StoryEditor
Spektar‘SLOBODNA‘ IZ 50-IH

Da današnji kriminalci pročitaju kako se u zatvor dospijevalo zbog Bombay vreća, pali bi po podu od smijeha, zapeo bi im jastog u grlu

11. kolovoza 2020. - 12:21
Dalmatinska zagora danas - napuštena, sama...Mladen Nejašmić

Listajući stranice "Slobodne Dalmacije" iz 50-ih, već smo pisali o velikom pokretu opismenjavanja, prvenstveno ljudi na selu, i zanosu u gradnji škola u gotovo svakom zaseoku. Idemo sada korak dalje...

Planirani su tada, naime, i drugi veliki projekti, a mi ćemo se pozabaviti s dva koja se odnose na grad Split.

Prvo usjek pruge. Te 1950. planirana je gradnja glavnog željezničkog putničkog kolodvora u gradskoj luci, koja bi bila spojena s tadašnjim kolodvorom u Kopilici, odakle je sadašnja gradska uprava krenula s famoznim propalim metroom. Tada je već planirano da kolodvor u luci bude spojen tunelom s Kopilicom, i na taj način "grad Split oslobodit će se usjeka koji dijeli grad na dva dijela, a njegova trasa će se iskoristiti za glavni ulazni arterij u grad iz smjera Solina...

Novi tunel, koji će spajati stanice Split - grad i Split - Predgrađe protezat će se u dužini od oko 1500 metara, a prolazit će ispod Lučca i Manuša i izbijat će na područje istočno od Glavičine. Na taj način sadašnja gradska luka služila bi isključivo za putnički promet".

Pruga do Livna došla nije

Ta ideja svoju je realizaciju dočekala tek 1979. godine kada je zahvaljujući Mediteranskim igrama, Split konačno postao gradom. I sreća da je napravljeno i tada, jer prema iskustvima koje Splićani imaju s upravama posljednjih 20-ak godina, ne bi grad vidio usjeka pruge...

image
Martin Sikirica glavni je zadrugar u priči iz Jabuke

Druga velika ideja nije nikada realizirana. Ni MIS tu nije pomogao. Riječ je gradnji širokotračne pruge Split - Livno. Obrazloženje je jasno - splitska luka privlači "četiri velika ekonomska rejona: zapadno - bosanski ili gornjački, zagorje srednje Dalmacije, primorski i otočni, a od kojih je prvi rejon ili zapadno bosanski najveći metalurgijski produkcioni centar naše države (Vareš i Zenica)."

O svemu je napravljena i studija "Ekonomska važnost splitskog gravitacionog područja", a autor je bio dr. Ivo Rubić, sveučilišni profesor. No, bio je to očito preveliki zahvat, u međuvremenu su se promijenile i prilike, iako su namjere bile ozbiljne.

Potvrđuje to tekst od 26. svibnja o snimanju terena na kojem će biti posložene tračnice, i trenutno je odrađen posao na dionici od 24 kilometra...

Ali, s obzirom kakve su nam pruge i koliko ih koristimo možda je i bolje da se nisu pusti novci utukli na feratu do Livna.

Bilo je to i vrijeme intenzivnog osnivanja seljačkih radnih zadruga. Što milom, a više silom, "dobrovoljno" su seljaci svoja imanja davala za zajednički cilj. Novine su bile krcate propagandnim tekstovima o seljacima koji s osmijehom na licu svoju škrtu zemlju koju su generacije čuvale - daju u kolektiv.

image
Te 1950. konačno je napravljen privremeni pokretni most i dva dijela Zadra povezana...

Zanimljiva je reportaža iz Oton - Radljevca kod Knina, jer je to selo prvo u Dalmaciji stopostono pristupilo u zadrugu. Što su sve seljaci dali: oko 120 hektara zemlje, pola obradive, pola pašnjaci, pa 280 ovaca, 14 volova, šest konja...

Krepka šamarčina neprijateljima

Evo što priča Petar Vujnović. Piše "Slobodna": "Već sam naš početak djelovanja dao je krepku šamarčinu onima što brbljaju da život u zadruzi donaša kazan, da znači robovanje. Svakom našem zadrugaru ostavljena je okućnica, gajio je i nadalje po koju svinju, osta mu dan oranja zemlje, nešto čokota, a i ostalo..."

Zadrugari su u rekordnom roku napravili i Zadružni dom, i poslali jednog člana "na kurs za brigadira, a ovaj kad se vratio formirao brigadu, podijelio je na grupe i počeli su ljudi da rade".

