Dalmatinsko pjesništvo ima jednu kolosalnu i, veličini te kolosalnosti prispodobivu pojednako i nevidljivu i pogubnu, endemičnu naročitost: nepročitanost najpopularnijih svojih pjesnika. Namjerno pišem "najpopularnijih", ne bih li istaknuo poznatost (samo) jednog stratuma njihovog pjesnikovanja, dok onaj drugi, bolji i dublji, najčešće ostane po strani, neprimijećen.
Tri su eksponenta i reprezenta koji strojevim korakom potvrđuju ovu tezu: prvi je Arsen Dedić, drugi Jakša Fiamengo, a treći – Momčilo Popadić. I, namjerno sam ih – kako ne bih upao u krakorinu možebitne predilekcije ili ma koje opcije zbunjoze – imencovao u taksonomiji abecedne diplomatičnosti. Svejedno je, jasno, tko je prvi, tko drugi, a tko treći; i, baš je nekako svečano nevažno tko je najnepročitaniji...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....