Svakog dana, nekoliko minuta prije 18 sati, don Nikola Bodrožić-Selak, župnik župe Sveti Kajo u Solinu, provjerava radi li mu ispravno mobitel, bira opciju snimanja i uključuje se na Facebook.
Sve je spremno za početak mise koju njegovi župljani prate preko interneta posljednja dva tjedna, otkako su na snazi restriktivne Vladine mjere, među kojima i zabrana okupljanja.
- Hvala Bogu, na raspolaganju sada imamo i tehniku koja nam omogućuje da idemo i dalje nego što nam naše tijelo dopušta. Ja sam to odlučio iskoristiti pa sam vjernicima za blagdan svetog Josipa, 19. ožujka, poručio da ću s njima dalje komunicirati na ovaj način.
Kao što obitelj u kojoj je otac pomorac, s njim razgovara koristeći videovezu, tako i ja ovim putem župljanima pokazujem da je Bog prisutan među nama, da nas nije ostavio...
Radnim danom, inače, online misu prati 70-ak ljudi, što je čak i više nego što bi ih dolazilo u crkvu. Nedjeljom je, naravno, druga priča.
Nisam talentiran
Misa je isključivo govorna; nema pjevanja za koje ja, inače, nisam talentiran, pa radije ne bih ostavljao prostora za šale i ismijavanje. Bolje da se zadrži neko dostojanstvo - smatra don Nikola, koji svoje župljane nije uskratio ni za tradicionalne obrede - četvrtkom snima klanjanje, a petkom križni put.
Pitamo ga što vjernicima najviše nedostaje iz praktičnog vjerskog života. Podsjetimo, osim okupljanja u crkvi, zabranjeno je
pričešćivanje, te ispovijedanje.
Htjeli u praznu crkvu
- Nekoliko župljana me zvalo, plakali su mi na telefon i rekli da im nedostaje pričest, onaj stvarni Isus Krist. To se nikako ne može nadomjestiti...
Čak bi u praznu crkvu htjeli doći; predlagali su mi da ih puštam na smjene, što je, naravno, nemoguće. I sam se osjećam, blago rečeno, čudno dok držim misu, narod mi previše nedostaje. Zato ne možemo govoriti ni o kakvom misnom slavlju.
Život je, međutim, trenutačno takav i moramo prihvatiti okolnosti u kojima smo se našli. Nitko od nas ne želi na sebe preuzeti krivnju za nečiju smrt - kaže naš sugovornik.
I ljudi su sami shvatili da moraju biti odgovorni jedni za druge - prošli tjedan bio je, kao svećenik, pozvan na sprovod, te ga je zadivila discipliniranost rodbine
Njih osmero i dva grobara
Pogrebu je, prema njegovim riječima, prisustvovala samo uža obitelj, njih osmero koji su i nosili lijes, te dva grobara. Mise za pokojnika nakon sprovoda, naravno, nije bilo.
Posljednje pomasti u ova dva tjedna nije imao, a ako bude poziva rodbine, odazvat će se, naravno, s tim da će bolesniku ići zaštićen maskom i rukavicama.
Don Nikolu pitamo što je sa zaručnicima, kako su oni podnijeli odgađanje datuma svog vjenčanja i vide li u tome nešto loše, nešto kao prst sudbine...
- U travnju smo u župi imali zakazana dva vjenčanja koja su se morala otkazati, odnosno odgoditi - jedno za studeni, a drugo za sljedeću godinu. Zaručnicima će vjerojatno biti najteže na sam onaj dan koji su bili odredili za svoje vjenčanje, ali što mogu sad napraviti, jasno im je što se oko njih događa...
Umjesto da budu u očaju, nadam se da će nove okolnosti učvrstiti njihovu ljubav i vjeru, te da neće odustati, odnosno da će ustrajati u odluci da se kad-tad vjenčaju - kaže svećenik.
U izvanrednim okolnostima
Otkazana su, naravno, i krštenja, prva pričest i krizma. Kako je roditeljima koji ne mogu krstiti svoje dijete, pitamo don Nikolu.
Premda je odluka o krštenju, naravno, individualna, poznato je da većina vjernika dijete krsti do šestog mjeseca njegova života.
- Poznato je da krštenja, kao ni vjenčanja, tijekom korizme ni nema. Vrlo je izvjesno, međutim, da će se mjere izolacije nastaviti i nakon Uskrsa. U slučaju da roditelji vide kako je njihovo dijete izloženo nekoj pogibelji, oni ga mogu krstiti i sami, a poslije će ga upisati u Crkvi.
Nije važno ni imaju li kod sebe svetu vodu - kod krštenja u hitnom slučaju bitno je da osoba to čini u nakani Crkve, dakle, da je to roditelj s vjerom.
Nakon što roditelj izgovori riječi "ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha svetoga" njegovo dijete je kršteno. Naglašavam da je to samo u slučaju izvanrednih okolnosti, odnosno da nikako ne spada u redovnu praksu - pojašnjava naš sugovornik.
Nakon što je, u jeku epidemije koronavirusa, Zagreb pogodio strašan potres, društvenim mrežama su se počele širiti poruke o kraju, odnosno sudu svijeta. Smiju li vjernici uopće na taj način razmišljati, pitamo don Nikolu Bodrožića.
Ni sin čovječji to ne zna
- Smatram da ne bi trebali. Sam Krist kaže da ni sin čovječji to ne zna, da je to Otac zadržao za sebe... Ono o čemu mi vjernici trebamo razmišljati jest da su znakovi u nekim vremenima očitiji, pa eto i strašniji negoli u nekim drugima, a na nama je da ih prihvatimo, prosudimo, te nešto iz njih naučimo - govori don Nikola, koji ima i poruku ohrabrenja za svojih 6000 župljana, kao i za sve ostale vjernike.
- Bilo bi lijepo da, umjesto praćenja ovih svih crnih informacija i statistika, čitamo radosne vijesti, ponajprije evanđelje koje nam donosi Božju riječ, te da prema njoj pokušamo organizirati svoje živote i probuditi nadu. Upravo u ovo korizmeno vrijeme čitamo o izlasku izraelskog naroda iz egipatskog ropstva.
Ropstvo će završiti
Treba vjerovati i da će ovo "ropstvo" završiti i da će doći vrijeme naše slobode. Sve, međutim, ovisi o tome koliko smo spremni sebe disciplinirati i staviti se u režim poslušnosti.
Prije nekoliko dana slavili smo blagdan Navještenja i slušali o Marijinoj poslušnosti, a samo tjedan prije toga i o Josipovoj. Njih dvoje su u vremenima najvećih kriza bili odani Božjoj riječi, te su upravo uz Božju milost nalazili u takvim krizama i rješenja.
Vjerujem da će tako biti i s mojim župljanima i svim drugim vjernicima.
