StoryEditor
ReflektorJEDAN OD NAJBOLJIH SUVREMENIH REDATELJA, ČIJI JE POSLJEDNJI FILM ‘ŽEĐA’ NAGRAĐEN U CANNESU

Chan-wook Park: Crkva će me vjerovatno razapeti

Piše PSD.
25. lipnja 2009. - 13:13
No, ne bih rekao da sam napravio tako blasfemičan film kako neki govore. ‘Thirst’ je film o moralu i grižnji savjesti. Kad moj svećenik postane vampir i treba popiti pravu krv, vidimo da se nalazi u velikom konfliktu, da ima osjećaj grizodušja

Korejci imaju staru izreku. Kažu, ako odgrizete deset prstiju, svaki od njih jednako boli. To je, dakle, kao da pitate roditelje koje im je dijete draže ili redatelja koji od svojih filmova izričito preferira. Chan-wook Parku (r. 1963.) dragi su svi njegovi filmovi. Pače, ponosan je što ih je napravio. I treba biti. “JSA: Joint Security Area” (2000.) postao je magahit na matičnom tržištu. “Simpatija za gospodina Osvetnika” (2002.) okrenula je festivalske reflektore u njegovu smjeru.

Canneski laureat “Oldboy” (2004.) ponajbolji je film desetljeća koji je Južnu Koreju načinio možda najuzbudljivijom kinematografijom na svijetu. Za finale njegove osvetničke trilogije, “Sympathy For Lady Vengeance” (2005.), ovjenčan je nagradom u Veneciji. Sa “Žeđom” je, pak, napravio puni krug, ponovno se okitio priznanjem u Cannesu, ali i izazvao kontroverze religiozne naravi koje je “Reflektor” osvijetlio u mirnoj baštici hotela “Grand”.

Psihofizičko diranje gledatelja

Ako je dosad i bilo sumnje, “Žeđa“ je potvrdila kako negdje duboko u vama leži humorist. Film je brutalno mračan, ali u tome mraku, čini se, ima tračak svjetla za komediju.

Pa, moglo bi se reći. Osjetio sam komičnu stranu u sebi na snimanju filma “Ja sam kiborg, ali to je OK”. Humor je vrlo bitan i u tom je filmu dao na bajkovitosti cjeline. Primijetio sam da humorni trenuci izazivaju najveće oduševljenje publike. Uvijek sam zabrinut prođom na box-officeu, ali “Thirst” je jako gledan baš zbog toga, iako ima elemente horora. No, to što imam više osjećaja za humor, ne znači da sam nešto posebno vedriji u životu, nego upravo suprotno. U posljednje vrijeme gledam ljudsku egzistenciju na jedan prilično tragičan način. Čovječanstvo se nalazi u nekom bolnom stanju, pa i moji likovi samo nastoje preživjeti, izbjeći sigurnu smrt koja odasvud vreba iz mraka. Zato se treba smijehom boriti protiv tog mraka. Ali, glasan smijeh kod mene tijesno graniči s tihim plačem. Jer, ono što nastojim postići jedan je tužni, crni humor. Sada se uvijek osvrćem iza sebe i brinem jesam li uspio snimiti film s takvim humorom ili je ovaj zapravo preciničan.

 Prelijepa Ok-vin Kim žedna je seksa u “Žeđi” kojeg joj Ha-Kyun Shin daje na kapaljku

Dojam je kako ste se za “Žeđu” nadahnuli klasikom “Theresa Raquin“ Emilea Zole. Što vam se posebno svidjelo u tom Zolinu romanu?

Često me kritiziraju što odabirem pričati užasne priče umjesto lijepih, pa sam se odlučio ovaj put portretirati ljubav, makar ona u konačnici bila tragična. Osim ljubavnog trokuta koji čine Theresa, njezin suprug Camille i njegov prijatelj Laurent, najviše me se u knjizi dojmio lik svekrve, gđe Raquin. Ljudi oko nje umiru, ali ona ostaje živa sve do kraja i očima osuđuje krivce za smrt svoga sina. Svidjela mi se ideja kako je njezino hladno oko zapravo oko publike, a može ga se iskoristiti i kao dio nekog nadnaravnog bića koje s visina promatra što se dolje događa i nije sretno onim što vidi.

Poznato je da niste katolik. Mislite li da crkva u zapadnjačkim zemljama neće biti sretna onim što vidi u “Žeđi“, s obzirom da svećenik postaje vampir i pije nešto drukčije vino koje je inače simbol Kristove krvi.

