PARK PRIRODE VELEBIT Ovaj veličanstveni masiv možete cijeli život istraživati, no on će uvijek neku tajnu zadržati za sebe

U velikoj hrvatskoj obitelji nacionalnih parkova i parkova prirode, Velebit je - tata. Njegove granice od Vratnika na sjeveru i Senja na moru putuju jugom prateći jadransku obalu sljedećih 145 kilometara, sve do kanjona Zrmanje gdje zakreće prema kopnenom podnožju Like. Na mjestima širok do 30 km, a nigdje manje od 10 km i s više od 2270 četvornih kilometara s brojnim grebenima i ponikvama, hrptovima i proplancima te vrhovima kojih je čak 130 viših od 1370 metara, ovaj je Park prirode naše najveće i najsloženije zaštićeno područje, a izvan naših granica više od 40 godina dio je mreže međunarodnih rezervata biosfere UNESCO-a.

Dvije tisuće biljnih vrsta

Ako ga želite vidjeti cijelog, morate se nekako vinuti u zrak na barem 8000 metara iznad mora, a onda ćete vidjeti i njegova dva lica, morsko - krševito i golo poput mjesečeve površine izbrazdano stijenjem te pitomije kopneno uglavnom obraslo šumom. Ta dva krajolika spajaju se u vršnom dijelu krša.

Velebit ima u sebi čak dva nacionalna parka, Sjeverni Velebit i Paklenicu, dio zaštićen kao park prirode te posebni rezervat šumske vegetacije Štirovaču, Cerovačke špilje koje su geomorfološki spomenik prirode, prekrasnu uvalu Zavratnicu kao značajni krajobraz i Velnačku glavicu, geološko-paleontološki spomenik prirode s 32 vrste fosilne flore i faune koje su ostale netaknute iz starije geološke prošlosti - perma.

Ovaj prostor je najznačajnije florističko područje Hrvatske te i u europskim okvirima jedno od najvažnijih područja bioraznolikosti na kojem raste oko 2000 biljnih vrsta, spomenimo one koje su poznate samo na našoj planini: velebitska degenija, prozorski zvončić i hrvatsko zvonce. Poput kakve ogromne Noine arke koja se uzdigla nad Jadranom puca od života, stanište je triju velikih zvijeri, medvjeda, vuka i risa, srna je najzastupljeniji biljojed, no ima i divokoza, jelena, muflona, lopatara, zeca i divlje svinje, dok na cijelom toku Zrmanje živi vidra. Samo šišmiša ima 23 vrste, te čak 257 vrsta ptica.

Zvukovi i mirisi

Osim Zrmanje, Lika i Gacka su najznačajnije njegove rijeke, ali valja reći i da se na području čitavog Parka mogu pronaći značajne podzemne zalihe pitke vode, te su tamo izgrađena i dva hidroenergetska sustava, HE Senj i HE Obrovac. Gospodarski, kulturni i povijesni značaj planine se međusobno prožimaju čitavim područjem, još od antike, kada su građene prve prometnice, vremena Habsburške monarhije kada je izgrađeno nekoliko cesta koje su i danas u upotrebi pa sve do autoceste A-1, najmodernije i najznačajnije poveznice sjevera i juga Hrvatske.

Što Velebit može ponuditi u turističkom smislu? Sve što možete poželjeti. Pitanje je samo, koliko od njega možete uzeti. On može zadovoljiti šetače i alpiniste, bicikliste, i motocikliste, obitelji s djecom i avanturiste, zaljubljenike u adrenalinske sportove i romantičare, istraživače, pa čak i lijenčine. I ono najvažnije, na njemu ste najbliže suncu, a opet shvatit ćete koliko ste mali pod zvijezdama Ako ga želite doista upoznati, morat ćete ga posjećivati čitav život, ako ga želite obići posvetite mu jedan čitav godišnji odmor, a ako se samo želite s njim kratko pozdraviti i nastaviti svojim putem bit će vam dovoljno pola sata obilaska multimedijske Kuće Velebita u Krasnom, u kojoj uz pomoć moderne tehnologije možete vidjeti 3D snimke života na planini, čuti zvukove, pa čak i osjetiti mirise, te se spustiti u njegovu najdublju jamu, onu Lukinu - liftom (dakako, radi se o simulaciji).

