StoryEditor
SpektarOči u oči

Dr. Bruno Ćurko: Thompson i Ceca nisu pobijedili

Piše PSD.
28. rujna 2013. - 14:30
Kombinacija  rock’n’rolla i filozofije u svjetskoj publicistici i nije tako rijetka biljka, ali u domaćim okvirima jest. Stoga je knjiga “Novi val i filozofija“ (Jesenski i Turk), u kojoj se 12 filozofa s hrvatskog i srpskog jezičnog područja esejistički osvrće na filozofske i sociološke osnove glazbenog pokreta novog vala − kao i na implikacije pokreta na stvarnost bivše Jugoslavije, ali i na stvarnost postjugoslavenskih društava − događaj vrijedan pažnje.
Urednici knjige su naš sugovornik dr. Bruno Ćurko, profesor filozofije sa Zadarskog sveučilišta i osnivač Udruge “Mala filozofija“, te politologinja Ivana Gregurić, predavačica na Katedri za komunikacije Visoke poslovne škole Zagreb i doktorandica filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Poruka slobode

»  Otkud ideja za knjigu “Novi val i filozofija“?

− Prije nekoliko godina, kad sam razmišljao što bih mogao pripremiti za obilježavanje Dana filozofije u Zadru, pokušao sam spojiti dvije stvari koje me zaokupljaju − rock-glazbu i filozofiju. Tada sam uzeo tekstove meni jedne od najdražih rock-skupina New York Dolls i u njima pronašao pjesme koje su spoj filozofskog diskursa i rock-poetike. O toj kombinaciji često sam raspravljao s kolegicom Ivanom Gregorić. Naš prvi zajednički rad bio je članak “Glam rock identity“, koji je lani objavljen u američkom filozofskom zborniku “Chuck Klosterman and Philosophy. The Real and the Cereal“. Mislim kako nas je taj članak nekako doveo do Ognjena Strpića iz nakladničke kuće Jesenski i Turk, s kojim smo zajedno došli do ideje da napravimo zbornik “Novi val i filozofija“.     
»  Po kojem ste ključu birali autore eseja, osim po tome što su filozofi?

− Budući da se krećem u filozofskim krugovima, kad smo ideju za knjigu pretvorili u Word dokument, poslali smo ga svima za koje smo smatrali da imaju nešto kvalitetno reći o spoju novog vala i filozofije. Devedeset posto autora za koje smo se nadali da će pisati u knjizi na kraju su poslali svoje članke. Zanimljivo je da su svi autori rado prihvatili ideju, tvrdeći da su oni svi u biti rock duše.

»  Koliko je novi val utjecao na vas osobno, u formativnom smislu?


− Moj članak na početku i opisuje moj susret s Azrom, a nakon toga i novim valom. Zbog godina, uspio sam doživjeti samo ostatke ostataka novog vala. Malo sam mlađi od novovalovaca, tako da sam kao uvjereni heavy metalac jedva dopustio, u adolescentskoj dobi, da i novi val uđe u moj glazbeni ukus. Ipak, okvirno mogu tvrditi da je punokrvna rock-glazba − bila ona hard rock, heavy metal, novi val ili nešto četvrto − pozitivno utjecala na mene osobno. Rock-glazba u sebi, čini se, nosi poruku slobode, te ipak uspostavlja neke pozitivne vrijednosti. Mislim da je rock-glazba zasigurno, uz osnovne druge elemente, formirala mene onakvog kakav sam danas.  
 
»  Na što ukazuje filozofska i sociološka analiza tekstova iz vremena novog vala? Kakav je to bio pokret? Je li riječ samo o prolaznoj “glazbenoj modi“ ili jednom od kulturoloških vrhunaca socijalističke Jugoslavije?

− Mislim da globalno analiza tekstova novovalnih umjetnika daje iste rezultate kakve bi dala analiza tekstova svih ozbiljnijih glazbenih pravaca. Ipak je to bio vrlo snažan kulturni pravac koji je uzdrmao područje nekadašnje SFRJ. Nosio je poruku koja nije bila u cijelosti profilirana, ali je zasigurno bila povezana s idejom slobode. U svjetskim okvirima bio je to samo jedan od ogromnih glazbenih, ali i kulturnih valova, u ovim krajevima to je bio mali tsunami. Osobno smatram kako je to najveći kulturni val koji je ikad prošao po ovim prostorima, tako da bih se složio kako je to kulturološki zasigurno bio vrhunac socijalističke Jugoslavije.  

Najniži nagoni

»  Je li Titova smrt bila “okidač“ za nastanak novog vala?

