Da nije Medvednice Zagreb ne bi bio ono što jest, bitno bi izgubio na atraktivnosti. Medvednica je rijedak primjer da park prirode ulazi u glavni grad.
Toliko je brdo blizu gradu da postoji i proljetna utrka, Boroša, koja starta s Jelačićeva trga i vodi do vrha, do Sljemena. Tih gotovo četrnaest kilometara, od toga većinom uzbrdice, pri kraju sasvim oštre, oni najbrži istrče za manje od sata, onima u lošoj formi do tornja treba oko sat i 40 minuta. Gdjegod da sam u Zagrebu, ako sam u stresu, loše volje, pritisnuta bilo čim, pogledom potražim sjever, kad i nemam vremena za dovesti se do podnožja pa popeti na omiljeno mi brdo, bude mi lakše već samo od pogleda na njega, čim osvijestim mir koji gore imam.
Gužve vikendima
Sljeme, vrh, ima 1033 metara. Nekako se među Zagrepčanima, makar onima koji Medvednicu niti znaju niti posjećuju, uvriježilo da kad kažu Sljeme misle na cijelo brdo, ne na sam vrh. Sljeme i Medvednica među onima koji Medvednicu jedva da primjećuju odavno su sinonimi, inačice. S druge strane, zahvaljujući činjenici da je gotovo stopljena sa Zagrebom, Medvednica je i najposjećenija hrvatska planina.
Na Medvednicu vode tri ceste, deseci makadama i oko 80 pješačkih staza. Na planini je devet međusobno povezanih kružnih biciklističkih staza.
Godišnje planinu posjeti, procjena je Parka prirode, oko milijun ljudi.
Planinari, trkači, izletnici vraćaju joj se vikendima, često i za radnih dana.
Obično je to manja skupina koja dolazi često. Ipak, osim vikendom Medvednica, velika kakva jest, gotovo prazna. A i vikendima ljudi je puno po svega dvije-tri staze; gužva, pogotovo za snijega, u sezoni sanjkanja i skijanja, jedino je na vršnom dijelu. Skrenete li samo malo dalje – cijeli dan možete hodati, a da sretnete tek par ljudi.
Nedavno sam, hodajući petnaestak kilometara u raznim smjerovima okolo Hunjke, srela svega dvoje ljudi. Zbog temperaturne inverzije na planini, zimi je gore toplije negoli u Zagrebu, na vrhu, Sljemenu temperatura zna biti viša i za do 4,5 Celzijevih stupnjeva. Ljeti je pak obrnuto, gore je uvijek svježije, ugodnije.
Žičare nema. Vozila je od 1963. do 2007.
Trenutno se gradi, najave su da bi do rujna 2020. mogla biti puštena u promet. Jedna od tri najposjećenije staze, Leustekova, na mjestima je sad teško prohodna, izrovana mehanizacijom za gradnje žičare.
Parkom prirode zapadni dio Medvednice je proglašen prije gotovo četrdeset godina.
Planina bez medvjeda
Planina se širi od Podsuseda, zagrebačkog jugozapada prema sjeveroistoku, do naselja Sveti Matej – Laz; kralježnica Medvednice dugačka je 42 kilometra.
Nastala je izdizanjem tla, njezine su padine, pogotovo one okrenute Zagorju, prilično strme. U podnožju ima termalnih izvora poput onih u Stubičkim toplicama, izvora u Sutinskom, kod Dubravice u Gornjem Stenjevcu, u zagrebačkom parku Ribnjak. Medvednica je u prošlosti dva puta bila pod morem, otok u Panonskom moru, otud i njezine špilje. Uz Veternicu, najpoznatija je Velika peć, na istočnom dijelu planine. Nije pretjerano velika, nije posebno uređena.
U parku je osam posebnih rezervata šumske vegetacije.
Na Medvednici, unutar parka prirode, tri su zakonom zaštićena stabla – dvije stare tise, jedna kod Horvatovih stuba, druga na Šupljaku te Gupčeva lipa u Gornjoj Stubici.
Najveći dio raznolikih biljki u zoni je bukovih šuma. Više od 80% parka prirode prekriveno je s 12 različitih šumskih zajednica, tamo je više od 1 200 biljnih vrsta. Nekad je u šumama po Medvednici bilo vukova, risova, medvjeda. Danas je gore divljih svinja, srna, lisica, kuna, zečeva …
Prije dvije godine na Medvednici je viđena divlja mačka, pretpostavlja se da ih je malo, ali ih još uvijek ima. Zadnji medvjed, prema dostupnim zapisima, na Medvednici je ubijen u srednjem vijeku. Medvednica je planina bez medvjeda.
Šišmiša je zabilježeno 24 vrste. Možete ih za proljeća, ljeta i rane jeseni vidjeti u Veternici, špilji u kojoj su pronađene i medvjeđe kosti. Podzemni kanali Veternice duži su od sedam kilometara, među najdužima je u Hrvatskoj.
Gore se gnijezdi oko sedamdeset različitih vrsta ptica. Neandertalski pračovjek svoje je sklonište pronalazio u špilji Veternica. Na Medvednici su i dvije srednjovjekovne utvrde, sagrađene na njezinim istaknutim vrhovima. Na krajnjim rubovima gore su dva grada – na zapadu je Susedgrad, na istoku Zelingrad, na sredini planine, na vrhu Mali Plazur je stari Medvedgrad kojega je lako vidjeti kad se put Medvednice pogleda iz Zagreba.
