NACIONALNI PARK PLITVIČKA JEZERA Zbog smaragdnih jezera, čarobnih vodopada i bujne šume ovo mjesto izgleda kao pravi komadić raja

U prijašnja vremena zvali su ga Vražjim vrtom, a prema legendi, Plitvička jezera stvorila je Crna kraljica. Krajem ove godine opasno će se približiti svojem dvomilijuntom posjetitelju u jednoj godini

Petnaest koje jezera, koje basena, do trideset većih i manjih vodopada, četiri potoka, jedna rieka, sila brda i briežuljaka s nježnim dolinama i strašnim ponorima, pravjekovne šume i bujna zelen, a povrh svega i pitka voda, kakovu bi i bogovi pili, krase ovaj perpetuum mobile vodnoga svieta, za koji malo tko znade u domovini, a jedva tko u tudjinstvu - tako je prije 160 godina o fenomenu Plitvičkih jezera pisao književnik i putopisac Adolf Weber Tkalčević.

S jednakim ushitom o ovim jezerima i slapovima mogao bi pisac i danas pisati s Plitvica, osim o jednoj stvari - da za njih malo tko znade, jer će se Plitvička jezera s krajem 2019. godine opasno približiti svojem dvomilijuntom posjetitelju u jednoj godini. U međuvremenu su, dakle, otkrivene sve plitvičke tajne. Zna se da je taloženjem kalcijeva karbonata iz protočne vode i posredovanjem posebnih vrsta algi i mahovina nastala, a i danas se stvara na mjestima prirodnih prepreka - sedra, šupljikava vrsta kamena. Stalnim njezinim taloženjem rastu pregrade sa slapovima, zastorima, kanalima i kaskadama. Bjelkastim slojem taj talog oblaže i okamenjuje obalu, palo drveće i kamenje na dnu jezera, a vodi daje posebnu iskričavu ljepotu. Voda istodobno razara pojedine sedrene barijere pa je taj proces stalan i dinamičan, ali i atraktivan znanstveni fenomen.

Zato ćemo mi, poput pisca Tkalčeviča, s istoka Like između planina Male Kapele i Ličke Plješivice pisati o onome “za koji malo tko znade u domovini, a jedva tko u tudjinstvu” ili o stvarima koje su možda malo manje poznate o plitvičkom fenomenu.

Znamenite špilje

Otkrijmo za početak da su u davna vremena ovaj komad raja ljudi promatrali s velikim poštovanjem, ali i strahom, pa su ga prvotno zvali Vražjim vrtom. Neistražen i mističan kraj u prijašnja vremena bio je plodno tlo za raspredanje legendi o vilama jezerkinjama i opakim šumskim zvijerima, pa tako i o Crnoj kraljici, koja je, prema legendi, i stvorila Plitvička jezera. Zbog nje ćemo ovu šetnju započeti na Gornjim jezerima i Ulazu 2, može to biti i preporuka jer će vas u tom slučaju Plitvice, a možda i sama Crna Kraljica, nagraditi za kraj pogledom na Veliki slap.

Prvo u nizu bit će Prošćansko jezero koje je ime dobilo zato što je tijekom velike suše narod prosio za vodu. Pojavila se tada ona i stvorila je Plitvička jezera, tako kaže legenda. No, ime i verzija da je ime nastalo po kolcima (prošću).

Ono se prelijeva u Ciginovac ili Cigino jezero, koje je ime dobilo po legendi o Romu koji se u njemu utopio dok je lovio ribu. Preko sedam metara visokog slapa Ciginovca nastaje Okrugljak kojega je obilježio njegov okrugli oblik. Na njegovoj sjeverozapadnoj strani u njega se ulijeva Labudovački slap, obilježava ga 100 metara široka presušena sedrena barijera ispod koje se nalazi špiljski park koji sadrži brojne šupljine, polupećine i pećine. Ispod samog slapa je ulaz u 50-metarsku Janečekovu pećinu - dugu više od 50 m. Pećinu dobro skriva slap, čije kapi tvore zavjesu na samom njezinu ulazu.

