Kad god mi zbog nečeg na pamet padne DVD Zlarin, pa se ispod te misli podvuče neka imaginarna crta, na njoj piše: uporišna točka.
Četrdeset godina nakon što je osnovan DVD Zlarin, poslije pustih godina i desetljeća raznoraznih iskustava u tom nevelikom i specifičnom zlarinskom mikrokozmosu, nema čovjek što drugo zaključiti nego - uporišna točka.
Znam, ima i drugih, i dragovoljnih vatrogasnih društava, diljem zavičaja i bijeloga svijeta. Sigurno je u njima sijaset dobrih ljudi, aktivista, sjajnih vatrogasaca, spasonosnih intervencija i akcija, ali ono što malenome mjestu i ne puno većem otoku, Zlarinu, predstavlja i znači njihov DVD... to je izvanserijska priča i dodana vrijednost maloj zajednici.
Postoje u Zlarinu i druge organizacije, udruge, “subjekti i objekti”, akcije, projekti, aktivnosti i aktivisti. Bez njih je život otočne zajednice nezamisliv.
Zanimljivo: i njima je jednako nezamislivo mnogo toga započeti, izvesti, organizirati, upriličiti, izvući i odraditi... ako im pritom ruku ne dadu njihovi vatrogasci.
Zlarinski DVD, pogotovo otkad je dobio svoj novi Dom, postao je središnja točka sveopćeg društvenog života Zlarina - dakle i mimo njihove osnovne zadaće “vatru gasi, brata spasi”.
Nisu htjeli, pa nisu ni dopustili da njihov Dom, garaža i okućnica budu samo službene prostorije. Što god se na Zlarinu zbiva, sve prigode svih godišnjih doba, sve aktivnosti, natjecanja i okupljanja, od sportskih do gastronomskih - odvijaju se u DVD-u. Nema tu puno komfora ni komoditeta, jednostavno, vozila idu iz garaže, a ljudi i “oprema” u garažu, rasporede se banci, a kad sve završi - obrnuti smjer.
Što je još važnije, bilo što da ti se dogodi, da si u kakvoj potrebi, nevolji, da ne možeš sam, ako ti nešto prijeti, fali ili te ugrožava - zlarinski “joker zovi” je zlarinski DVD.
Inače, ta je postrojba sastavljena po svim pravilima službe, naravno, od domicilnog stanovništva, sve na profesionalnoj, no i dragovoljnoj osnovi. Uopće ne znam ima li na Zlarinu kuće iz koje netko nije bio ili nije sad - vatrogasac.
No, depopulacija čini svoje i u ovoj priči.
Iz 25 kvadrata u novi dom
Na trenutak ćemo se vratiti njezinu početku.
Trinaestorica Zlarinjana daleke je 1983. na inicijativu MZ-a Zlarin osnovala vatrogasno društvo na čelu s Kazimirom Makalom. Zanimljivo, i pametno, potaknula ih je strepnja, strah od požara na otoku koji se sve manje obrađuje!
Ispočetka, bio je period u kojem se baš i nije vodila neka osobita dokumentacija, zlarinski vatrogasci su radili, u tome je, srećom, bilo manje požara nego drugih intervencija. Uredna dokumentacija vodi se marom današnjeg zapovjednika Darija Gregova tek nakon Domovinskog rata, od 1994. Vrlo pedantna, ozbiljna, ali i duhovita dokumentacija iz koje je prije deset godina nastala prva monografija DVD-a. Ovoga proljeća, nakon 40 godina postojanja, uspjeli su tiskati još jednu!
Treba li napominjati da je to i svojevrsna dragocjena kronika Zlarina i zlarinskoga života u ta dva, a na neki način i četiri desetljeća!?
I gle čuda: 2012. godine dobili su zlarinski vatrogasci taj svoj novosagrađeni dom i napokon se iselili iz 25 kvadrata prostorijice u malenoj mjesnoj školi.
Sve ostalo, sve do danas, jedna je lijepa, koliko profesionalna, toliko i društvena priča o zajednici ljudi koja je stvorila i drži organizaciju za koju treba reći da je uporišna točka cjelokupnog života maloga otočnog mjesta.
Naravno, prvenstveno bdiju nad vatrogasnom sigurnošću šumovitog i naseljenog otoka, a to je ogromna odgovornost. No, oni su i otočna prva pomoć bilo u kakvoj nevolji, od zdravstvene do poplavne. Skidanje kućnih ljubimaca sa stabala dopadne sve vatrogasce svijeta pa tako i ove... Nema toga što ih nije dopalo u ovih 40 godina.
Tijesno surađuju s Crvenim križem, a u svojoj opremi imaju i medicinski set za reanimaciju u slučaju zastoja srca.
Onda, imaju izuzetne sportske aktivnosti, najjače su im stolnoteniska i malonogometna. Pune su im veltrine i police pokala, priznanja, nagrada, za ovo i ono...
A požare, gasili su od naseljenih i nenaseljenih otoka do planine Promine.
Kad im danas vidite garažu, skoro kao da je iz američkog filma. Ajde, dobro, malo pretjerujem, naprosto je sve ko po špagu, a u voznom parku je i onaj jedan prastari rabljeni kombi - moram provjeriti je li to ono prvo vozilo koje su, dakako rabljeno, dobili od DVD-a Šibenik 1996.
