Kod svakog usvajanja novih znanja i vještina, osim ulaganja velikog truda i volje za učenjem, bitan je i metodološki pristup. O tome nas savjetuje profesorica Ivana Krstić iz škole stranih jezika Anglia.
- Ne odgovara svakom pojedincu, pa tako i djetetu, isti pristup u nastavi stranih jezika. Jedan dio djece s urođenom iznimnom nadarenošću za usvajanje jezika može ga usvojiti čak i samostalno, u ranoj dobi, gledajući crtiće na engleskom. Roditelji ovakve djece smatraju se vrlo sretnima i ponosnima na činjenicu da im je dijete „naučilo“ strani jezik gledajući televiziju, pri tome se ne pitajući nije li u tom slučaju dijete previše izloženo višesatnom gledanju stranih TV programa te zaostaje li istovremeno u ostalim razvojnim vještinama, motoričkim, kognitivnim, kreativnim i slično. Naravno, ovakve talentirane djece je malo, velika većina njih može satima, danima i godinama gledati crtiće na stranim programima i neće usvojiti niti jednu jedinu riječ.
Ono što je bitno je sljedeće: grupa u kojoj dijete uči jezik mora biti iste ili približno slične dobi. Ovo se posebno odnosi na mlađu djecu vrtićke dobi, gdje ponekad i šest mjeseci dobne razlike (pa čak i manje) čini i veliku razliku u metodici nastave. Stoga učenje u grupi gdje su zajedno djeca u dobi od npr. tri do šest godina ili sedam do deset godina ima malo smisla budući da nemaju ni zajedničke interesne sfere niti su na jednakoj kognitivnoj ili emocionalnoj razvojnoj razini, pa stoga ni didaktički, odnosno pedagoški pristup poučavanju ne može biti isti. Dakle „učenje kroz igru“, termin kojim se danas svi olako razbacuju, da, ali kod mlađih, koji su grupirani u iste ili veoma slične dobne skupine. I nemojmo se zavaravati, dijete koje je počelo učiti strani jezik u jako ranoj dobi (3 do 4 godine, a mnogi sugeriraju da to treba biti i ranije) neće zbog toga u nekoliko godina postati fluentan govornik tog stranog jezika. Naprotiv, dijete se često i zasiti konstantnog crtanja, bojanja, pjesmica i svih ostalih aktivnosti koje su primjerene njegovoj dobi te izgubi svaku želju za učenjem upravo onda kada to postaje iznimno važno, kod polaska u školu ili u nižim razredima osnovne škole.
Što se školaraca tiče, situacija je slična. Pobornik sam zabavne nastave koja uključuje i digitalne sadržaje i mnoštvo didaktičkih i metodičkih pomagala kako se nastava zbilja ne bi svela samo na „knjigu i klupu“. Ali, i ovo treba dozirati. Živimo u vremenima kada se sve odvija jako brzo, čak kaotično, i takva su i dječja očekivanja danas – oni žele sve i žele to odmah. A ako im u tome stalno udovoljavate, i najzanimljivija igra ili kviz jednakom brzinom će im dosaditi.
Ne biste vjerovali koja je igra među gotovo svim uzrastima još uvijek najpopularnija, a vrlo učinkovita za usvajanje novog vokabulara – stari dobri bingo. Nema tih i-toolsa (aplikacije koje prate gotovo sve programe za učenje stranih jezika) koje djeca rađe odabiru nego uzbudljivo izvlačenje kartica za bingo.
Svi ovi popratni zabavni sadržaji koje sam spomenula moraju biti usklađeni s nastavnim sadržajem koji se obrađuje taj sat ili taj tjedan, bilo vokabularno bilo gramatički. Inače je to igra igre radi, a gdje je tu onda ponavljanje, usvajanje određenih novih znanja? Dakle, imajmo na umu: igra da, u cilju oplemenjivanja nastave, ali ne da bude sama sebi svrha. Jer, bez muke nema nauke.
Detaljan pregled škola stranih jezika pronađite na portalu SLOBODNE AKTIVNOSTI.
