciju za tu promjenu zakona. Ali ona se ionako ne nalazi u pravu, nego u “trgovini”.

Znade HDZ da je to mala cijena za podršku što im SDSS i Pupovac svih ovih godina osiguravaju u parlamentu. Od 2003., s njihovim blagoslovom, ma koliko se gradili od toga, ova se nesretna država pljačkala, destruirala, kompromitirala zbog enormne korupcije na najvišoj razini. SDSS je čuvao ključeve koalicijske družbe zbog posve praktičnih, ”srpskih pitanja”, zanemarujući da se i ona mogu uspješnije i djelotvornije rješavati u uređenoj državi vladavine prava.

Pupovac posjeduje, u današnje doba rijedak, talent sinkroniziranog, sinergijskog djelovanja govora i tijela. Svaki njegov javni nastup prava je mala predstava, sjajna glumačka bravura političara koji umije za vlastite riječi, mimikom, gestom, pokretom, stvoriti takvu atmosferu da i najveći skeptici počinju vjerovati, ako ne njegovim porukama, a ono njegovim emocijama. Pupovac se doima hipersenzibilnim za tu inače, često bešćutnu i egocentričnu profesiju, što ga čini drugačijim od ostalih političara.

Sanaderova nasljednica je preuzela i pouzdanog saveznika
Uvijek djeluje tronuto, uvrijeđeno, a kadšto i ljutito, ako time može pojačati svoju uvjerljivost. Kao “stručnjak za jezik” besprijekorno se koristi njegovim mogućnostima, pa je tu vještinu razvio do tako visoke razine da za svaki pojam rabi “opis sadržaja” umjesto poznatih i uobičajenih jezičnih tvorbi tipa imenica, glagola, pridjeva, zamjenica... Kod njega nema kratkih i preciznih, jednoznačnih odgovora.

Njegova je forma izražavanja složena i računa na (intelektualno) ravnopravnog sugovornika ili na potencijalno različite interpretacije sadržaja koji transponira u javnost. Na taj način čuva svoju političku dugovječnost. Upravo zbog te artikulirane nejasnoće kojom se iz pragmatičnih razloga služi, često djeluje iritantno jer ostavlja dojam čovjeka koji kalkulantski izbjegava direktan odgovor. No, zar bi bez toga ovako dugo trajao kao hrvatski političar s monopolom na “srpsko pitanje”?!

 

DAVORKA BLAŽEVIĆ

 

Pribičević naših dana

Milorad Pupovac je rođen 1955. u Ceranjama Donjim kod Benkovca, kao jedno od četvero djece Mande i Obrada koji je bio seoski veterinar. Završio je filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je nakon studija ostao kao asistent na lingvistici, zatim doktorirao filologiju.

U previranjima potkraj 80-ih godina prošlog stoljeća, angažira se (1989.) u Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), zatim osniva Ligu socijaldemokrata, no kako ti projekti nisu dobili adekvatnu potvrdu na izborima, 1991. godine s 40-ak srpskih intelektualaca osniva Srpski demokratski forum (SDF). Očigledno je tražio primjerenu formu djelovanja, pa će i pored SDF-a, 1995. biti jedan od suosnivača Samostalne srpske stranke (SSS).

Ostat će zabilježeno da je za svoga angažmana u Akciji socijaldemokrata Hrvatske (ASH), kao njihov zastupnik ušao 1995. u Zastupnički dom Sabora. No, ubrzo je pristupio Stanimirovićevoj Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci (SDSS) čiji je danas potpredsjednik i saborski zastupnik već nekoliko mandata. Milorad Pupovac je oduvijek imao ambiciju okupiti sve hrvatske Srbe pod istu kapu držeći da će tako lakše artikulirati svoje političke interese i rješavati (egzistencijalne) probleme, pa je 1997. inicirao osnivanje Srpskog nacionalnog vijeća kojemu je na čelu.

Kao što se i danas, manje-više prigušeno i sporadično, jave poneki disonantni “srpski tonovi” (Veljko Džakula i DPS, neka županijska vijeća SNV-a), tako je svojevrsnu opoziciju imao i potkraj 90-ih u Srpskoj narodnoj stranci Milana Đukića.

No, iz svih je duela dosad Pupovac izlazio kao pobjednik, te se očito u novijoj hrvatskoj povijesti nametnuo kao novi Pribičević. Glasanjem za ustavne promjene 1997. (preimenovanje Sabora RH u Hrvatski sabor) postao je miljenik establishmenta, neka vrsta “službenog hrvatskog Srbina” kojemu se “politički dug” vraća kad mu zatreba.

item - id = 130617
related id = 0 -> 627833
related id = 1 -> 299613
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. listopad 2021 23:38