− Mislim da je više faktora otvorilo vrata tsunamiju novog vala. Prije svega, vremenski odmak od zadnjeg rata − u ovom slučaju Drugog svjetskog rata. Potom lagano labavljenje komunističkog stiska, pa dovoljna količina materijalnih dobara, te nova generacija koja nije bila opterećena prošlošću, nego je stremila drugačijoj budućnosti. Jesu li se komunistički vlastodršci zabavljali Titovim zdravljem ili su jednostavno zaboravili spriječiti mlade buntovnike u “zavođenju” mlade populacije, nije ni bitno. Jednostavno, bilo je vrijeme i mjesto. Naravno, sve se zakuhavalo kroz odgoj onih koji su kasnije bili nositelji novog vala. Nažalost, kratko je trajalo.

»  Iako su 80-ih godina mnogi akteri novog vala u tekstovima kritizirali tadašnje socijalističko društvo, kad je početkom 90-ih došlo do promjena oni su mahom napustili bivšu Jugoslaviju. Kako to tumačite?

− Novi val je bio svojstveni izraz slobode. Svi glazbenici i ostali novovalni umjetnici, od Slovenije do Makedonije, bili su svojevrsna koherentna skupina ljudi. Oni su se međusobno družili, odrađivali svirke i ostale aktivnosti. Dio njih nije se snašao u političkim događajima 90-ih zbog jednostavnog razloga što nisu mogli shvatiti kako bilo što, a kamoli zajednica u kojoj žive ljudi, može završiti brutalnim ratom.

»  Autor Miloš Jeremić u završnom eseju piše da fašizam u 90-im godinama nije došao od “prljavih pankera“, nego od “fine dece koja su slušala muziku za slaboumne − narodnjake i turbo folk“, jer ta muzika ne zahtijeva nikakav intelektualni napor, kamoli samorefleksiju. Slažete li se s tim stavom?

− U biti se slažem s kolegom Jeremićem. Tzv. cajke ne zahtijevaju nikakav intelektualni napor te mi je neshvatljivo kako mladi ljudi danas masovno hrle na takvu vrstu događaja. Osobno se grozim takve “glazbe”. Ne samo da tekstovi tih pjesama ciljaju na najniže ljudske nagone, nego je i sama glazba neinventivna, nekreativna, gotovo da se jedva može nazvati glazbom.

»  Držite li onda da je slušanje novog vala bilo neka vrsta (samo)zaštite od kasnijeg pristajanja na fašizam i nacionalizam?

− Nažalost, slušanje bilo koje glazbe, a tako i novog vala, nije zaštita ni od kakvog zastranjivanja u nacionalizam, fašizam, rasizam i ostale slične nastranosti ljudske gluposti. Sigurna zaštita od zastranjivanja ne postoji. Ipak, rock-glazba može biti blagotvorna u sprječavanju zastranjivanja.

Individualnost nestaje

»  S obzirom na sve što se 90-ih događalo na prostoru bivše države, je li rock’n’roll izgubio bitku s Cecom i Thompsonom? Ili smatrate da bi bez novog vala sve bilo još gore?

− Thompson i Ceca nisu pobijedili, jer ne postoji bitka. Danas, kao što vam je poznato, nema više glazbenih valova. Većina popularne glazbe stvorena je u glazbenoj industriji. Postoji nekoliko velikih bendova, i to je to. Srećom, postoji internet, tako da većina ljubitelja glazbe može pronaći nove i starije albume, bendove i uživati u voljenoj glazbi.

»  Da kažem drugačije: s obzirom na lakoću kojom je nacionalizam poharao ove prostore, ne čini li vam se da novi val ipak nije ispunio svoju prosvjetiteljsku funkciju u jugoslavenskom društvu? 

− Novi val je ispunio svoju prosvjetiteljsku dužnost u vremenu u kojem je i bivao. Novi val je pokazao da i kultura može stvoriti društvenu pojavu koja je pokazala građanima da se može drugačije, da se može suptilno ili manje suptilno kritizirati i najtvrđe vlasti, da je moguće sakupiti pozitivnu energiju mladih ljudi i stvoriti nešto po čemu će se pamtiti određeno razdoblje. Početak 80-ih svi ćemo pamtiti kao novovalne godine. Puno je ugodnije pamtiti neko razdoblje po nekom kulturno-glazbenom valu nego pamtiti godine po ratovima, krizama, ubojstvima, katastrofama... Postoje neki ostaci ostataka utjecaja novog vala, a to je uglavnom preko ljudi koji su bili dio novog vala, a danas su ljudi u najboljim godinama koji nisu odustali od svojih stavova i uvjerenja. 