Ispod je jezero Batinovac, predaja kaže da je ime dobilo po seljaku Batiniću ili pak po baki travarici koja se utopila u njemu dok je tražila ljekovito bilje za bolesnu djevojčicu. Osim iz Okrugljaka, u njega voda dolazi i direktno iz Prošćanskog jezera kanalom koji su prokopali ljudi. Dio te vode ode dalje u Galovac, a drugi dio se prelijeva u manja jezera sjevernije. Može se doći i do njih te bezbroj malih uokolo razbacanih slapova i šumova koji odgovaraju njihovoj veličini. Galovac je treće jezero po veličine, a zbog dubine od 24 metra tamnozelene je boje. Ime je dobio po kapetanu Galu, hrabrom vojskovođi koji je potukao Turke, ili možda po harambaši Galoviću, manje je važno. Važniji je njegov Galovački buk, 28-metarski slap širine pet metara preko kojega se prelijeva voda Batinovca, a preko manjih sedrenih barijera na isti način ulaze vode Vira i Malog jezera. Na istoku granicu jezera određuju Prštavci, brojni mali slapovi koji se polako spuštaju niz više od 20 metara visoku sedrenu barijeru.

Jedna od staza oko Galovca odvest će vas do Tomićeva pogleda, vidikovca s kojega možete vidjeti Plitvice u malom. A valja istaknuti i da je baš kraj ovoga jezera izabrana stijena na koju je postavljena ploča u čast profesora Ive Pevaleka, najpoznatijeg znanstvenika Nacionalnog parka Plitvička jezera. Milino jezero puni se iz Galovca nizom manjih slapova; iako veličine jednog hektara, duboko je samo metar, pa je dosta obraslo trskom. Izgleda kao groblje otpalih grana i dotrajalih debala. Tu se utopio Mile Mirić iz Mirić Štropine, iako je riječ o još jednoj legendi, ona je bila dovoljno snažna da se zadrži u imenu ovoga jezera.

Proći ćemo kraj Gradinskog jezera, koje je ime dobilo po gradini što se u prošlosti uzdizala iznad Plitvica, a potom zastati na Kozjaku, najvećem jezeru koje je prije oko 400 godina nastalo prirodnim potapanjem slapišta i spajanjem dvaju jezera. Ono je spoj Gornjih i Donjih jezera površine od 81,5 hektara i dubine od 46 metara. Ima i vlastiti otok, Štefanijin otok. Ako se odlučite u ovim ljepotama uživati s plitvičkih brodica na električni pogon, onda ćete zaploviti Kozjakom. Ime mu dolazi od koza koje su, prema legendi, bježeći od vukova prelazile preko zaleđenog jezera te propale u ledu. Na poluotoku između Kozjaka i Gradinskog jezera je gradina Krčingrad. Emil Laszowsky je 1911. i 1912. godine u početnim istraživanjima utvrdio postojanje vanjskih obrambenih zidova te dviju kula unutar zidova, male pravokutne i velike trokutaste. Trebalo je proći skoro sto godina da se u cijelosti otkopa trokutna branič-kula koje je moguće izgrađena u 13. stoljeću za knezove Baboniće. Predstavlja rijedak primjer srednjovjekovne arhitekture jer se ovakav oblik kule pojavljuje još samo na tri mjesta u Europi.

Jezero Milanovac najgornje je i najveće u sastavu Donjih jezera. Dobilo je ime po pastiru Mili Perišiću, koji je ovdje imao mlin. I on je, prema predaji, završio tragično - odnijela ga je strašna bujica. Jezero okružuju 20-metarske stijene, a staza je uređena njegovom istočnom stranom. Preko Slapa Milke Trnine voda se ruši u Gavanovac. Iako jedno od manjih jezera, prati ga glas da krije Gavanovo blago, ali i da dio voda s njegova dna otječe u nepoznatom smjeru. No zna se da se preko sedrenih kaskada voda ruši u niži Kaluđerovac, koje ime nosi po redovniku pustinjaku koji je navodno živio u špilji iznad jezera. Desno iznad su stijene s lijepim vidikovcima. Preko dvometarske barijere voda se prelijeva u posljednje jezero - Novakovića brod. Ispod njega se nalaze 25-metarski Sastavci, tu će, zajedno s vodom koja će iz Plitvica potoka pasti sa 78-metarske stijene Velikog slapa, stvoriti izvorište rijeke Korane. Usput će u Slunju pokupiti Slunjčicu i stvoriti fenomen Rastoka, pa se u Karlovcu, 134 kilometra od nastanka, utopiti u Kupi, a onda će 2070 kilometara dalje završiti u Crnom moru.