Nezahvalan je posao raditi rang listu njegovih ljepota kao svojevrsni vodič što se sve mora vidjeti na Velebitu, kada prvo mjesto istovremeno zaslužuje nekoliko desetaka lokacija, no izuzet ćemo iz ovog predstavljanja Paklenicu i Sjeverni Velebit, jer ćemo ove lokalitete obraditi u zasebnim reportažama, te se posvetiti mikrolokacijama, koje su javnosti možda manje poznate, a vođeni nekim subjektivnim dojmovima.

Raskošni slapovi

Uvala Zavratnica je mjesto koje svaki čovjek mora vidjeti barem jednom u životu, jer ćete, osim ako niste svjetski putnik, teško vidjeti još jednu uvalu slične ljepote. Na ovom je mjestu more uzelo od planine više nego je ona željela dati ili je pak planina sama prigrlila to silno plavetnilo - tako se to čini ovisno o tome dolazite li do nje pješačkom stazom uz more iz pravca Jablanca, ili se spuštate planinarskom stazom iz sela Zavratnice. Sjene se igraju modrim nijansama mora, sjajnim sivilom kamena i zelenilom vegetacije. Stručnjaci će je opisati potopljenom bujičnom dolinom s kanjonskim liticama visokim oko 100 metara, dužine oko 900 metara i širinom do 150 metara, koja je nastala u slojevima kredne starosti iz kojih se zbog velike razlomljenosti formiraju brojni sipari zaustavljeni podzidima.

Cerovačke špilje nalaze se u južnom dijelu kontinentalne strane Parka, te su među najpoznatijim i najznačajnijim speleološkim objektima u Hrvatskoj. Čine ih tri špilje s više od sedam kilometara istraženih kanala, a posjetiteljima je na raspolaganju jedna desetina fascinantnog prostora. Velik je tamo broj arheoloških ostataka, a lokalitet je i jedno od većih nalazišta špiljskog medvjeda u Hrvatskoj. Možete svjedočiti tisućljetnom građenju siga, ali samo ako se dobro odjenete jer temperatura je dolje između 5 i 8 stupnjeva. No, imajte na umu da su u ovom trenutku, a i u cijeloj sljedećoj godini Cerovačke špilje će biti zatvorene zbog potpune rekonstrukcije staza i rasvjete.Pravi raj za šetače i planinare, poučna staza Kudin most, poznata je samo pravim zaljubljenicima u prirodu, dijelom i zbog prekrasnog kanjona Zrmanje koji godinama pobire svu slavu prirodnih ljepota na obrovačkom području. Nalazi se na Zrmanjinoj pritoci Krupi na kojoj se mogu doživjeti raskošni slapovi i sedrene kaskade. Šetnjom od sela Golubić do Kudinog mosta prati vas modrozelena rječica s Devetercem, sedrenom barijerom koja u sebi ima devet kaskada, a završava visokim slapom preko kojega vodi Kudin most, sagrađen u suhozidu s 12 lomova na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Za 1600 metara obilaska trebat će vam dva sata.

Osim ove, te Zavratnice, još su dvije poučne staze na Velebitu - Terezijana, dio stare austrougarske ceste iz 1786. godine koja je povezivala Gospić i Karlobag, te Starigrad Senjski - Donja Klada kojom je 1847. godine stvorena kopnena veza između dva priobalna naselja, Starigrada i Lukova.

Izdvajamo 14 planinarskih staza koje su svakako intenzivnije i zahtjevnije od poučnih, no ne znači da nema onih koje mogu svladati bez problemi i ljudi s manjkom planinarskih vještina. Jedna od najpoznatijih među njima je Premužićeva staza, koja započinje u šumi podno vrha Badanj na području Baških Oštarija, a završava na Zavižanu, na području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, na čijem području se proteže dionica od Velikog Alana, koji sam po sebi može biti početna točka staze. Ta dionica je duga 16 km te se na njoj nalazi planinarsko sklonište Rossijeva koliba. Smisao Premužićeve staze je na jednostavan način doći do najnepristupačnijih dijelova Velebita, pa tako i Hajdučke i Rožanske kukove. Sa staze duge 57 kilometara možete skrenuti i prema usponima na neke od najljepših vrhunaca sjevernog i srednjeg Velebita - Gromovaču, Crikvenu i Šatorinu.