Da, crkva će me vjerojatno razapeti, no ne bih rekao da sam napravio toliko blasfemičan film kako neki govore. “Thirst” je film o moralu i grižnji savjesti, poput osvetničke trilogije. Imamo lik svećenika (Kang-ho Song) sa snažnom vjerom u krv Kristovu koja je prolivena kako bi se spasilo čovječanstvo. Kao i svaki svećenik, on ispočetka tijekom mise pije vino, simbol Kristove krvi. Kad postane vampir i treba popiti pravu krv, krv drugih ljudi, kako bi preživio, vidimo da se nalazi u konfliktu, da ima osjećaj grizodušja.

 Marko Njegić s glumcima iz “Žeđe” Ok-vin Kim i Kang-ho Songom

Javnost je vječito zgrožena i eksplicitnim nasiljem u svim vašim filmovima. Odakle u vama taj nagon?

Kad sam bio mlad, viđao sam prilično nasilne stvari na ulicama Seula. To je bila stvarnost. I bilo me je strah te stvarnosti. Strah, međutim, redovito okružuje čin nasilja. Zato se na njega fokusiram i ispoljavam ga na filmu. No, nasilje u “Žeđi” je filmsko, fikcijsko. Poznato je da ne volim filmove koji evociraju pasivnost. A na eksploziju impulzivna nasilja nitko ne ostaje pasivan. Dakle, gledatelje želim dirnuti psihički i fizički, ali nasilje je stvar imaginacije. Iako eksplicitno, nasilje je, čak i u “Oldboyu”, puno blaže od onoga što gledatelji mogu vidjeti u pravome životu.

Također, izgleda kako mnogi azijski redatelji (Kim Ki-duk, Lou Ye...) u posljednje vrijeme inzistiraju i na vrlo eksplicitnim scenama seksa kojima obiluje i “Thirst“.

Kad putujem u Europu, svi me pitaju zašto ima puno nasilja u azijskim filmovima. Sada se, izgleda, čude seksu. Nisam još stigao pogledati film Lou Yea (“Spring Fever”), ali ne sjećam se da smo ostali azijski redatelji i ja sjedili na sastanku i dogovorno rekli “Ajmo staviti više seksa u filmove!”. Pa ipak, činjenica je da se azijska kultura napokon oslobodila nekih tabua. Jedno je sigurno: kad pokušavaš oslikati strastvenu ljubav likova, želiš imati iskrene ekspresije emocija na njihovu licu. Ako mene pitate, one se najiskrenije ocrtavaju prilikom seksa.

 Bivši osvetnik na meti osvetnice - Choi-min Sik u krupnom planu

“Thirst“ prikazuje strastvenu ljubav između Kang-ho Songa i Ok-vin Kim, no posrijedi je nešto drukčija vampirska romansa. Što mislite o hollywoodskim vampirskim filmovima, počevši od tradicionalnih a la “Dracula“ ili do recentnih, poput, recimo, tinejdžerskog megahita “Sumrak“?

Nisam vidio “Sumrak” jer sam snimao svoj film u vrijeme kad je izišao u kina. Volim stare hollywoodske filmove o vampirima, sve koji se smatraju klasicima. Međutim, u usporedbi s njima “Thirst” je definitivno drukčiji film. Romansa iz koje se razvija čežnja za seksom nije toliko u prvom planu, nema tu ni šišmiša, maglovitih starih dvoraca, straha od češnjaka i križa... Ni protagonisti nisu nestvarno krasni, nego izgledaju kao obični ljudi. Nastojao sam revolucionizirati vampirski žanr, igrati se s njegovim klišejima, osvježiti ga, pristupiti mu iz realističnijeg kuta.

Mjesto gdje žanr završava

Vaši filmovi se ionako ne mogu strpati u stroge ladice, iako otvoreno koketiraju s “čistim“ žanrovima.

Da, mrzim standardne klasifikacije. Ako nekome kažete “vampirski film”, ljudi će odmah pomisliti na “Draculu”, “Intervju s vampirom” ili nešto treće tog tipa. Takva uska definicija ne može precizno opisati cijeli “Thirst” koji ne dijeli romantizam tih filmova. Stoga se uvijek pitam kako mogu dobro iskoristiti žanrovske klišeje, bilo da je u pitanju film osvete ili vampirski. Na početku volim da je radnja kako-tako tipična, ali da s vremenom dođe do mjesta gdje žanr završava i počinje film Chan-wook Parka.

 Scena iz “I’m a Cyborg But That’s OK”
Špicu “Žeđe“ krasi i Universalov logo koji će, zajedno s Focus Features, osigurati međunarodnu distribuciju filma.