Naravno da i među zadrugarima ima i onih marljivijih, a novinar ističe Jeku Pašić. "Ona ima u prošloj godini oko 220 trudodana, najviše od svih. Radina, vrijedna, na svakom se mjestu nađe. Nije rijedak slučaj da je Jeka, završiv obdan poljske poslove, kasno u noći pristupila timarenju zadružnih konja. Ima ih četiri pod svojom brigom.

Istakla se ona i ranije na gradnji zadružnog doma, u svakoj akciji je prva. Još jednog treba spomenuti, iako mu već davno pobijelila kosa, sedamdeset petogodišnji Mate Atlija u radu nalik na brzonogog momka. Prvi je pristupio dobrovoljnim radovima na izgradnji doma, a u zadruzi - opet prvi. Nema posla koji mu ne možeš povjeriti".

image
Razvitak Splita - tih se godina planirala i pruga do Livna

Priča iz Jabuke pokazuje kako ulazak u Zadrugu nije bio općeprihvaćen. Zanimljiva priča, evo pjesničkog uvoda:

"Korak po korak odmiče Martin Sikirica njivom, a u jednoličnom trzaju ruke kroz širom rastvorene prste kliže krupno žuto zrnje kukuruza...Pokreti mu blagi, samo se završni trzaj, kad rastvara šaku, odvija brže, življe....Sije Martin kao i mnogih drugih ljeta, ali ovog puta prvi put u zajednici (zimus je stupio u zadrugu)... Nema tome dugo što su Martina oči bile pune neke brige, duboke i teške, a zamišljen izraz nikako mu nije silazio s lica. Dugo vremena Martin je bio protiv stupanja u zadrugu, ni da čuje o zajednici... Uši u tim časovima kolebanja i unutarnje borbe, još lakše primaju, još bolje čuju svaki šušanj nekolicine "krtica" koje su rovarile selom...

A danas, svi jednodušno tvrde da je Sikirica među najboljima na radu, ako ne i najbolji... Kad je čuo da se raspitujem kako je u zadruzi, prišao je našem skupu i zadovoljno kimnuo glavom, a tada me najednom uhvati za rukav i povuče k rubu šikare:

Pogledaj, upre rukom i pokaže u brazdama izmreškano polje, vi'š onog tamo di sam kopa na maloj njivi. To ti je Luka Bare. Stupio u zadrugu, a zatim pobjeg'o ko pas. Neka mu šuša nešto natrubila i on povjerovao. A sada se grbi na svojoj zemlji k'o gusjenica. A ti?, nasmijano ga upitan - Ja...lice mu se zategne a pogled me njegov uvrijeđeno i mrko omjeri: Ja sam zadrugar!"

Te "krtice", nezadovoljnici, bili su krupniji veleposjednici, tzv. kulaci, kojima nije padalo na pamet ovakvo udruživanje. Seljaci koji su imali malo u Zadruzi su nalazili spas od gladi, sirotinje... I naravno, potiho je protiv svega bila i Crkva.

U istom tekstu iz Jabuke govori se o zemlji koja je prije "pripadala brojnim posjedima crkve. Kad su tu zemlju počeli obrađivati zadrugari, prosu se selom opet šaputanje, ruganje i proročke primjedbe: Kaznit će ih ovo. Na "crkovnoj" usahnit će im ruke, a ni glava kupusa neće izvuć iz te zemlje...Narugali se ubrzo zadrugari tim smutljivcima, ujesen kad su samo na tom zemljištu ubrali preko dva vagona kupusa...Načičkala se bivša "crkovna" glavama kupusa krupnim i teškim, krupnijim na glavurde svih brbljavih "proroka"..."

A tko nije htio dati stoku u zadrugu, mogao je i u zatvor završiti. Tako u vijesti od 2.siječnja stoji kako je Kotarski sud u Zadru održao raspravu "seoskom bogatašu L.B. iz Škabrnje i njegovom sinu J.B., zbog krivičnih djela, nedopuštene špekulacije, klanja stoke i prodaje mesa. Optuženi L.B. je skrivao tačan broj svojih ovaca, pa je njegov sin u dogovoru s njim neprijavljene ovce klao i svježe meso prodavao u švercu u Zadru".

Kazna? Osamnaest mjeseci zatvora s prinudnim radom, te jedna godina gubitka građanskih prava i konfiskacija dijela imovine!

Krađa Bombay vreća

Takva su to bila vremena, onaj tko je radio na svojoj zemlji bio je gusjenica, a zadrugar je bio sretan. Vremena, danas potpuno nezamisliva...

Kao što je nezamislivo da u socijalizmu netko - krade. U tekstu od 11. travnja naslovljenog "Treba svim snagama sprečavati otimanje narodne imovine" objašnjava se kako je pljačka povijesni nonsens.

image
Njima je to prvima uspjelo u Dalmaciji!

