ZIHERAŠI
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća odrasli su imali jednu pjesmicu od koje sam ja zapamtila samo jedan stih. Veli “Savka majka, a Tripalo ćaća, daju kredit koji se ne vraća”. E sad, o čemu je točno bila riječ, pojma nemam, bila sam dijete, a kako moj ćaća nije vjerovao u kredite koji se ne vraćaju pa ih, sukladno svome ziheraškom svjetonazoru, nije ni uzimao, tako sam ostala prikraćena za stvarno značenje pjesmice. U mojoj familiji krediti se uzimaju nakon dugotrajnog razmišljanja, razgovora i pregovora za obiteljskim stolom, kako onda, tako i sad. Mislim, kad smo zakoniti i ja konačno uspjeli skucati kakav-takav kreditni rejting, o kreditu smo mjesecima mudrovali na temu – a šta ako tečaj skoči, a šta ako se jedno od nas, nedajbože, razboli, a šta ako mi firma ode u prdac, ...