Visibaba, odnosno Agin kuk, Čelina kuk i Rujičin kuk nemojte pokušati osvojiti, prepustite da to za vas odrade iskusni alpinisti. Adrenalinske baterije možete napuniti rafting i kanu vožnjom Zrmanjom od Kaštela Žegarskog do mosta u Muškovcima ili recimo bicikliranjem po petnaestak dobro utabanih biciklističkih staza. Ako želite potpuno komociju te ste tip koji će uživati u ljepotama kroz vjetrobransko staklo svojega automobila nećete biti uskraćeni. Štoviše, nude vam se Velebitske povijesne ceste - izdvajamo Majstorsku. Njome je prije skoro 200 godina povezan Sveti Rok s Obrovcem preko Malog Alana, pa tako i Zadar s Bečom. Trasa od 41 kilometra gradila se sedam godina, te je u to vrijeme bila pravi graditeljski podvig s brojnim serpentinama preko klisura i kukova. Osim što ćete uživati u pogledu na Jadran, doslovno prijeći preko tunelske cijevi autoceste koja na morsku stranu izbija iz Svetog Roka, ovo je i najjednostavniji put do Tulovih greda, skupine vapnenačkih tornjeva čije su vizure obilježile slavnog poglavicu Winnetoua, koji podno njih, uostalom i počiva, dakako u svijetu filmske fikcije.

Ako je Paklenica zaštitni znak južnog Velebita, a Sjeverni Velebit sam po sebi zaslužio je biti parkom od nacionalnog značaja, onda ćemo srednji Velebit ilustrirati Dabarskim kukovima - niz oštrih stjenovitih vrhova koji izranjaju iz dabarskih šuma i dolaca ispruženih paralelno s obalom. Prilaz im je lak s Baških Oštarija, sa sjeveroistočne strane prolaze šumske staze Crni i Ravni dabar. U okolici je desetak vrhova s kojih se otvaraju najljepši i najdalji vidici na čitavoj planini. Najslikovitiji je Kiza (1274 m).

Ako je u vama življi kulturno-povijesni duh od avanturističkog, posjetite pastirske stanove na području Sjevernog Velebita, mirila - nekadašnja stajališta za počivanje od pokojnikove kuće do groblja, ili pak Pisani kamen, epigrafski spomenik nastao u razdoblju od 1. do 4. stoljeća u šumi Begovača kod Kosinjskog Bakovca. Ni vjernici nisu uskraćeni - mogu okrijepiti duše u nekoj od pet planinskih crkvica na području Krasna, Radlovca, Brisnice, Velikog Rujna i Podpraga.

Bungalovi i tri kampa

Od napornog puta valja se i dobro odmoriti. Ako ne računamo hotele diljem obale jer su i oni načelno na području PP Velebit, smještaj na planini lišen je luksuza, ako pak u ovom slučaju ne računamo na uživanje u izvornoj prirodi. Osim dva planinarska doma, Ravni Dabar ispod kuka Čelinca i kao baza za Dabarske kukove te Prpa koji se sastoji od nekoliko bungalova, na različitim rutama možete odmoriti u 11 planinarskih kuća te šest planinarskih skloništa. Na raspolaganju su i tri kampa te hostel u Baškim Oštarijama.

Parkom prirode Velebit upravlja istoimena ustanova koja ima sjedište u Gospiću, te podružnice u Krasnom i Obrovcu. Prema njihovim statistikama prošle godine posjetilo ih je 56.000 ljudi, međutim, stvarni broj je višestruko veći. Ravnateljica Ana Brkljačić i voditeljica marketinga Ivana Svetić nam kažu da je nemoguće voditi evidenciju stvarnih posjetitelja. Podatke mogu prikupiti samo s dvije lokacije ne kojima se naplaćuje ulaz, Uvale Zavratnice i Cerovačkih špilja, kao i od ulaznica za turistička vođenja. Izvješća im dostavljaju koncesionari sa Zrmanje, a neke brojke dobivaju iz planinarskih domova, međutim broj posjetitelja koji u vlastitom aranžmanu dođu uživati u velebitskim čarolijama te se pritom ne evidentiraju je mnogo veći.