StoryEditor
Spektarpile naopako

Damir Pilić: Afrika i kurva Europa

Piše PSD.
25. travnja 2015. - 16:31
Kolijevka civilizacije postaje grobnica civilizacije - afrički imigranti umiru između dvije obale Mediterana. Opojni miris Sredozemlja pretvara se u snažni zadah smrti - toplim morem pluta stotine leševa. Obećana zemlja iskazuje se kao fantom slobode - snovi o boljem životu nestaju u modrim dubinama između uklete Libije i mitske Lampeduse.

U nedjelju se stotine afričkih nesretnika utopilo u beznadnom pokušaju da se ribarskim brodom domognu Europe. Lani ih je u takvim akcijama poginulo 3500, ove godine zasad još 1600, a sezona povoljnih vjetrova smrti tek dolazi. Koji fatum tjera ove ljude da uz toliki rizik bježe k nama Europljanima?

Tko ništa ne zna o drami Afrike, čitav uzročno-posljedični lanac događaja mogao je spoznati iz jedne stranice Slobodne Dalmacije, one dvanaeste, iz našeg broja od ponedjeljka. Glavni tekst, na četiri stupca, imao je naslov “650 izbjeglica utopilo se na pragu Europe”, a mala vijest s dna petog stupca, odmah do fotografije spašavanja preživjelih izbjeglica, glasila je “Egzekucija 30-ak muškaraca u Libiji”.

U glavnom tekstu čitatelj je mogao pročitati da je smrtonosna plovidba - zbog prekrcanosti broda zauvijek okončana 190 kilometara južno od Lampeduse - započela na jednoj libijskoj plaži. A iz male vijesti čitatelj je mogao vidjeti da je egzekuciju muškaraca, barem onaj dio obavljen odrubljivanjem glava, Islamska država izvela na jednoj libijskoj plaži.

Nije to ista plaža, ali shvaćate poantu: Libijci i Afrikanci ne bježe samo zbog gladi, nego i zato da doslovno sačuvaju živu glavu pred džihadistima. Libijske plaže tako postaju ogledalo zla kojeg je skrivila Europa, skupa s Amerikom.

Organiziranim ubojstvom pukovnika Gaddafija prije četiri godine - s izlikom da je to diktator koji drži političke zatvorenike i da libijski narod zaslužuje više demokratske sreće - Europa je srušila jedan nedemokratski režim i oslobodila političke zatvorenike, ali time i uništila libijsko društvo, učinivši stvari još puno gorima nego u pukovnikovo doba. Jer ti politički zatvorenici mahom su bili oni koji sada po libijskim plažama demokratski odrubljuju glave.

Koji je rezultat te slobodarske likvidacije Gaddafija?
Rezultat je razorena Libija, koja se još mnogo desetljeća, a možda i nikad više, neće konsolidirati u stabilno društvo.

Gaddafijeva nedemokratska Libija bila je zemlja u koju su Europljani hrlili raditi za dobar novac, a sada je to zemlja iz koje domoroci bježe plaćajući najveću cijenu. Samo s ovih prostora u Libiju su nekada odlazile medicinske sestre, inženjeri i građevinski radnici: mnogo je Splićana othranjeno i školovano novcem koji su njihovi očevi na Gaddafijevim gradilištima zaradili kao radnici “Konstruktora”, “Lavčevića” i “Pomgrada”. A danas u Libiju idu samo “psi rata”.

Može nas biti sram

Nekorisno je sada plakati za pukovnikovim mlijekom, ali vazda treba podsjećati na užasne odluke donesene i u naše ime, pogotovo što se slična priča odvija u Siriji i Ukrajini. No želimo naglasiti nešto drugo: fatalnu europsku bešćutnost.

Odgovor EU-a na stradanje Afrikanaca pred njenim obalama nije humanistički, nego militaristički: EU ne driješi kesu zbog prihvata i tretmana pristiglih nesretnika, već zbog pojačane kontrole europskih pomorskih granica. Glavni cilj nije da se bjeguncima pomogne, nego da ih se odvrati od dolaska, odnosno otjera ako ipak prežive bijeg.

Umjesto da imigrante dočeka toplim čajem i liječničkim pregledom, Europa ih dočekuje satelitskom tehnologijom i bespilotnim letjelicama, kako bi ih vratila natrag u post-Gaddafi demokraciju. Tko nije gledao film Matrix, i ne mora: ovo što se događa između Libije i Lampeduse je Matrix.

Europa pritom zna da je baš ona predvodila svjetsku silu koja je nasilnom demokratizacijom afričkih režima odvela tamošnja društva u terorizam i sektaško nasilje, iako je bilo dovoljno glasova koji su na vrijeme upozoravali da će se baš to dogoditi. Ali kod EU klike nema nečiste savjesti.

Posebno zapanjuje “dobronamjerni savjet” australskog premijera Tonyja Abbotta, koji je Europskoj uniji kao jedino efikasno rješenje predložio onemogućavanje dolaska izbjeglica: “Jedini način sprečavanja takvih tragedija jest prekinuti dolazak takvih brodova, kao što radi moja zemlja”. Da su Aboridžini razmišljali kao Abbott, nikad on ne bi bio niti Australac, a kamoli australski premijer.

To je suvremeni Zapad: koktel bešćutnosti i licemjerja. Nekoć lučonoša humanizma, renesanse i prosvjetiteljstva, Europa je danas izvor moralne nelagode. Današnji Europejac mora se pripremiti na stid.

DAMIR PILIĆ
#PILENAOPAKO#DAMIRPILIĆ

Izdvojeno

02. srpanj 2020 15:54