Dalmatinska je pjesma utihnula tek na tren, suočena s neumitnom spoznajom da je izgubila oca i sveznadara Ljubu Stipišića Delmatu. Skupio se grop u grlu slavićima koji su od unikatnog četveroglasa stvorili svjetski fenomen, brend, voli se danas reći.
A onda se zaorilo iz svega glasa, makar i u grču, i s pokojom suzom, u čast klapskog čudotvorca, spontano na Peristilu.
Bilo je i za očekivati nakon muka fortissimo prkosa, onih koji će mu vječno ostati zahvalni i dužni za poduk i ono što je učinio za kalpe, Omiš i dalmatinsku pjesmu.
Sa po tri pjesme na koncertu po „recetu“ okupljanja za Sudamjue zapjevali su Devićevci, muški i žene, Sinjani, klapa Šufit, Cambi iz Kaštel Kambelovca i zaključili zajedničku „molitvu“ za prijatelja s „Pismo moja“ i, a što drugo doli, Dalmatino...