Po vokaciji vatrogasac je osoba koja je obučena za gašenje požara, sudjelovanje u provedbi preventivnih mjera, zaštite od požara i eksplozije, spašavanja ljudi i imovine, pružanja tehničke pomoći u nezgodnim i opasnim situacijama, te obavljanja drugih poslova u ekološkim i inim nesrećama.
Stoga su, po mnogima, možda i najvažnija interventna služba koja se često nosi s najteže zamislivim i nezamislivim situacijama. Upravo u tim opasnim situacijama hrabrost, spretnost i snalažljivost je njihovo “sveto trojstvo”, važni segmenti u kojima se ne snalazi baš svatko. Posebno kada se to tiče opreme, koja je često u plamenoj ognjici glavna žrtva, a potreba za njezinom brzom sanacijom je od krucijalnog značaja.
To znaju i vatrogasci DVD-a Brela, za čije članove oni upućeniji tvrde da je najefikasniji tim u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Kvar na automobilu, uništeno crijevo, neispravna naprtnjača, štekće pumpa…, i još puno toga koje vatrogasni laici uopće i ne poimaju, Breljani stvari rješavaju na terenu. Često okruženi vatrenim jezicima, crijevo i naprtnjaču mijenjaju “okastim” ključem jer ljudstvo, zaštita prirode i imovine, njihov je primarni cilj. Pogotovo kada je sve troje ugroženo, nema vremena za čekanje automehaničara i ostalih raznih servisera.
- Od 1983. godine i osnutka DVD-a Brela, kroz koji je prošlo više od sto pedeset članova, uvijek smo imali nekolicinu njih, ljudi “zlatnih” ruku. Nema tog kvara ni problema koji nisu mogli riješiti. U konačnici tako je moralo biti jer povremene situacije zahtijevaju takav brzi pristup. A to povremeno znači da te teške i neizvjesne (ne)prilike mijenjaju i nekakve ustaljene navike - ističe Robert Raos, zapovjednik breljanskih gasitelja, alfa i omega tamošnjeg vatrogasnog sustava na čijem se čelu nalazi zadnjih sedamnaest godina.
Dugogodišnji staž podrazumijeva i nebrojene terenske izlaske. Uglavnom one manje lijepe, pa i teško gledljive, vezane za prometne nesreće i izvlačenje unesrećenih iz hrpe zgužvanog lima kada morate biti lišeni svake emocije, jer ako ćemo pravo, biti vatrogasac je pitanje života i smrti.
Njegova teorija vatrogasnog zvanja, kaže, ne tiče se samo požara otvorenih prostora već često, pogotovo u “sušnom” periodu bez požara kao što je početak ove požarne sezone, i tehničkih intervencija. Kao što su hvatanje zmija po kućama, saniranje stršljenovih gnijezda, do skidanja mačaka sa stabala.
Za sve to u svakom trenutku pripravno je tridesetak aktivnih gasitelja, nekoliko vozila i cisterni i kilometara vatrogasnog crijeva.
- Također imamo dobro razgranatu hidrantsku mrežu i još bolju suradnju s našom općinom, koja nam je uvijek na pomoći. Iza nas je samo prošle godine šezdesetak intervencija, od cijelog Podbiokovlja i Zabiokovlja do otoka. Posebno teško je bilo tijekom požara na iznimno nepristupačnom terenu biokovskog masiva na predjelu Bukovac, na nekih 1300 metara nadmorske visine, kada se nekolicina naših gasitelja pješke uputila ususret vatrenoj stihiji. Desantna oprema nam je dostavljena kasnije helikopterom jer se zbog vjetra on nije mogao uključiti u njegovo gašenje - ističe Raos, smatrajući da tako što može samo rezultirati timskim radom i dobrim međuljudskim odnosima u kojem svi predstavljaju ono isto - ljude velikog srca i dobre duše.
Vodeći se altruizmom i humanošću, u svakom društvu, pa tako i u ovom, imamo pojedinaca koji, htjeli ili ne htjeli priznati, svojim nesebičnim radom i svakodnevnom žrtvom za zajednicu na taj divan način malo više skreću pozornost na važnost dobrovoljaca u svakodnevnom životu.
Breljanski primjer hrabrog pojedica “i u vatru ako treba”, krije se u liku Ivice Šošića, vatrogasca od kolina čiji je vatrogasni “zanat” počeo od njegova rođenja.
- Mobitel zvoni, zvuk poruke, puls raste, žile se pune krvlju, što se dogodilo?! Kroz glavu vam u tren prolete svakakve misli – dodaje 43-godišnji Ivica Šošić,vatrogasac iza kojeg su brojne intervencije, neke nimalo ugodne, ali vrlo važne.
- Nikada nisam dvojio izići iz kuće ili ne. Ovaj poziv za koji je netko predodređen tjera vas vani, u pomoć. Tjera vas želja da nekome pomognete. Osim toga, mora postojati i velika ljubav prema poslu koji obavljate i empatija prema ljudima u nevolji. Nema požara gdje u svom dugogodišnjem vatrogasnom stažu nisam dao svoj obol. Samo sam jednom opravdano izostao. Grizao sam se tri dana, izgorio sam prije šume - hoće se Ivici kazati što mu leži na srcu. Opet sve dozirano, kako se ne bi previše uzvisio. Smatra da ne treba isticati pojedinačni rad, već se u vatrogastvu samo kolektivnim radom rađaju rezultati. Svi su oni, tvrdi, podjednako predani zvanju koje su odabrali.
