“Ja sam britanska dadilja i opasan sam!” – Clive Owen, “Samo pucaj“ (2007.)
Teroristički napad na Ameriku 11. rujna 2001. godinama su prije predviđali brojni spektakli akcije. Međutim, ono što nisu mogli predvidjeti jest da će im se taj nemili čin, koji su, dakle, nehotično zazivali, vratiti kao bumerang u glavu. Zloglasni 9/11 umalo je pretvorio akcijski žanr u prošlost, čvrsto zatvorenu s krajem 20. stoljeća.
Život je naglo postao “imitacija filma“. Razaranje tornjeva blizanaca bilo je prilično “filmično“ i bolji je znalac klasične akcijske kinematografije u masovnoj tragediji mogao projicirati određene prizore/dijaloge hitova poput “Umri muški“ (1988.), “Istinitih laži“ (1994.), “Paklenog poljupca“ (1996.)... s kulminacijom u uvodnoj sceni rušenja višekatnice iz ...