Danas imaju vatrogasni gliser, kombi, autocisternu, malo šumsko vozilo, dosta razne opreme, osobnu zaštitu za desetak vatrogasaca i - kako rekosmo - kompletnu prvu pomoć.
Međutim... kad sad uzmete u ruke tu neveliku ali dozlaboga zanimljivu monografiju o deset zadnjih godina DVD-a Zlarin, iz mora rečenica koje pršte životom, uspjesima, intervencijama, zgodama i nezgodama... akcijama, duhovitostima i zafrkancijama, radovima, imenima i, naravno, problemima, meni se misao uvijek vraća na riječi zapovjednika Darija Gregova koji je, poslije svega, šćeto-neto kazao i ovo: “Visoko smo podigli ljestvicu, ali nezaustavljivo padamo”.
Paf.
U svemu što nam nosi novo vrijeme, buletu će, izgleda, platiti i taj sjajni DVD Zlarin.
- Naprosto, živimo proces odavno najavljeni, a to je sve manja zainteresiranost ljudi, naših operativaca, da se sezonski zaposle u DVD-u. Kako mislite da bismo mi mogli konkurirati sezonskom zaposlenju u ugostiteljstvu ili drugdje u turizmu, kad je proračun za vatrogastvo takav kakav jest, a subvencije takve kakve jesu? Pa naravno da ljudi idu tamo gdje mogu više zaraditi i sretni smo što su nam i dalje odani i na raspolaganju. Ali - kad mogu. Kad su slobodni.
Uz naše zaposlenike, operativci su svi koji su prošli obuku i edukaciju. Sad imamo pet sezonskih zaposlenika i 20 operativaca.
Zato se i moglo dogoditi da, kad smo nekidan zauvijek ispraćali naš brod “Tijat” i kad je neka radosno ispaljena raketa odletjela put šume na Marinu, na lice mjesta trčalo ne tih pet zaposlenih, nego 12 vatrogasaca operativaca. Srećom, bez potrebe.
Baš zato što sve više ovise o operativcima jer je sezonskih zaposlenika sve manje, po uzoru na druge sredine, Šoltu, Brač, Međimurje, i iz DVD-a Zlarin uputili su se prema Gradu Šibeniku, čijoj Vatrogasnoj zajednici pripadaju, s prijedlogom nekih sitnih povlastica za vatrogasce operativce. Na primjer, da imaju besplatan gradski parking i gradski prijevoz, ne plaćaju komunalije, imaju besplatan upis u Knjižnicu, ulaz u muzeje... a to može, kaže Gregov, riješiti, i to s lakoćom, samo Grad. Za nekih sto i pedeset vatrogasnih operativaca, ma ne na Zlarinu nego ukupno! Šta bi to došlo gradsku blagajnu?
Izostavljeni u proračunu
Odgovor nikad nisu dobili.
- Na tjednoj bazi tražimo da nas primi gradonačelnik. Problem su neuređeni protupožarni putovi na Zlarinu. I tu smo također bez odgovora. Grad je to lani stavio u proračun i putovi su očišćeni. Poslije proljetnih kiša i bujanja raslinja, ove godine ti protupožarni putovi na Zlarinu više naprosto ne postoje... Nema ih u proračunu. Preventiva, a u to spadaju i protupožarni putovi, u rukama je lokalne samouprave i ona je ovdje odgovorna. Zlarin ima 20 kilometara protupožarnih putova.
Nije to dvista metara pa da napraviš vikendašku akciju. To je odavno postao ozbiljan posao. Za koji u proračunu Grada Šibenika eto, nema novca. A ni odgovora na molbu da ih primi gradonačelnik Željko Burić. Ko će sad tu, je li, imati vremena za neke vatrogasce s malešnog otoka, a toliko je velebnih projekata koje treba predstaviti svijetu i gradu. Godinu prije izbora:
- Ako nas nije primio do lipnja, onda valjda hoće u studenome - govori Gregov.
Zlarinski vatrogasci i ovo ljeto, naravno, imaju svoj plan.
Bdjeti nad otokom, okupljati se i raditi s djecom, s mladeži, domaćini su nekih turnira u stolnom tenisu i malom nogometu.
A ove subote eto ih i na glavnoj mjesnoj sceni “ispo Leroja”! Na šaljivoj zlarinskoj večeri o DVD-u i svim zlarinskim zgodama i nezgodama pričat će na zlarinskoj čakavštini. Koju zapovjednik Dario Gregov još dobro zna i govori. Generacijski njemu bliski znaju je mnogi, djeca pak više ne. I oni koji znaju malo je govore pa je kulturno-umjetnički nastup DVD-ovaca sjajna stvar!
E da se dignit iz groba zlarinskom pjesniku Mladenu Bjažiću, koji je i u poznim i zadnjim godinama života svako ljeto organizirao itekako posjećenu školu zlarinske čakavštine...
Kad bi zlarinsko ljeto prošlo u takvim aktivnostima zlarinskih vatrogasaca - puna šaka brade!
Treba samo Boga moliti da im slučajno ne zatreba ono njihovo malo šumsko vozilo jer putova probijenih za njega, a ni za ostalu opremu i vatrogasce, u ovom trenutku na otoku nema.
Kao ni u proračunu Grada Šibenika.
Pa ti sad vidi.