Universal i Focus jesu uložili novce u distribuciju, ali time se u vezi filma ništa nije promijenilo. Nisam morao kompromitirati svoju viziju, izbaciti neku scenu i slično. Ukratko, nema američkih utjecaja. Domaćoj publici bilo je zanimljivo vidjeti logo američke kompanije. Dok su neki to smatrali vrlo čudnim, drugi su se naprosto oduševili.

Bojite li se da zapadnjačka publika može eventualno ostati izgubljena u prijevodu, odnosno da titl ne može vjerno prenijeti izvorne dijaloge?

Titlovanje je uvijek izazovno. Treba biti iznimno inventivan da se nešto ne izgubi u prijevodu. Strana publika možda neće razumjeti sve kao korejska. Film bi se, zato, mogao prije svidjeti mojoj korejskoj publici, radi glumaca ako ništa drugo. “Strancima“ će vjerojatno biti šokantan, ali vjerujem da će uspjeti shvatiti poruku. Jer, svima nam je razumljiva i bliska tema (ne)morala u modernome društvu.

Sugerira li prisutnost loga “major” studija Universal da ćete jednog lijepog dana ipak i sami snimiti neki hollywoodski film?

Hoću li otići u Hollywood, ovisi isključivo o dobrom scenariju. Sve dok ne dobijem jedan takav scenarij, neću snimiti hollywoodski film, ali već sam rekao da taj scenarij dobijem u ruke sada, otišao bih tamo bez da prethodno skoknem doma u Seul.

Simpatija za gospodina Smitha i gospođu Theron

Will Smith i Charlize Theron, zgodni par iz blockbusterskog spektakla “Hancock“, mogli bi lako ponijeti glavne uloge u (nepotrebnim) hollywoodskim remakeovima “Oldboya“ i “Simpatije za gđu Osvetu“.

Novog “Oldboya“ trebao bi, za ne faliti, režirati Steven Spielberg, a za ulogu je neko vrijeme figurirao Nicolas Cage, iako je Park u njoj (radije) vidio Seana Penna.

Režija “Simpatije za gđu Osvetu“ nije zasad još nikome dodijeljena, no Charlize na sva zvona izjavljuje kako joj je Park dao zeleno svjetlo i kako žarko želi vidjeti film “preveden“ na američki način.

Theroničina “porculanska“ ljepota, ako ništa drugo, barem odgovara Lee Young-ae, dok Smith nema ama baš nikakvih poveznica s “Oldboyevim“ protagonistom Choi Min-sikom.

O za osvetu

Čuvena je Parkova izjava o osveti koju je vrsno prikazao u “Oldboyu”: “Nema ništa loše u tome da fantazirate o osveti. Ja bezbroj puta legnem u krevet i zamišljam uništavanje nečijeg života.

Nakon toga zaspem kao beba, s osmijehom na licu. Predlažem to i vama. Možete imati taj osjećaj. Samo ga ne smijete pretvoriti u javu.“

Slatki desert nakon obilna jela

“I’m a Cyborg, bit That’s OK“ (2008.), film koji nikako da se pojavi u hrvatskoj (kino/video) distribuciji, Chan-wook Park je novinarima opisao kao slatki desert nakon obilna jela.

Osjećam kako taj film obilježava kraj jednog poglavlja u mojoj karijeri. Znači li to da je “Thirst“ prvi film u novom poglavlju? Nisam još siguran. Mislim kako je “Thirst“ možda filmski ekvivalent dobivanju računa nakon što završite desert – veli redatelj.

Strah od horora

U mladosti Park je gutao horore na izlizanim videokazetama. Tada ih se nije bojao jer je, kaže, slika bila toliko loša pa nije pola toga ni uspio vidjeti.

Otkad je prljavi VHS zamijenio kristalno čisti DVD, shvatio je da je zapravo prilično plašljiv i počeo izbjegavati filmove strave.

Žeđa za ‘Žeđom’

Film “Žeđa“, koji žedno iščekuju brojni pravi sinefili u hrvatskim kinima, u centru radnje drži svećenika Sang-hyuna (Kang-ho Song). Njega će u život, nakon bizarne smrti u eksperimentu u kojem je dragovoljno sudjelovao, vratiti transfuzija neidentificirane krvi, ali i pretvoriti u vampira.

Ljudi počnu vjerovati kako ima moć iscjeljivanja. Tada u priču ulazi njegov stari prijatelj iz djetinjstva Kang-woo (Ha-Kyun Shin) u čiju će se zgodnu suprugu Tae-ju (Ok-vin Kim) zaljubiti Sang-hyun i započeti tajnu aferu kobnih posljedica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
09. kolovoz 2022 08:11