Ipak za njega kolege kažu da je uvijek prvi. Spava s telefonom pod jastukom i stanicom u ruci. Zaštita i pomoć njegov su primarni cilj i nema opravdanja za njegov izostanak.
- Rodio sam se u vatrogasnoj obitelj. Otac je također bio vatrogasac tako sam stekao ljubav prema tom plemenitom zvanju. Ipak mislim da je najvažnije biti čovjek. A to znači da si i mimo profesije uvijek spreman uskočiti, pomoći drugome u nevolji. Posebno se to vidi u vatrogastvu, kada na jednom mjestu imate skupinu pozitivaca s istim ciljem. To vam je dodatan vjetar u leđa da izgorite za zajednicu. Ako je suprotno, niste za vatrogasca - smatra Šošić.
Međutim, on je samo jedan u nizu breljanskih humanista i ljubitelja svoga zvanja.
Za njih gasiteljska dužnost ne završava koncem sezone požara već je to cjelogodišnja dužnost, a zaštita prirode i imovine primarni cilj.
Stoga nekolicina njihovih članova skrbi za potrebe svojih stanovnika. Tijekom izvanpožarne sezone čiste se protupožarni putovi kroz biokovske obrasle šumske predjele uz dodatno snabdjevanje vodom onima kojima je to potrebno.
- Zahvaljujući prvenstveno našim članovima, onda općini Brela koja kada je god to potrebno ulaže dio proračunskih sredstava u sve ono što nam je, da tako kažem, od elementarne važnosti, i na koncu županijskoj vatrogasnoj zajednici, naše je društvo postalo prepoznatljivo na ovom našem području.
Naš dom, izgrađen početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, opremljen je po svim sigurnosnim standardima, tako da imamo uvid u sva bliža i udaljenija šumska područja. Tu je i toranj, koji tijekom požarne sezone koriste HŠ-ovi za potrebe svakodnevnog nadziranja mogućih požara u okolici i na otocima. Znači, radi se o jednoj sikroniziranoj organizaciji koja uistinu odrađuje lavovski posao - informirao nas je predsjednik DVD-a Brela Dražen Medić.
Ističe i jednu dugogodišnju navadu koja je prerasla u tradiciju, a povezana je s tadašnjim zapovjednikom breljanskih neimara, pokojnim Juricom Medićem.
Ondašnji njegov prijedlog da za vrijeme velikog vjetra, bilo juga ili bure, sve četiri vatrogasne smjene moraju dežuraju 24 sata, i danas se sprovodi u djelo.
Dapače, to je dužnost svakog od njih.
- Zapovijed o dežuranju sve dok se vjetar ne smiri, bilo to dan, dva, pet ili deset, svi timovi moraju biti atento, jer bolje spriječiti nego liječiti. Ili kako vam drago, u začetku eliminirati eventualne začetke nekakvog požara - smatra Medić ispravnim tako preventivno postupanje i shvaćanja važnosti vatrogasne funkcije.
A ništa manje važno nije ni da ne zaostaju ni ljudstvom, modernom opremom i vozilima koje posjeduju. Za to je najvažnije afirmirati mlade. To im, slažu se naši sugovornici, za sada nije glavni problem. Mladih je sve više, posebno onih koji imaju vatrogasne preduvjete. Jedan od njih je generacijska ljestvica; s djeda na oca, s oca na sina i tako dalje. Tako da sada u svojim redovima imaju već treću generaciju vatrogasaca čiji su djedovi i očevi također bili dio breljanske vatrogasne tradicije.
Dvadeset četverogodišnji Josip Raos i tri godine mlađi Ivan Ivanac jedni su od najmlađih u redovima DVD-a. Jednog adrenalin i ljubav, drugog prijateljstvo, druženje i humanost profesije ponukalo je da zavole posao koji rade.
Da sve ne ostane na muškoj populaciji, Breljani u svojim redovima imaju i tri žene, koje ni po čemu ne zaostaju za jačim spolom.
I njihovo je geslo pomoć potrebitima, zaštita okoliša i sve one plemenite vrline. Biti vatrogasac ili vatrogaskinja nije samo zahtjevnost ni složenost poslova koji su u neku ruku predodređeni za organiziranost i timski rad, već je to nešto urođeno, to je, golim rječnikom kazano - biti duša od čovjeka spremna i mimo određene društvene uloge koju obnaša, u svako doba dana onako, ako je to potrebno i u vatru skočiti.
Dok većina nas svoj život provodi baveći se trivijalnim stvarima, koje ga niti čine ljepšim niti sadržajnijim, vatrogastvo općenito, s naglaskom na ove Breljanske, očit je primjer kako se može biti čovjekom i bez funkcije i glavne uloge. Jer da je suprotno, odavno bi sve “izgorilo”.