Više od 300 ljudi na Novim horizontima Ane Radišić: govorilo se o porazima, identitetu i onome što ostaje iza uspjeha

„Ja sam zamišljala da ću skakati do sedamdesete“ - rečenica je to Blanke Vlašić koja možda najbolje opisuje ton splitskih Novih horizonata. Umjesto očekivanih priča o medaljama, karijerama i uspjesima, na pozornici hotela Briig govorilo se o onome što dolazi kada reflektori utihnu, o gubitku identiteta, strahu, ambiciji, odnosima, odustajanju i ljudima koji nas drže kada postane teško.

Projekt Ane Radišić okupio je 14. i 15. listopada više od 300 gostiju i više od 20 govornika iz sporta, medija, poduzetništva, zdravstva i javnog života. U dvorani se tražilo mjesto više, a publika je dva dana pratila format koji je napravio odmak od klasičnih konferencija i pretvorio program u niz otvorenih, osobnih razgovora u kojima su gosti govorili i o onome što inače ostaje izvan javne slike uspjeha.

Prvi dan otvorile su Neda Vuković, dr. Danica Kesić i Tea Mamut pitanjem radimo li doista na sebi ili se neprestano pokušavamo „popraviti“. Burnout, perfekcionizam, estetski zahvati i stalno uspoređivanje s drugima otvorili su pitanje koliko je današnja potreba za samounaprjeđenjem zapravo zdrava.

„Istinski rad na sebi je kada navečer možeš reći: nije sve savršeno, ali ja sam dobro“, poručila je Neda Vuković.

Dan poslije Blanka Vlašić, Dino Levačić i Sven Maretić govorili su o drugoj strani vrhunskog sporta – trenutku u kojem rezultat prestane biti potvrda vlastite vrijednosti. Vlašić je kraj karijere opisala kao „veliku krizu identiteta“, dok je Maretić brutalnost sporta sažeo u jednoj rečenici: „Najgore je kad si najbolja verzija sebe, a na kraju ne bude dosta.“

Pitanje što od vlastitog života pokazujemo drugima otvorile su Kristina Čirjak, Dora Predojević i Kristina Barbarić-Babić.

„Ne vjerujte svemu što vidite na internetu“, rekla je Predojević, pojasnivši da je ono što pokazuje publici istinito, ali tek mali dio njezina života. Čirjak je, pak, poručila da bi „offline zauvijek trebala ostati laž“.

O ambiciji, ženstvenosti i podršci govorila je Ana Gruica Uglešić. „Da, ambiciozna sam i danas se više ne sramim to reći“, kazala je, pritom podsjetivši da iza uspjeha koji javnosti često izgleda kao individualan pothvat obično stoje i ljudi bez čije podrške taj put ne bi izgledao isto.

Zdravko Marić, Aljoša Asanović i Petar Metličić kroz temu splitskog dišpeta govorili su o pritisku, porazima i trenucima u kojima je trebalo ponovno pronaći snagu i čekati vlastitu priliku. U završnici su Petra Nižetić Mastelić, Maja Borovina Frankić i Goran Čipčić otvorili pitanje što ostaje nakon početne „iskre“, dok su Ana Miščević, Tatjana Jurić i Bruno Kovačević razgovarali o strahu od zaustavljanja i zaborava.

„Mislim da smo svi gladni autentičnosti. Bez iskrenosti nema pravih konekcija ni trajnih vrijednosti“, poručila je Tatjana Jurić.

Upravo se ta misao, u različitim oblicima, vraćala tijekom oba dana. Početna iskra može pokrenuti čovjeka, ali kada nestanu početni entuzijazam, rezultat ili vanjska potvrda, ostaju odnosi, ljubav i vrijednosti.

„Dogodila se posebna vrsta povjerenja koja je donijela iskrenost, emocije, suze i puno smijeha. Novi horizonti nisu zamišljeni samo kao mjesto na kojem govorimo o uspjesima, nego i o odlukama, padovima, ljudima i vrijednostima koje stoje iza njih. Želja mi je bila ponovno probuditi onu iskru koja nas pokreće i daje hrabrost za nove korake“, rekla je Ana Radišić.

Splitsko izdanje podržali su Grad Split, Splitsko-dalmatinska županija i Turistička zajednica Grada Splita. Tijekom projekta nastalo je i 11 podcasta koji će se u idućim mjesecima objavljivati na digitalnim kanalima Ane Radišić.

Više od 300 gostiju tijekom dva dana pokazalo je da za ovakve formate postoji publika - za razgovore koji ne završavaju na uspjehu, nego otvaraju i sve ono što mu je prethodilo.