»  Ako prihvatimo da je 80-ih slušanje novog vala vodilo u određeni svjetonazor i ipak štitilo od fašizma, dok je slušanje narodnjaka ili turbo folka vodilo u nešto sasvim drugo, kako tumačite da generacije na ovim prostorima rođene nakon 1990. danas često istodobno slušaju i novi val i narodnjake? Što nam to kazuje o novoj generaciji i njihovim vrijednostima?

− Novi val je sada nešto poželjno. O njemu se piše, govori, te je to danas rado prihvaćena glazbena opcija. Narodnjaci su umjetna alternativa, koja je isto tako prihvaćena od društva. Slušanje i uživanje u oba navedena pravca samo pokazuje kako polako nestaje individualnost, kako se slijede samo trendovi, makar oni u sebi bili totalno suprotni. Pojedinac se prilagođava grupi i, gubeći dio sebe, postaje “normalan” građanin suvremenog društva. Dakako, nije riječ o svima, riječ je o jednoj od društvenih grupa koja je možda najvidljivija. Ipak, nevjerojatno je da se iskonski uživa u rock glazbi i narodnjacima. To su dva nespojiva svijeta, osim u svijetu u kojem je forma primarna, a sadržaj i nije bitan.

Pozitivna energija

»  Danas su u mnogim zemljama bivše Jugoslavije na vlasti političari koji su odrasli u vrijeme novog vala. Možete li u njihovim političkim potezima i u načinu na koji vode postjugoslavenska društva vidjeti taj novovalni utjecaj?

− Devedesetih se dogodio rat, koji je na najbrutalniji način izbrisao utjecaje većinu onoga što je bilo prije. Novovalovci su odrasli, napustili svoje ideale i prodali se onome što su najviše kritizirali − krutoj političkoj strukturi. Nažalost, društvena je klima takva da se na takav postupak neće osvrtati, osim što će tvrditi da je to prilagođavanje novim uvjetima. Sve u svrhu gomilanja kapitala. Naravno, možda su to oni koji su voljeli novi val samo zbog toga što je tada bio u trendu. Kao što će gore spomenute generacije, koje kombiniraju novi val i narodnjake, vrlo lako u budućnosti prihvatiti razne političke opcije.  
     
»  U knjizi se ističe da novi val nije bio samo glazbeni pokret, nego je uključivao i likovnost, strip, arhitekturu, fotografiju, a osobito se naglašava uloga tadašnjih omladinskih medija u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu. Može li bez takve “medijske logistike“ danas ili u bliskoj budućnosti zaživjeti neki pokret sličan novom valu?

− Kolega Neno Vertovšek o tome govori u svojem članku u knjizi, te uspoređuje vrijeme novog vala i današnje vrijeme. Pozitivna energija mladih ljudi koji su sudjelovali u novom valu potaknula je mnoštvo pojedinaca da se kreativno izraze, na način na koji to njima najbolje pristaje. Taj val, ta energija iznjedrila je najkvalitetnije strip-crtače, fotografe, novinare..., koje smo imali i imamo. Novi val je uistinu bio val koji je pokrenuo kulturnu scenu na području bivše države. Danas je moguće da se dogodi sličan pozitivan val, kao što je to moguće u bilo kojem dijelu svijeta u bilo kojem vremenu. Samo je potrebno da se poklope neki uvjeti. Čini mi se, ipak, da je neki veći kulturni val gotovo nezamisliv u današnjem društvu, kojem su kultura, znanost i obrazovanje samo nepotreban teret na državnim budžetima.

DAMIR PILIĆ

Ključne figure: Azra i Šarlo

» Tko je, po vašem mišljenju, najznačajniji autor novog vala? U svojem eseju spominjete Štulića, najveća fotografija na naslovnici knjige upravo je njegova, a zauzima i središnje mjesto u esejima. Je li on taj?

− Johnny Štulić zasigurno je najglasovitija ličnost novog vala na ovim prostorima. Posebno poglavlje u knjizi, s tri članka, u cijelosti je posvećeno analizi lika i djela Johnnyja Štulića. Njegov je utjecaj neosporan. Bio je uistinu plodan autor, koji je u kratko vrijeme izbacio nekoliko vrhunskih rock albuma. Postao je svojevrsni brend novog vala na ovim prostorima.
Ipak, uređujući ovu knjigu, pročitao sam dosta refleksivnih tekstova o novom valu, pogledao mnoštvo oficijalnih i manje oficijalnih dokumentaraca i, naravno, naslušao se dosta kvalitetne glazbe. Moj bi subjektivni zaključak bio da je, uz fenomenalne Šarlo Akrobate, Azra zasigurno najkvalitetniji, najrasprostranjeniji i najcjenjeniji novovalni fenomen na ovim prostorima. 
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. listopad 2021 09:32