Priča o Plitvicama ne staje samo na 16 jezera i nekoliko najvećih pobrojenih slapova, jer se njihov ukupni broj svodi na čak 217 (potoci plus jezera). Pisac s početka priče pobrojio je 15 velikih jezera, još nije znano zašto, je li jedno bilo u nastajanju ili samo još nije dobilo ime? Danas nema dvojbe, pogotovo je nema od prošle godine kada je napravljeno detaljno ortofoto snimanje. Za svako zabilježeno jezero određena je nadmorska visina, a svako ono s visinskom razlikom od najmanje 5 cm i površinom od 10 m2 mapirano je kao jezero. Na taj način upisano ih je točno 90.

Nećemo izgubiti na atraktivnosti čak i ako se maknemo od temeljnog plitvičkog fenomena. Krenimo od tri znamenite špilje, Šupljare koja se sastoji od tri dvorane spojene prostranim hodnikom, ukupne duljine 68 m. U jednom hodniku nekoliko je gomoljastih ukrasa kao i jedan stalagnat, špiljski stup nastao spajanjem stalaktita i stalagmita. Jedina je špilja otvorena za posjećivanje. Crna pećina poznata je i pod imenom Pećina vile jezerkinje zbog sigaste tvorevine koja je podsjećala na vilu, sastoji se od dvije dvorane i duga je 105 metara. Treća špilja, Glubnjača, koja je također zatvorena za posjetitelje zbog očuvanja, ima dvije dvorane duge 165 metara te je bogata špiljskim ukrasima.

Bogata flora i fauna

U sjeverozapadnom dijelu Nacionalnog parka Plitvička jezera nalazi se Medveđak, šumovita gorska kosa obrasla brdskom bukovom šumom s tri svoja vrha: Oštri, Tupi i Turčić. S Oštrog Medveđaka dobro se vidi planina Lička Plješivica, Drežnik Grad i Ličko Petrovo Selo te dolina rijeke Une i okolica Bihaća u susjednoj Bosni i Hercegovini, Tupi pruža pogled na šest Gornjih jezera, a Turčić na Kozjak i Veliki slap. Na Medveđak vodi jedna od najstarijih planinarskih staza u Parku, izgrađena 1894. godine. Šest godina kasnije prilikom boravka austrijske princeze Blanke izgrađena je staza koja je od hotela vodila do vrha Oštrog Medveđaka koja je u njezinu čast nazvana Blankin put.

Čorkova uvala najljepša je prašuma Dinarida, nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Nacionalnog parka na 84 hektara i u zoni je bukovo-jelovih šuma. Stoljećima bez čovjekova utjecaja tamo su se razvile jele starije od 500 godina s visinom od 58 metara i promjerom od 150 cm. Šumskom bogatstvu pridodaje se bogata flora i fauna. Uz mnogobrojne vrste ptica i sitne divljači Park je dom srnama, medvjedima, vukovima, divljim svinjama, divljim mačkama, a u vodama pastrvama. Lov, ribolov i kupanje u jezerima, dakako, strogo su zabranjeni.

Prate se tri čopora vukova, u čoporu nazvanom Plješivica posebno se prati jedinka nazvana Krešo. Vuk, medvjed i ris spadaju u skupinu velikih zvijeri i kao takvi nalaze se na vrhu hranidbene mreže, kao top predatori. Svojom prisutnošću govore nam da je prostor na kojem se zadržavaju zdrav i bogat. No, ima još jedan zanimljivi stanovnik plitvičkih šuma - divlja mačka. Tijelo joj je pokriveno gustom dlakom sivo-smeđe boje s rijetkim, poprečnim tamnim prugama. Znatno je veća i teža od domaće mačke, a osim po većim dimenzijama možemo je prepoznati po repu s crnim prstenovima i vrhom. Voli guste šume s čistinama, živi osamljeno i vrlo je spretan noćni lovac.

Plitvička jezera mogu se obići po osam ucrtanih staza. Njihove su duljine od 3500 metara,pa sve do 18.300 metara, odnosno iziskuju obilazak od dva do osam sati. Ugostiteljski sadržaji bogati su i dostupni, kao i smještajni kapaciteti. Na području parka na raspolaganju je pet hotela, dva turistička naselja, četiri kampa, pet hostela i više od 400 privatnih iznajmljivača.