Evo dokaza: "Krađa bilo kakve vrste nije plod socijalističkog društva i to iz prostog razloga što u takvom društvu ne postoje uslovi za njezino izazivanje. Ovu društvenu sramotu ostavili su nam u nasljeđe prošli društveni sistemi kad je čovjek bio prisiljen zanemarivati opća ljudska načela, da bi mogao egzistirati... Izgradnjom socijalizma u našoj zemlji eliminirani su uslovi koji vode krađi ali kod pojedinaca ona je bila navika i kao navika ostala...Ovakve pojave treba liječiti, a liječe se...raskrinkavanjem pojedinaca koji podliježu ovoj "bolesti".

Pa se u tekstu spominju primjeri te bolesti.

Tako je Kotarski sud u Splitu na 7 mjeseci zatvora osudio J.Š. rodom iz Sumartina na Braču, jer je zajedno s V.M. iz Lećevice prisvojio "36 platnenih vreća koje su prije bile vlasništvo poduzeća u kojem je radio. Nadalje je, prisvojio daljnjih 22 komada Bombay-vreća, izvjesnu količinu špaga, žarulja, čavala, pilu i kišni pokrivač (inceradu)..."

Bombay vreće su one napravljene od tvrđeg papira, kao današnje za pseću hranu ili one s ugljenom, brašnom...

Osim otuđenja platnenih vreća, bilo je i drugih groznih zločina. Tako su novčanom kaznom od tisuću i dvije tisuće dinara kažnjeni J.R., zamjenik direktora poduzeća "Trlja", i skladištar istog poduzeća M.P. jer "12. prosinca 1949., godine nisu ništa poduzeli da se istovari istog dana prispjeli vagon sa vodenom ribom, već su to učinili tek 15 sati kasnije. Okrivljeni su se branili da nisu imali na raspolaganju radne snage i da je bilo loše vrijeme..."

Nevjerojatne priče, nevjerojatno vrijeme. Da današnji krimosi, a tobožnji veliki poslovni mačci, pročitaju kako se u zatvor dospijevalo zbog Bombay vreća, pali bi po podu od smijeha, zapeo bi im jastog u grlu...

NOVI DOM U PUČIŠĆU


Pučišćani su u siječnju 1950. godine dobili, bolje rečeno sami izgradili, Zadružni dom, a prva priredba je bila Horvatova komedija "Prst pred nosom". Taj je Zadružni dom postao središte kulturnog života mjesta, a svi su pomogli u njegovoj izgradnji.
U vijesti se navodi kako su neki dali preko 700 radnih sati, a među njima "se naročito isticao Štambuk Josip, pet puta udarnik i Orlandini Petar. Osim njih još tri frontovca dobili su zlatne značke za svoje požrtvovanje na izgradnji Zadružnog doma".

VINO I RAKIJA ZA RUDARE U RAŠI


Ne samo što se radilo na polju, u zadruzi, u poduzeću, nego su radni ljudi odlazili na ispomoć u rudnike. Tako su na tri mjeseca u rudnik "Raša" otišli komunisti iz Šibenika, kao i grupa kandidata za učlanjivanje u Partiju. A tko će potegnut do Raše - daleko je. Zato se komunikacija odvijala pismima. Evo što stoji u vijesti: "Oni u svojim pismima opisuju život i rad u rudniku, koji ih oduševljava. Mjesno sindikalno vijeće ovih dana im je uputilo na dar jednu količinu vina, rakije, bajama i drugog..."

KAKVI STE VI LJUDI?


Eto, ni u socijalizmu neki ljudi nisu bili ljudi, žali se Vinko Ivulić, namještenik "Vinalka" iz Splita. Njegova štorija je zanimljiva jer pokazuje i da se po pitanju povezivanja otoka ništa nije promijenilo u ovih 70 godina. I onda je za doći iz Hvara u Bol trebalo dva dana. A još ljudi koji ne žele pomoći...Evo što ga je šokiralo:
"Kada sam došao u Hvar interesirao sam se za prijevozno sredstvo... Kasnije sam doznao da dolazi u Hvar kazališna grupa iz Starigrada. U 10 sati navečer molio sam šofera i konduktera autobusa br.08004 da me ukrcaju. Međutim, oni me nisu htjeli ukrcati, iako su ukrcali druge putnike - njihove prijatelje. Rekao sam da mi se žuri s obzirom da ne mogu uzalud gubiti 2 dana, a ne poći u Bol, potrošiti bespotrebno novac i ne obaviti posao. No ni to nije pomoglo. Odgovorili su mi da i njima drugi neće da učini uslugu, pa neće ni oni meni".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. rujan 2020 13:53