S
Milom Kekinom sam se našla u ugodnom, u travu i divlje cvijeće obraslom vrtu u kojem su me dočekali tabla za malu dječju košarku, mala kožna lopta za nogomet, stari vrtni stol i dvije stolice. Nepokošena trava u privatnom zen vrtu obitelji Kekin jasno je govorila da je Mile ovih dana imao posla s albumom, ali i to da svoj “zeleni kvadrat” još uvijek nema namjeru pretvoriti u finu terasu za goste. Unatoč tome što je život marginalca i solo igrača zamijenio za obiteljski život u društvu supruge i sina, Mile je negdje u sebi ostao stari anarhist. Vidim to i po prvom singlu s novog albuma, pjesmi “Ezoterija”, u kojoj se u refrenu obraća brojnim ezotericima i samoproglašenim prorocima: “Molim cijelo histerično pleme stigmatika i šamana nek maknu ruke s m...