Građen je u 13. st., 1590., nakon potresa, je napušten. Zapisi ga već u 17. stoljeću spominju kao ruševinu. Tamo je, nakon obnavljanja u 20. st., postavljen Oltar domovine autora Kuzme Kovačića.
Snježna kraljica
Većina se po Medvednici kreće i zadržava jedino oko vršnog dijela, oko Sljemena, Puntijarke, Hunjke i još nekolicine planinarskih domova i restorana.
Osim Sljemena, najviše točke Medvednice, ističu se i vrhovi Mali Plazur i Veliki Plazur.
Na Sljemenu je skijaška staza na kojoj se od 2005. voze i utrke svjetskog skijaškog kupa (Snježna kraljica). Gore su tri skijaške žičare – trosjedežnica i dvije vučnice, tzv. sidra. Zimi se skija na Crvenom, Bijelom, Zelenom i Plavom spustu te Bijeloj i Činovničkoj livadi.
Petsto stuba napravljenih ljudskom rukom; od 1946. do 1953. izgradio ih je novinar i fotograf, planinar, uz Medvednicu jako vezan, Vladimir Horvat. Do njega je taj dio planine bio nepristupačan. Horvat je ispod stuba, uz potočić, u hladovini šume, uredio i Srnec, izletište - odmorište s klupama.Do Horvatovih stuba vodi staza koja prolazi pored livade Hunjka. Spušta se strmo kroz bukovu šumu, potom preko livada, pokraj velikog stable tise, pa kroz šumu borova. Tamo je šuma lipe i tise, vrlo rijetka u Hrvatskoj. Tisa je u Europi strogo zaštićena, jedna od vrjednijih vrsta drveta. Karakteristično je za tisu da raste na krškim dijelovima. Horvatove stube i jesu mali krški džepić na Medvednici, posve nekarakterističan za ovaj dio Hrvatske.Patuljkova špilja na početku Horvatovih stuba pukotina je u stijeni u koju se mogu uvući manji i tanji planinari, u šali kazano patuljci. Visinska razlika između najviše i najniže stube je 117 metara. Kod 50. stube djelomice je vidljiv vrh Sljeme. Horvat je, osim stuba, za posjete uredio i špilju Medvednicu, a otkrio je i još jednu novu pećinu te više ponora. Relativno blizu Horvatovim stubama moguće je doći i autom, parkirati treba kod cestovnog zavoja tri kilometra niže od Hunjke. Od Horvatovih stuba preko Hunjke do vrha Sljemena vodi staza, laganim hodom stiže se za sat i 40 minuta.
Na istočnoj strani planine zanimljiva je stijena nazvana Gorsko zrcalo, nazvana tako zato što je ravna ploha, nalik ogledalu. Nalazi se na dijelu iznad Markuševečke Trnave. Na njoj su nekad bili postavljeni penjački smjerovi, ali stijena je prilično trusna, penjanje se više ne preporučuje, ali do nje se stiže lijepom šetnjom.
Bikčevićeva staza u centralnom dijelu planine je uz stazu Miroslavec na zapadnom dijelu, najposjećenija na Medvednici. Lako joj je pristupiti, kreće od samog ulaza u Park prirode. Označena je brojem 18, ide od tunela, potoka Bliznec do Puntijarke. Ime je dobila po šumaru Tomislavu Bikčeviću, Slavoncu koji se u Zagrebu bavio se revitalizacijom šume i zelenih površina grada i Medvednice. Nije pretjerano zahtjevna, na njoj u svako doba, pa i za zimskih noći, možete sresti planinare i trkače.
Staza Bliznec, nedaleko ulaza u park prirode, bila je prva staza u Hrvatskoj uređena za osobe s posebnim potrebama, prilagođena i nagibom i podlogom koja je neklizajuća. Cijelu stazu prate poučne ploče koje imaju i dijelove na Brailleovom pismu, čak je i križni put koji kreće od tamo obilježen Brailleovim pismom.
Transverzala Medvednice ili planinska staza broj 1 duga oko 45 kilometara, ide hrptom, vršnim rubom, po cijeloj dužini planine, vodi s jednom na drugi njezin kraj. Makar najduža, nije uvijek najšira staza, ima njezinih dijelova koji su uski, vode ponešto i neočekivanim trasama, a u blizini kojih prolaze bitno veće i prohodnije staze.
Planinarski put Medvednicom dug je 50 kilometara, većim dijelom ide kroz transverzalu, traži dvadesetak sati hoda, ima 17 kontrolnih točaka na kojima planinari u dnevnik “Planinarski put Medvednicom” (izdavač Hrvatski planinarski savez) skupljaju žigove. (1. Planinarski dom “Vugrovec” 2. Planinarski dom “Lipa” 3. Gorščica 4. Hunjka 5. Horvatovih 500 stuba - špilja Medvednica 6. Pl. dom “Ivan Pačkovski na Puntijarki” (957 m) 7. Planinarski dom “Runolist” 8. Sljemenska kapelica 9. Sljeme 10. Kraljičin zdenac 11. Planinarski dom “Grafičar” 12. Planinarski dom “Risnjak” 13. Planinarski dom “Glavica” 14. Kameni svati 15. Susedgrad 16. Grohot Značka obilaznice 17. Kladeščica). Oni koji ga obiđu za uspomenu dobiju značku obilaznice. Odlučite li se skupiti žigove nosite sve jastučić s tintom, jer makar je većina žigova u planinarskim domovima, neki su metalni žigovi postavljeni na otvorenom, u šumi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....